Prisjećanje na velikoga nogometaša i Hrvata
Ante Žanetić Luli (Blato na Korčuli, 18. studenoga 1936. – Unanderra, Australija, 18. prosinca 2014.), hrvatski je nogometaš. Veličina ovog nogometaša najbolje svjedoči što je uvršten u najbolju svjetsku povijest 1960. godine s igračima kao što su Pele, Di Stefano, Puskas, Gento i dr. Nogometni zaljubljenici znaju težinu planetarnih zvijezda koje su harale planetarno popularnom nogometnom igrom 60-ih godina. A s njima je po prvi puta bio i jedan Hrvat – veliki domoljub i čovjek Ante Žanetić.
Taj rođeni Korčulanin i legendarni igrač Hajduka odigrao je razdoblje 1955.-1960. čak 250 utakmica za „splitske bile“ i dao 41 gol, dok je za reprezentaciju bivše zemlje (dok nije emigrirao jer su granice bile zatvorene) odigrao 15 utakmica i dao 2 gola, te osvojio zlatnu olimpijsku medalju 1960. i drugo mjesto na prvenstvu Europe iste godine.
Godine 1960. World Soccer (koji se smatra prethodnikom FIFA-ine nagrade za najboljih 11) smjestio ga je u najbolju reprezentaciju svijeta s proslavljenim imenima: Grosics, Bergmark, Santamaria, Nilton Santos, Vergas, Žanetić, Julinho, Pele, Di Stefano, Puskas i Gento.
Sâm Žanetić je u intervjuu Jošku Čelanu izjavio: „Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera velikosrbinskog Hajduka Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije „kafu“ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratkom vremenu zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih”.
Prethodno, dok je studirao na učiteljskom fakultetu došao je do saznanja o poslijeratnim zločinima komunista nad Hrvatima i hrvatskom inteligencijom i nije se dao zavesti lažima. Otac i čitava obitelj bili su mu članovi HSS-a, i premda nepovezani s prethodnim ustaškim režimom, to je bilo dovoljno da mu se uskrati stipendija.
Žanetić to nije mogao mirno gledati i otvoreno je govorio igračima Hajduka u svlačionici o tomu da Hrvati ne smiju protiv Hrvata, a osobito na nagovor trenera koji je došao iz Beograda u Hajduk.
U ta olovna vremena, kada su hrvatski klubovi Hajduk i Dinamo bili sudačkim i političkim smicalicama gurani u drugi plan u korist beogradskih klubova Partizana i Crvene Zvezde, bio je to veliki grijeh. Iako je bio planetarno popularan i omiljen u svijetu i domovini, Ante Žanetić je zbog svog hrvatstva bio pretučen na splitskoj rivi nakon bijelih dana. Od tada mu je život u Splitu postao pakao, te je bio pretučen još dva puta.
Tvrd i nepokolebljiv, poput svih domoljuba hrvatskog juga, odlučio je pobjeći iz Jugoslavije, koja je tada imala zabranu odlaska svojih građana iz zemlje. Godine 1961. iskoristio je gostovanje Hajduka u Njemačkoj i pobjegao, te se 1967. smjestio u Australiju gdje je i umro
(izv. Wikipedija.hr.i torcida Blato i Maksportal.hr
