Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Zenica – središnje mjesto i bosanskohercegovački Bleiburg stradanja Hrvata

Planirano ubijanje hrvatske djece i mladih

 

Nema dana u godini da nije u znaku hrvatsko katoličkog stradanja od strane Muslimana u vjerskom beha  ratu i od strane Bošnjaka u poraću. A to stradanje, to biološko nestajanje u planiranom muslimanskom genocidu nad jedinim autohtonim bosanskohercegovačkim narodom, zabilježeno je na svakom beha komadiću kojim je prošla Alijina vjerska muslimanska armija, što je skrivala sebe i svoje zločine pod bosansko i hercegovačkim imenom, Armija BiH.

Autohtonost jedino hrvatskog katoličkog naroda u prije turskoj okupaciji kraljevine hrvatskih kraljeva potvrđuje i njihovo kontinuirano stradanje i nestajanje, kako ispred islama tako i ispred pravoslavlja, koji su se ujedinili u tajnim beogradskim pregovorima diobe Bosne i Hercegovine, i kasnije njihove zajedničke agresije na njih. Odlučnost te velikosrpske i velikomuslimanske ratne zločinačke koalicije, poratnih suradnika u zločinima, ne prestaje ni u daytonskom primirju, kojeg je svijet pod prijetnjama ruske pomoći Srbima i islamske Muslimanima, pokazivane i terorizmom, nametnuo u povijesti nezabilježenom nepravdom prema hrvatskoj žrtvi. Stoga, svaki dan u kojem Hrvati memoirajući ga na stradanje, čuvajući ga od zaborava da se ne ponovi na generacijama koje će zasigurno doći i ostati, je i dan ne samo srpske i muslimanske sramote, nego u velikoj mjeri i svjetske, koja je nepravdom u Daytonu i kasnijim zločinačko pristranim odlukama neki Visoki predstavnika, zločinačko terorističkog kalibra Ashdowna, Petritsha, Schwarz-Schillinga, te dijelom i Inzka, stjeran u velikosrpski i velikomuslimanski sendvič zločina i terora. U takvom političkom i egzistencijalno nesigurnom položaju pljačkaju im svećenike i prijete im muslimansko bošnjačke budale, kako je svoje barbarske teroriste nazvao njihov vrhovni zapovjednik Alija Izetbegović. Njegov političko partijski, dijelom i zločinački, nasljednik sin Bakir hrvatska prava i slobode ograničava svojom Ahdnamom u kojoj je ispisao “Hrvati će dobiti onoliko koliko im mi dadnemo”.

Politički  mu koalicijski partner Ž. Komšić crta i govori o crvenim linijama koje se ne prelaze, a ef. H. Kavazović u Erdoğanovim vojarnama, džamijama priprema vojnike za realizaciju tih prijetnji.

Pod tim i takvim prijetnjama, sa kojima muslimani Bošnjaci nastoje ili amortizirati ili negirati počinjene barbarske zločine razmjera genocida, uspravno i dostojanstveno, kako to svi narodi svijeta čine u, i na svojoj zemlji, Hrvati su jedan od tih godišnjih dana stradanja, obilježili 17. rujna 2023. godine 30. godišnjicu stradanja i nestajanja zeničkih Hrvata.

Tajnu isilovskog ubojstva, i tajnu njihovih grobova, mrtvom šutnjom kao odani i vjerni vojnik zločinačke Armije BiH, i najbliži suradnik dinastije Izetbegović, skriva Šefik Džaferović, pored Komšića u prošlosti drugi muslimanski član Predsjedništva BiH. Taj glavni ratni muslimanski strateg u Središnjoj Bosni, uz Halida Genjca ratnog muslimanskog Josefa Mengelea, znaju, ali i dalje skrivaju ne samo za muslimanski genocid nad zeničkim Hrvata, nego i za sve počinjene na srednjobosanskim prostorima.

Bakirova ratna prijetnja, očeva ostavština, neispunjeni cilj “mi ili oni” je u punom sadržaju genocidna. Genocid. Na tom muslimanskom izvoru genocida izlile su se rijeke tog zločina po srednjobosanskoj i bosanskohercegovačkoj zemlji u cjelini, i napojile je krvlju desetak tisuća hrvatskih žrtava, žena, djece, stari, bolesni i hrvatskih branitelja.

I teče  krv nedužnih katolika iz rana što im je Muslimani napravili ubodom noža u leđa kada su, gotovo pedeseterostruko bili brojniji, upravo na teritoriju na kojem su ih Hrvati primili i zaštitili od biološkog nestanka od strane svojih srpskih pregovarača o tajnoj međusobnoj podijeli beha zajednice.

