Napad na Katoličku Crkvu koji je započeo u razdoblju sovjetsko-nacističkog pakta o nenapadanju 1939. i traje do danas
Ion Mihai Pacepa (Bukurešt, 28. X. 1928. – SAD, 14. II. 2021.) bio je rumunjski general-pukovnik u Securitateu, tajnoj policiji Socijalističke Republike Rumunjske, koji je prebjegao u Sjedinjene Države u srpnju 1978. nakon što je predsjednik Jimmy Carter odobrio njegov zahtjev za političkim azilom. Napisao je knjigu Disinformation — strategic deception to undermine the Church, the West and the United States – Dezinformacije – strateška obmana za potkopavanje Crkve, Zapada i Sjedinjenih Država (Reviewed in the United States, June 8, 2017.), napisao je Miguel A. Faria (Sancti Spiritus, Kuba, 30. IX. 1952.), neurokirurg i neuroznanstvenik, medicinski urednik i autor, povjesničar medicine i medicinski etičar…
Faria je u knjizi pisao o dezinformacijama i tako otkrivao ekspoze zle sovjetske povijesti, kao i rasprava o uporabi propagande i dezinformacija u suvremenim međunarodnim odnosima i nacionalnoj politici. Naslov, a posebno opisni podnaslov ispunjavaju svoje obećanje i prikladno isporučuju robu: general pukovnik Pacepa i koautor profesor Ronald J. Rychlak opisuju u rječitoj prozi i očaravajućem narativu kako su Sovjeti koristili dezinformacije kako bi potkopali slobodu, napali religiju, promicali mržnju i potaknuli terorizam koji je od Hladnog rata oduzeo vlastiti život i nastavlja se do danas propagiran od strane lijevih radikala koji mrze zapadnu civilizaciju općenito i Katoličku Crkvu i Amerika posebno. Autori posjeduju impresivne vjerodajnice: general pukovnik Pacepa najviši je prebjeg koji je ikada došao u Sjedinjene Države iz obavještajnih službi istočno-sovjetskog bloka, a profesor Rychlak je profesor prava na Sveučilištu Mississippi i poznati stručnjak i za Katoličku Crkvu i za život pape Pija XII.
Napad na religiju dosegao je krešendo pod Josifom Staljinom
U vrijeme njegova prebjega 1978. godine, general pukovnik Pacepa bio je šef špijunske službe komunističke Rumunjske i glavni savjetnik diktatora Nicolaea Ceauşescua. Prema general-pukovniku Pacepi, dezinformacije imaju vrlo dugu tradiciju u Rusiji, ali su ih u smrtonosnu znanost razvili komunistički vođe SSSR-a i sovjetske obavještajne službe i podređene obavještajne službe istočnog bloka tijekom 70 godina Hladnog rata. Pacepa napominje da dezinformacije, koje su Rusi također nazvali “kadriranje”, može biti toliko učinkovit da može ocrniti cijelu naciju ili stvoriti novog čovjeka: Može “veličati krivce ili smjestiti nevinima”. U poslovima naroda, može ocrniti veliku zemlju poput Sjedinjenih Država gomilanjem varljive, ali uvjerljive propagande, uključujući vješto stvorene krivotvorine ili izravnu lažljivost. Među dezinformacijskim operacijama koje su dobro dokumentirane i rječito izložene u knjizi, nalazimo: Napad na Katoličku Crkvu koji je započeo u razdoblju sovjetsko-nacističkog pakta o nenapadanju 1939. i traje do danas. Napad na religiju dosegao je krešendo pod Josifom Staljinom. S vremenom bi najviši dužnosnici Pravoslavne crkve praktički bili kooptirani od strane KGB-a.
Baltičke države – koje je Staljin stekao kao teritorijalne nagrade iz tajnog protokola Pakta o nenapadanju iz 1939. potpisanog s nacističkom Njemačkom – bile su problem. Te baltičke nacije – odnosno Estonija, Letonija i Litva bile su uglavnom katoličke zemlje i teže ih je kontrolirati od podređene Ruske pravoslavne crkve u Sovjetskom Savezu. Nezadovoljan, Staljin je poslao svog pristaše i bivšeg krvnika Andreja Višinskog (1883.-1954.) da prevari te zemlje dezinformacijama. Izdana i vojno slomljena, Letonija, Estonija i Litva bile su pokorene i pripojene SSSR-u. General Ivan Serov (1905.-1990.), tada je koristio sovjetsku vojsku kako bi prisilio rusifikaciju i potisnuo katoličanstvo u tim ranije neovisnim narodima. Staljin ne bi dopustio katoličanstvu da se natječe s državnim religijama – sovjetskim komunizmom i staljinizmom.
