Kratki prilog razumievanju predsjednika vlade „jedne od najmanjih europskih država“
Ovo je mali korak za čovječanstvo, ali golem izkorak „jedne od najmanjih europskih država“ na njenom putu prema nestanku. Jer, eto, od površinom srednje velike europske države postala je jedna od najmanjih, uskoro, za nadati se, i najmanja, a zatim, valjda će konačno i nestat ta nepoželjna zemljopisna tvorevina ter će se izvršit davno Marksovo prokletstvo. Ugodno se osjeća predsjednik vlade „jedneodnajmanjiheuropskihdržava“ na tim europskim i svjetskim forumima. Ta čovjeku takva „OBIMA“ (sve rieči novogovora u nastavku će bit ovako označene) i naobrazbe, okviri njegove provincije moraju bit preuzki. Tako on mudro besjedi svojim pozornim slušateljima s d(đ)avoskih visina, valjda da ne uvriedi domaćina – da, iako dolazi iz „jedne od najmanjih europskih država“, „ISTA“ je izglasala svoj najveći vojni proračun „IKAD“. Tako zbori „PREMIER“ „jedneodnajmanjiheuropskihdržava“ „BEZ DA“ je prije puta pogledao u atlas. Nadalje, kaže kako se promienila sigurnostna situacija u Europi pa su potrebna veća ulaganja u obranu. Eh, ti Ukrajinci i Rusi pa svi ti europski patuljci, da su ga bar poslušali prije nekoliko godina i prihvatili njegovu inicijativu i izkustva u reintegraciji okupiranih područja na rješavanje rusko-ukrajinskog spora, danas bi mladi Ukrajinci i Ukrajinke veselo želi polja pjevajuć ruske narodne pjesme.
Istodobno, gle slučajnosti, u „jednojodnajmanjiheuropskihdržava“ razvila se žestoka javna razprava o obveznoj vojnoj izobrazbi. Jer iz Davosa poglavar poručuje – europska sigurnost je ugrožena. Zato, ljudi, poduzmimo nešto, treba mladiće pripremit za obranu europskih vriednosti. Ali ovi ne će pa ne će. Njihovi djedovi i otčevi s pjesmom na ustnama odlazili su u armiju. Pekli se janjci, igrala kola, tekli potoci klekovače. Duž željeznica, od Vardara pa do Triglava, orila se pjesma pijanih novaka iz vlakova iza kojih je ostajao zadah rakije i luka. Danas, ah, ta moderna vremena i ljudska prava, imaju prigovor savjesti pa je to glavna prepreka uvođenju obveznog vojnog roka ter se žestoko pograbila ljevica i desnica, za ili protiv. Ljevičari nikako ne će pušku u ruke, zaboravljajući slavnu tradiciju svojih predaka, koji su usred okupirane Europe prvi krenuli na fašističkog „ZAVOJEVAČA“. Desnica, krvoločna, kakva je, jedva čeka da se lati oružja i stvari dovede u red. Ali, evo rješenja – vojna obuka za sve, a oni kojima se gadi oružje – ustajanje u 6.00, u stroj, umjesto puške, lopatu o desno rame, na desno, i – pravac komunalna poduzeća, održavanje nasipa, svinjogojske farme i slični poslići, onako, iz „PREDOSTROŽNOSTI“. A što se tiče glasbenog izbora, ne trebaju više ići u Požarevac, narodnjake mogu slušat i doma.
Zastor samo što se nije podigao, klaonica je spremna. Pučanstvo „jedneodnajmanjiheuropskihdržava“ euforično je zabavljeno dramatičnim europskim vaterpolskim i rukometnim nadmetanjima. Novinari izvješćuju „NA NAČIN DA“ dodatno traumatiziraju sluđenu publiku. „Mala zemlja, športska velesila“, rekli bi. Iza te dimne zavjese popisi za odstrjel se proširuju, obavljaju se posljednje pripreme, a onda, prije prvog pucnja, sve će utihnut, ni cajke se više ne će čuti, ni vapaji ljudskopravaških gurua i boraca za LGBTQPPRSCHOREWAYX+ skupine.
Ah, da, izprika što nijednom nisam spomenuo, nama toliko dragu, obljubljenu, nezamjenjivu i spasonosnu, višeznačnu, ključnu rieč – „DEFINITIVNO“, nigdje ju nisam mogao ugurat pa, eto, red je da na kraju spomenem i tu najpopularniju rieč „jedneodnajmanjiheuropskihdržava“.
