Hrvati u Vojvodini tradicionalno koriste hrvatski – standard s njegova dva česta ikavska govora – bunjevački i šokački
Međunarodni dan materinskog jezika, 21. veljače, dan je koji zemlje članice UNESCO-a posvećuju povećanju svijesti o važnosti, ne samo javne, uporabe i institucionalne zaštite materinskoga jezika. U današnjem složenom i interakcijama premreženom svijetu izrazitije se snaži značaj i učestalost uporabe materinskog jezika – te ključne identitetske sastavnice u ljudi, što za posljedicu ima stalno isticanje potrebe dosljednog poštivanja prava da se govornici njime služe i njegove adekvatne institucionalne zaštite. Ovo posljednje dovoljno govori o tome koliko je ova tema životna.
Životna je i za Hrvate u Republici Srbiji. Hrvati imaju, slijedom Ustavnih garancija i pozitivnih zakonskih propisa, zajamčena prava na korištenje materinskoga jezika u obrazovanju, po nastavnim programima domicilne države Republike Srbije, u posljednje 22 godine. Ono se ostvaruje u odgojnom procesu u vrtićima u Subotici, putem cjelovite nastave na hrvatskom jeziku u pet osnovnih škola na teritoriju Subotice i Sombora. Ove je školske godine ukupno 35 učenika prvašića upisano u nastavu na hrvatskome i 60 učenika prvih razreda u tri srednje škole na području Grada Subotice. Ostvaruje se i putem izbornog predmeta Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, koji se izvodi za 477 učenika u 13 osnovnih i srednjih škola te na dva mjesta izvan školskog sustava, na području lokalnih samouprava Apatin, Šid, Srijemska Mitrovica, Sombor, Bač i Subotica. Zahvaljujući desetljetnom ustrajnom djelovanju Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Hrvatskog nacionalnog vijeća na ostvarivanju jezičnih prava u sektoru obrazovanja, 2018. godine utemeljen je Lektorat hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu. Svoju temeljnu misiju ostvaruje na planu stalnog stjecanja i usavršavanja jezičnih kompetencija odgajatelja, učitelja i nastavnika, u čije stručne kapacitete se ulažu i napori u okviru stručnih pedagoških službi matične države. Također, u okviru resornog pokrajinskog tajništva od prije dvije godine djeluje pokrajinska prosvjetna inspektorica za nastavu na hrvatskome.
I dok broj prvašića koji upisuju nastavu na hrvatskome ima trend rasta, a zahvaljujući djelovanju redovnica Katoličke Crkve i HNV-a, gradi se nova odgojna infrastruktura u Subotici i Tavankutu, moramo istaknuti kako se još uvijek, kao posljedica straha i nerazumijevanja te administrativnog zaprječavanja, ne uspijevaju otvoriti odjeli na hrvatskome jeziku u školama u nekim mjestima gdje bi za to mogli postojati uvjeti. Također bilježimo i izostanak proaktivnoga odnosa i prema nastavi hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. U sredinama s nešto manje izjašnjenih roditelja i učenika za ovaj predmet, nastave jednostavno nema. Držimo da prosvjetne vlasti, stoga, moraju imati daleko aktivniji odnos spram motiviranja roditelja i učenika za ostvarivanje ovoga prava te ističemo nanovo frapantnu činjenicu kako je samo oko 5 % djece Hrvata upisano na cjelovitu nastavu na hrvatskom, dok taj broj kod ostalih manjina ide i do 90 %. Stoga ponavljamo kako je čim prije potrebno da lokalna samouprava Grada Subotice odblokira inicijativu za utemeljenje Hrvatskog školskog centra i da HNV nastavi raditi na ovome projektu.
Politike institucionalnog očuvanja našega manjinskoga jezika u medijima su također razvijene, ponajviše pozitivnim djelovanjem administracije Autonomne Pokrajine Vojvodine (u smislu financijske potpore Novinsko-izdavačkoj ustanovi „Hrvatska riječ“) te pokrajinskog javnog medijskog servisa Radio televizije Vojvodine. Svakako je nužno daljnje kadrovsko jačanje Uredništva na hrvatskom jeziku u ovoj medijskoj kući kako bi se dostigli kapaciteti i kvantiteta programa koje odavno imaju uredništva koja u istom mediju proizvode program za narode koji su slične ili čak manje brojnosti nego Hrvati. Primjerice, od početka djelovanja, prije 14 godina, hrvatsko uredništvo nema uposlenog lektora! U području tiskanih medija, od desetak glasila različitih svrha i ciljnih skupina (vjerskih, glasila udruga te onih namijenjenih za određenu dob), jedino tjednik „Hrvatska riječ“ ostvaruje u cjelini zakonom propisano pravno na „istinito, potpuno i pravodobno“ informiranje na hrvatskome jeziku. I ovdje je izazov nedovoljan opseg konzumiranja ovoga prava, što treba predstavljati dodatni motiv da se marketinški osmišljeno kvalitetnije postavi i razriješi pitanje plasmana i dostupnosti medijskih proizvoda.
Konačno, u dijelu uporabe hrvatskoga jezika i pisma u javnoj sferi, istaknut ćemo kako je on u službenoj uporabi na području cijeloga Grada Subotice te u Gradu Somboru, Gradu Srijemska Mitrovica i općinama Apatin, Bač, Inđija i Šid (u mjestima u kojima postoje zakonski uvjeti – Bereg, Monoštor i Lemeš, zatim Sonta, Stara Bingula, Plavna i Bođani, Stari Slankamen te Sot i Batrovci). Premda su takve obveze lokalnih samouprava financijski skromne, Sombor, Bač, Inđija i Šid još uvijek nisu ispoštovale Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma. One su, naime, u veljači i ožujku prije pet godina izmijenile svoje statute kako bi hrvatski jezik u naseljima Lemeš, Stari Slankamen, Plavna i Bođani postao službeni, u smislu obveze ispisivanja javnih natpisa (institucija, ulica, trgova, toponima) na hrvatskom jeziku, no to uopće do danas nije učinjeno. Također, u naselju Ljuba, u Općini Šid, od dana donošenja zakonskog propisa postoje uvjeti da hrvatski bude jezik u službenoj uporabi, a to pri promjeni statuta nije učinjeno. Pozivamo, stoga, lokalne samouprave da ne dovode u pitanje primjenu zakona kada je u pitanju službena uporaba hrvatskoga jezika i pisma.
Hrvati u Vojvodini tradicionalno koriste hrvatski – standard s njegova dva česta ikavska govora – bunjevački i šokački, u gotovo svim područjima privatnosti i društvenoga života, uključujući i liturgijski jezik Katoličke Crkve, čiji su Hrvati članovi u najvećem broju. DSHV poziva, stoga, i službenike Crkve da to nastave dosljedno primjenjivati i ne dopuste bilo kakve promjene glede toga u našim vjerskim zajednicama i u Subotičkoj i u Srijemskoj i u Zrenjaninskoj biskupiji te Beogradskoj nadbiskupiji.
DSHV se dosljedno, od svojeg prvog dana i na vlastitim primjerima djelovanja u javnosti, bori da naš materinski hrvatski jezik u Srbiji ostane očuvan i živ. Cijenimo u tim našim nastojanjima strukturnu, političku i financijsku pomoć Vlade Republike Hrvatske na čelu s Andrejom Plenkovićem.
