Člankom 19. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća predviđena je mogućnost kupnje “dionica s popustom”
MISTERIJ “DIONICA S POPUSTOM” Ili:
Načelno stajalište o procesima na Trgovačkom sudu u Zagrebu broj: P-738/2019 (Aleksandra Brnabić), P-739/2019 (Nada Nekić Plevko), P-1913/2019 (Jasna Golubić), P-1914/2019 (Nada Nekić Plevko) i P-338/2020, te na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu br. Ps-407/2018 (Zrinka Berečki), kao podloge za sustavnu kaznenu prijavu zbog uhodarstva, urotništva i veleizdaje
dr. sc. Tomislav Dragun
Osobe
Izvoditelji ove pljačke: Ivan Penić
Terenski operativci u ovoj pljački: Tomislav Družak, Milan Plećaš i Dora Matošić
Ideolozi koncepcije ove pljačke: Vladimir Šeks, Zlatko Mateša i Mladen Bajić
Cilj (objekt) pljačke: Razvlastiti “stoku sitnog zuba” dionica koje je ta “stoka sitnog zuba”, kao “dionice s popustom”, kupila od Hrvatskog fonda za privatizaciju, s tim da se isti zahvat ne primjeni na “drugove budžovane” istoga statusa
Uvertira
O nadležnim drugovima govori prof. dr. sc. Šime Đodan:
“U tajnom politbirou bili su Tuđman, Manolić, Boljkovac, Bilandžić i Račan. Oni su se stalno sastajali bez našeg znanja i odlučivali.”
Teatar u gostima
Dakle,
- Člankom 19. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća predviđena je mogućnost kupnje “dionica s popustom”.
- Radeći kao i obično “od 1945.” – kao profesionalac – za “Drugove” dobio sam u Hrvatskom fondu za privatizaciju instrukcije kako ću to provesti u praksi. Dakako, za njih, za “Drugove”.
- Tako sam i uradio.
- Nu, onda sam pomislio, pa zar i ja nisam nekakav “drug” (razumije se s malim “d”), zašto ne bih i ja kupio nešto od tih “dionica s popustom” (istina rezerviranih za “Drugove”).
- Pomišljeno – učinjeno. Kupio sam, nešto na svoje ime, nešto na ime svoje supruge.
- Oh, kako je lijepo (i korisno) biti “drug”, makar ne i “Drug”!
- Nu, onda se probudilo “Svevideće oko”.
- Stoj! – Stao sam. – Šta nosiš? – “Dionice s popustom”. – Čije? – Moje. – Je si li ti “Drug”? – Nisam, ja sam “drug”. – Ne može! – Pa, rekli su mi … – Rekli su ti, ali to ne vrijedi za “drugove”, nego samo za “Drugove”.
- Servira Ivan Penić. Mrežu spušta Tomislav Družak. Provjera servisa: Mladen Bajić.
- Negdje 1996. Obavijest o “bespravnom popustu” Hrvatskog fonda za privatizaciju. Potpis – Tomislav Družak, predsjednik:
“Na temelju Vašeg prava na osobni popust od 51,00% imate pravo na pripis popust (besplatne dionice) samo u iznosu od 10.200,00 DEM.
Slijedom navedenog pozivamo Vas da u roku od 60 dana od dana primitka ove obavijesti uplatite u korist računa Hrvatskog fonda za privatizaciju iznos od 99.097,00 DEM u protuvrijednosti kuna na datum uplate (sredstva plaćanja kune, “stara devizna štednja”, obveznice za obnovu RH).
Ukoliko u navedenom roku ne izvršite uplatu, Hrvatski fond za privatizaciju postat će vlasnik dionica koje odgovaraju vrijednosti popusta na koji nemate pravo i neotplaćenih po navedenim ugovorima.”
Postat će vlasnik dionica, koje je netko legalno kupio!
- Jao!!! Otkud meni 99.097,00 DEM? Eh, da sam to prije znao!
- Nu, nakon dobrog sna, budim se odlučan: “Druže Peniću: Vrijedi li to i za Drugove?” – “Šta se tebe tiču Drugovi?” – “Samo pitam.” – “Završili smo. Moram na WC. Uvijek mi se to događa nakon razgovora s takvima kao što si ti Dragune!”
- “Drugovi” tako, a i mi “drugovi” po svome. Ne damo se “od 45.” (“Novi list” Rijeka, 14. studenog 1996. – intervju s Tomislavom Dragunom: “Dragun: Penić je svjetski rekorder u prevarama”. I tako dalje. Tužbe. Ima toga još. Nastavljam.
- Godine prolaze.
- “Drugovi” su “svoje pravo” realizirali. Ja obilazim pragove.
- Odnekud stiže Goran Marić. “Druže Andreju, ne ide više ovako. Dragun je otkrio kako radimo. Nešto moramo poduzeti.”
==============
“Moderni pravni teoretičari s pravom pripisuju 50% učinjenih delikata djelovanju jedne kompaktne zločinačke psihoze, nastale trajnim kristaliziranjem shvaćanja o životu i opstanku u jednoj podsvijesno, ali čvrsto organizovanoj sredini, apsolutno nastrojenoj zlikovačkim naklonostima, i time nehotično negiraju dosad sankcionisani najširi pojam determinizma u vršenju zločina, otvarajući široke vidokruge konačnom priznavanju jednog širokog i n d e t e r m i n i z m a pri tretiranju delikata iz ove sredine, najprije u općem a po ovom neminovno i u individualnom smislu.” (Munir Šahinović Ekremov: “Rječnik jugoslavenskih šatrovaca” – više u “Glasniku hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 133, 27. srpnja 2020.)
==============
- “Druže Mariću, Draguna se ne možemo riješiti bez donošenja specijalnog zakona.”
- “Mislite, isto onako kao što smo mu uvalili sa Zakonom o reviziji.” – “ZNA SE!” – “Mislim, ako mi dopuštate, da bi bilo zgodno donijeti Zakon o upravljanju državnom imovinom.” – “Uradi tako, ali pazi. Znaš kako mi radimo. Neka pomisli da smo udovoljili njegovim zahtjevima, a onda ga poklopite.” – “Ne bojte se. Tu su Milan Plećaš i Dora Matošić.” – “Ne zaboravi obavijestiti i Ninu Radića. Možda i Miroslava Šeparovića. Nemoj zvati Đuru Sessu ili Ivana Turudića. Oni ne žele niti čuti za Draguna.” – “Da. Nikad se ne zna što će on smisliti. Možda opet krene s tužbama. Kao da su one njegov izum.”
- Članak 66. Zakona o upravljanju državnom imovinom (“Narodne novine” br. 52/2018, 6 lipnja 2018.) kaže: “kupci dionica i/ili poslovnih udjela temeljem ugovora sklopljenih nakon 1. siječnja 1992. protivno članku 19. stavku 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća”, ali ipak dodaje “da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti i u roku od najviše šest mjeseci od dana izrade obračuna od strane Centra, uz priznanje prava na osobi popust koji su imali prilikom sklapanja svakog pojedinog ugovora”.
- Zanimljivo, ali za mene – nedokučivo. Zato sam se i obratio za pomoć Trgovačkom sudu u Zagrebu i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
- Ne mogu svima javiti ovu (ne)radosnu vijest, pa ću ovaj osvrt objaviti u “Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 134 (15. kolovoza 2020.)
