Dejan Parčetić isključivo za sve zasluge da je Sombor postao slobodan kraljevski grad pripisuje Bunjevcima
Povodom proslave Dana Grada Sombora na RTV2 gledamo istog dana (25. veljače 2024. godine), u razmaku od samo sat i pol, dvije reportaže. Jedna je u emisiji Izravno na hrvatskom jeziku, a druga u emisiji Spektar na bunjevačkom jeziku i konstatujemo da je u pitanju isti snimak samo „preveden“ na dva jezika.
Stvar je u startu zbunjujuća jer bi Bunjevci, koji negiraju da imaju bilo kakve veze s Hrvatima trebalo da imaju svoj snimak u svojoj emisiji, a Hrvati, bolje reći „bunjevački hrvati“, svoj u svojoj emisiji, jer ne priznaju postojanje Bunjevaca kao posebnog naroda, kao ni postojanje bunjevačkog jezika! U obje snimke nisu navedeni autori, što je nedopustiv propust, ali kada pogledamo obje snimke shvaćamo u čemu je igrarija.
Naime, u “hrvatskoj” snimci nedostaje bilo što o zaslugama Bunjevaca za otkup Sombora od prije 275 godina da bi on postao Slobodan kraljevski grad u Austro-Ugarskoj, ikao je objavljen dio izjave Dejana Parčetića, visokog dužnosnika u bunjevačkoj nacionalnoj zajednici u Srbiji, ali samo kao “tajnika Ministarstva za informiranje i telekomunikaciju” u srbijanskoj vladi, koji je kao takav bio uvaženi gost na proslavi Dana grada Sombora, pa to ni “bunjevački hrvati” nisu mogli prešutjeti! (vidjeti: https://media.rtv.rs/hr/izravno/89973)
Međutim, u “bunjevačkoj” snimci emitirana je izjava Dejana Parčetića u cijelosti, u kojoj on isključivo Bunjevcima (nikako Hrvatima) pripisuje zasluge za proglašenje Sombora slobodnim gradom, naglašavajući da je prvi gradonačelnik bio Bunjevac Nikola Parčetić! (vidjeti: https://media.rtv.rs/ostalo/spektar/89980)
Tako Hrvati u Srbiji ne znaju je li Sombor hrvatski grad ili nije hrvatski grad, jesu li pjesme Zvonka Bogdana hrvatske ili nisu hrvatske, jesu li Bunjevci plemeniti Hrvati ili uopće nisu Hrvati?!
Vladimir Nimčević u članku o Prčetićima u “Hrvatskoj riječi”: Već koncem 19. stoljeća potomci mnogih plemenitih hrvatskih obitelji nisu znali jezik svojih pradjedova, niti su se poistovjećivali s Hrvatima. (pa danas mogu biti ono što se više isplati, prim.a.!).
I još tisuće takvih “igrarija” po sistemu “lud zbunjenog”, pri čemu su se najbolje snašli “bunjevački hrvati” iz Subotice i okolice (i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme!) pa lijepo muzu poreske obveznike i iz Srbije i iz Hrvatske!
Dok su jedini autohtoni Hrvati u Vojvodini, srijemski Hrvati, svoju nepokolebljivost platil glavom!
