Svi oni koji danas mašu tobože ustaškim zastavama i pjevaju tobože ustaške pjesme – lažu. I ne samo što lažu, nego i „navode vodu na boljševički mlin“
Neki mi, ne kažem niti mislim: zlonamjerni, zamjeraju što ne cijenim Ustaše i njihovo Hrvatstvo. Moram im reći: Griješite Gospodo!
Evo Zore, evo Dana
Evo Jure i Bobana
Ja izuzetno cijenim Dr. Antu Pavelića i Ustaše, njihovu borbu za prekid srbske okupacije Hrvatskih Zemalja. Ali, ne prihvaćam netočne i neistinite tvrdnje, da je Država Hrvatska stvorena 10. travnja 1941. godine i da su ju stvorili – samo – Ustaše. Osobno nisam Ustaša. Vjerojatno stjecanjem okolnosti. U svibnju 1945. nisam još navršio sedam godina, a nakon toga Dr. Ante nije primao nove članove. Tako, da svi oni koji danas mašu tobože ustaškim zastavama i pjevaju tobože ustaške pjesme – lažu.
I ne samo što lažu, nego i „navode vodu na boljševički mlin“, jer boljševički agitprop jedino tako može udariti po Hrvatima i njihovoj višetisućljetnoj državnoj tradiciji.
* * *
Osim toga, dugujem Ustašama i osobnu zahvalnost.
Početkom svibnja 1945. našla se je i moja obitelj na Bleiburškom polju. Mati me je povela sa sobom, kad je išla na potok prati rublje. Odlučio sam, sok je ona bila uz vodu, vratiti se otcu. I – izgubio sam se. Srećom naišle su Ustaše i spasili me.
Naravno, nikad im to ne ću zaboraviti.
* * *
Za sve one, koji za sebe govore da su Ustaše, preporučam (sutra) pročitati članak Stjepana Tomičića: „JEDNA U TISUĆI“, koji je objavljen u polumjesečniku „Pokret“, Zagreb, broj 1 – 10. travnja 1942. godine.