Od momenta kada ne uspijevaju u tajnim pregovorima sa Srbima podijeliti Bosnu i Hercegovinu, nakon čega slijedi njihov progon i gubitak teritorija, a zatim i zarivanje noža u hrvatska leđa, započimaju proces etničkog čišćenja hrvatskih prostora barbarskim zločinima genocida. Nastupa muslimanski proces etničkog činjenja, genocida, i kopanja masovnih grobnica za ubijene i masakrirane Hrvate od djece, žena, stari i nemoćni ljudi, do hrvatskih branitelja, fratara, časnih sestara, po Alijinoj i Bakirovoj genocidnoj namjeri “mi ili oni”. U kategoriju genocida ne spada samo broj ubijenih, mada i to ga čini genocidom, nego zločin genocida se definira po namjeri i planu zločinaca, u kojem je vidljivo da su planirali biološko istrjebljenje izabrane žrtve, u muslimanskom planu biološko istrjebljenje Hrvata katolika.

Planirano ubijanje hrvatske djece i mladih

Tu spada, također, i planirano ubijanje djece i mladi, što je bio genocidni mulimanski zločin trajnog uništenja hrvatskog naroda, što su učinili u genocidu u Križančevu Selu, Grabovici, Uzdolu, Maljinama, Miletićima, Bugojnu, Buhinim Kućama, Dubravici, Bikošima, Vitezu, Putkovićima, Brajkovićima, Pojskama, Gučoj Gori, Grahovčićima, Rudniku, Bukovici Velikoj i Maloj, Radonjićima, Travniku, Kaknju, Sarajevu, Jablanici, Lužanima kod Uskoplja, Gustom Grabu kod Busovače, Dusine, Orlištu kod Konjica, Šušnju kod Zenice, Trusini kod Konjica, Bilovodama kod Zenice, Grmu kod Zenice, te u selima Čukle i Krpeljići, Kraljevoj Sutjesci, Drenovniku kod Kaknja, Slapnici kod Kaknja, Busovačkim Stajama, Ljubuncima, Vrbanji, Doljanima, Kiseljaku, Zabilju, Vrbicu, Uzdolu, Hudutsku, Kopijarima, Varešu, Fojnici, Zenici s Džaferovićevim visokim pećima…

A kako je muslimanski vjerski beha sukob za teritorij izmijenio i promijenio do neprepoznatljivosti i uništenju gotovo svega i svačega, i u Bosni i Hercegovinu uništio, tako su Muslimani i Zenicu kao nekadašnji centar crne metalurgije pretvorili u crni centar hrvatskog stradanja, a njene Visoke peči, Džaferović, Mlaćo, Genjac, Alija Izetbegović, Silajdžić, Delić, Alagić, Halilović… u masovne grobnice hrvatskih žrtava.

Sjećanje na taj trajni muslimanski zločin genocida nad zeničkih 135 ubijenih i 15 tisuća prognanih Hrvata, preživjeli hrvatski puk obilježio je 30. obljetnicu njihova stradanja 17. rujna 2023. misnim slavljem u crkvi Sv. Josipa u Zenici, i time se potvrdilo da zaista nema dana u godini bez sjećanje na hrvatske žrtve muslimanskog zločina genocida. Nu, zbog činjenice da niti jedan muslimanski ratni zločinac počinjenog genocida nad Hrvatima nije odgovarao, a da isti i dalje kriju masovne grobnice svojih žrtava, te zbog brutalnosti muslimanskih počinjenih zločina, Zenicu bi trebalo proglasiti središnjim, bosanskohercegovačkim Bleiburgom stradanja Hrvata, trajnim mjestom svakogodišnjeg obilježavanja stradanja Hrvata, pod novoizgrađenim zavjetnim svehrvatskim križem. Jer samo tako ne će se dozvoliti ponavljanje njihova stradanja, čime će trajati i stalni poziv svjetskoj zajednici da zločince procesuira i kazni, što bi bio i temelj nekog međunacionalnog i međuvjerskog zajedničkog života jedni pokraj drugi, muslimana Bošnjaka i katolika Hrvata.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Nedovršeni vjerski beha sukob

hrvatski-fokus

U Širokom Brijegu zaustavljena JNA

HF

EU i “Marshallov plan” za “zapadni Balkan”

HF

Ili prisilna islamizacija, ili fizička likvidacija, ili janjičarenje

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više