Staljin i njegovi nasljednici katolike uvijek proglašavaju nacistima
Da uništi Katoličku Crkvu negdje drugdje, Staljin i njegovi nasljednici i njihovi kolege iz istočnog bloka pokušali su “smjestiti” katoličkim prelatima u raznim zemljama kao pronacistima prije i tijekom Drugog svjetskog rata; To je postignuto s različitim uspjehom. Zloćudni i uokvireni bili su kardinal Alojzije Stepinac, nadbiskup Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj; Joszef Mindszenty, rimokatolički nadbiskup i primat Mađarske; poljski kardinal Stefan Wyszynski; kardinal Josef Beran iz Čehoslovačke; i nadbiskup Ukrajinske grkokatoličke crkve Josef Slipy. Svi ti prelati bili su čvrsti protivnici i nacizma i komunizma, a tijekom holokausta bili su zaštitnici Židova diljem Europe. Ipak, svi su oni metodički uokvireni kao nacistički kolaboracionisti jer su nakon rata svi bili i gorljivi antikomunisti. Kampanja dezinformacija, kadriranja i divljačkog postupanja, mentalnog i fizičkog, koje su pretrpjeli ovi prelati detaljno se raspravlja u knjizi, a vrijedi pročitati ne samo ispravljanje povijesnog zapisa, već i razumijevanje metodologije dezinformiranja.
Još jedna operacija dezinformiranja bila je “kadriranje” Pija XII. kao “Hitlerovog pape”, kampanja koju je naredio sovjetski premijer Nikita Hruščov (1894.-1971.). Kampanja je u početku propala. Pacepa napominje da se za života Pijo XII i neki drugi “uokvireni” prelati nisu mogli uspješno kalumnirati (iako su neki trpjeli duševne i fizičke boli, a ponekad i mučenje i zatvaranje) zbog svojih poznatih svetačkih života i dokumentiranog protivljenja nacizmu i komunizmu.
Sovjetski boljševici izmisli grijehe pape Pija XII.
I nije ni čudo što su Sovjeti htjeli papi Piju XII. smjestiti veliku kampanju dezinformiranja. Pacepa i Rychlak napisali su da je papa Pijo XII. u ratu sa Sovjetima, te da je “stavio Vatikan i katoličanstvo u rat s komunizmom”. Predsjednik Harry Truman smatrao je da je katoličanstvo najveće oružje koje može imati protiv perverzne ideologije komunizma, a američki predsjednik udružio se s Vatikanom, tražeći pomoć pape Pija XII. u obuzdavanju komunizma.
Operacija dezinformacija protiv Pija XII. bila je neučinkovita tijekom papina života jer je svijet znao istinu – da se Pijo XII. snažno borio protiv nacizma, a zatim i komunizma – ali kasnije generacije nisu. Pijo XII. bio je uokviren kao ‘Hitlerov papa”, upravo zato što je osudio komunizam jednako kao što je osudio nacizam. Otišao je toliko daleko da je komunizam nazvao zlom filozofijom i izopćio katolike koji su se registrirali kao članovi Komunističke partije.
Rusi „znaju“ da je CIA ubila Kennedyja
Još jedna kampanja bila je operacija Zmaj, namještanje CIA-e kao krivca za ubojstvo JFK-a. Tvrdila je da je CIA ubila JFK uz potporu vojno-industrijskog kompleksa; Oswald je bio samo žrtva, CIA-ina tvornica. KGB nije gubio vrijeme propagirajući JFK atentat, dezinformacije, prijevaru. Knjiga, Oswald: Ubojica ili Fall Guy? izašla je 1963. u rekordnom roku, napisao ju je Joachim Joesten, operativac Njemačke komunističke partije, a objavio talijanski komunist Carlo Aldo Morgani – obojica agenti KGB-a, također izloženi u Arhivu Mitrokin. Ne prepuštajući ništa slučaju, prva recenzija Oswalda: Assassin ili Fall Guy? učinio je to i sovjetski agent, američki izdajnik, Victor Perlo, koji je bio suradnik drugog plaćenog agenta KGB-a, autora i novinara, I. F. Stonea, koji koristi svoje spise da propagira ovu i razne druge kampanje dezinformiranja za Sovjete. “Operacija Zmaj” je bila zapanjujuće uspješna. Navodni razlog urote bio je taj što je JFK htio smanjiti vojnu potrošnju i doprijeti do Sovjeta. Vojno-industrijski kompleks, naravno, želio je moć i profit, što još? Sav taj materijal bio je surov za tvornicu urote, a brojne knjige objavljene su pomoću dijelova iz strojeva za dezinformacije. Kampanja dezinformiranja dosegla je zenit 1991. produkcijom filma Olivera Stonea, JFK – “najuspješniji KGB dezinformacija u sovjetskoj povijesti”.
Zamjenik predstave koja kleveće papu Pija XII. i Oswalda: Assassin or Fall Guy?, blaćenje CIA-e, bili su toliko uspješni da u obje operacije dezinformiranja još uvijek vjeruju mnogi ljudi širom svijeta, uključujući Sjedinjene Države. Papa Pijo XII. navodno je bio Hitlerov papa, a Oswald je bio žrtveno janje u atentatu na JFK. Nove laži i dalje se dodaju izvornom kadroviranju, a stare priče o dezinformacijama nastavljaju se širiti – kao što ćemo vidjeti, baš kao što će ih kasnije opisati sovjetski vođa Jurij Andropov, i kao da imaju svoje živote.
I danas se u Moskvi puno ulaže u medijske laži
Prema general-pukovniku Pacepi, da bi dezinformacije bile učinkovite, kulminacija za držanje i stratešku obmanu i za dugoročno obmanu, kadriranje se mora propagirati “respektabilnim” zapadnim medijskim izvorima. Kampanja dezinformiranja mržnje prema Sjedinjenim Državama i Zapadu koju potiču Sovjeti u Trećem svijetu (uključujući tinjajući islamski istok) i dalje nanosi dugotrajnu i katastrofalnu štetu Zapadu. Ovu stratešku operaciju dezinformiranja protiv Zapada usavršili su Jurij Andropov (1914.-1984.), predsjednik KGB-a (1967.-1982.) i kasniji šef SSSR-a (1982.-1984.). I unatoč padu Sovjetskog Saveza, mržnja prema Zapadu i SAD-u inspirirana KGB-om potaknuta dezinformacijama ne samo da je ustrajala, već je eksponencijalno rasla, hranjena novim lažima koje su izmislili razni ljevičarski izvori i tvrdokorni marksisti, mnogi od njih u zapadnim institucijama i medijima. Ta je mržnja dovela do događaja kao što su tragični napad 11. rujna 2001. i al Qaeda, rat u Afganistanu i talibanima, te rat u Iraku i Siriji i teroristi Islamskog kalifata. To su samo neke od operacija dezinformiranja o kojima se raspravlja u knjizi. Bilo ih je mnogo. General pukovnik Pacepa također razotkriva kampanje dezinformiranja koje stvaraju i održavaju teologiju oslobođenja; organizacije komunističkog fronta – npr. Svjetsko mirovno vijeće (WPC), Svjetsko vijeće crkava (WCC), Institut za političke studije (IPS) itd. – i danas funkcioniraju na Zapadu i SAD-u; orkestracija antiameričkih demonstracija; poticanje mržnje u Trećem svijetu; i poticanje islamskog terorizma protiv Zapada i SAD-a.
Dezinformacije – Bivši šef špijuna otkriva tajne strategije za potkopavanje slobode, napad na religiju i promicanje terorizma (2013) general-pukovnika Iona Mihaija Pacepe i profesora Ronalda J. Rychlaka otkrivajuća je i rječita knjiga koja zahtijeva veće širenje i trebala bi biti potrebna za čitanje trijeznih građana svake civilizirane nacije. Tako biste bolje razumjeli opasan svijet u kojem danas živimo,
