Neuromodulacija je fokusiranje ultrazvučnih valova u područje u mozgu tako da se svi okupe na malom mjestu
Svjetski ekonomski forum je jedna od najmoćnijih elitnih organizacijau svijetu. Na njemu se nedavno raspravljalo o pojavi kontrole uma na daljinu. I priznaje se da se može koristiti za pretvaranje ljudi uumom kontrolirani robovi. WEF – jedna je od najutjecajnijih elitaorganizacije, uz Vijeće za vanjske odnose, tu su još Grupa Bilderberg i Trilateralna komisija. Svake godine, forum okuplja oko 2500 vrhunskih poslovnih vođa, međunarodnih političkih lidera, ekonomista, te slavne osobe i novinari kako bi raspravljali o svjetskim problemima. Upravni odbor WEF-a sastoji se od nekih moćnika ljudi u svijetu. Ovo su neki od njih. Mark Carney, guverner Banke Engleske, Al Gore, potpredsjednik Sjedinjenih Država (1993.-2001.); Predsjednik i suosnivač, Generation Investment Management LLPJim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke Christine Lagarde, direktorica, Međunarodni monetarni fond (MMF), Peter Maurer, predsjednik Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC), Indra Nooyi, predsjednik PepsiCoL. Rafael Reif, predsjednik, Massachusetts Institute of Technology (MIT), Ursula von der Leyen, savezna ministrica obrane, Savezno ministarstvo obrane Njemačke, David M. Rubenstein, suosnivač i suizvršni predsjednik, CarlyleGroup.
WEF je na mnogo načina sličan Bilderberškoj grupi
Zanimljiva činjenica: Klaus Schwab, osnivač i izvršni predsjednik WEF-a, a bio je bivši član upravnog odbora Bilderberške skupine.Za razliku od drugih moćnih organizacija koje tvrde da “pomažu svijetu”, WEF se optužuje da zapravo promiče interese svjetske elite.Transnacionalni institut opisuje glavne stvari Svjetskog ekonomskog foruma kao: “Funkcionira kao institucija za druženje za globalno u nastajanju elita, globalizacijska “mafiokracija” bankara, industrijalaca,oligarsi, tehnokrati i političari. Promiču zajedničke ideje isluže zajedničkim interesima: svojim vlastitim.” Daleko od toga da stvarno rješava svjetske probleme, WEF je optužen za jednostavno prebacivanje krivnje s vlada i velikih konglomerata na regularne građane.“
Studija objavljena u Journal of Consumer Research, istraživala je sociološki utjecaj WEF-a. Zaključeno je da WEF ne rješava probleme poput siromaštva, globalnog zatopljenja, kroničnih bolesti ili duga. Jednostavno su prebacili teret na rješenje tih problema s vlada i poduzeća na “odgovorne subjekti potrošača: zeleni potrošač, zdravstveno osviješteni potrošač, i financijski pismen potrošač.” Oni samo preoblikuju pitanja, i time ih ovjekovječuju. Al Gore je izdvojen kao glavni primjer. Goreovi govori namjerno skreću fokus s problema neregulirana tržišta i korporativne aktivnosti jednom od moralnih patologija, individualne pohlepe itd. Time zapravo promiče stvaranje novih tržišta, a time i održavanje istih starih problema u novom ruhu. Nova tržišta slijedit će iste obrasce kao stari jer temeljni problem korporativnog upravljanja nikada nije obratio.”
Daljinska kontrola uma Prošle godine održan je WEF-ov godišnji sastanak Vijeća za globalnu budućnost 11.-12. studenog u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jedna od tema o kojoj se raspravljalo bila je “kontrola uma pomoću zvučnih valova”. Službena stranica WEF-a objavila je članak pod naslovom Kontrola uma pomoću zvučnih valova? Znanstvenik koji to radi je profesor Antoine sa Sveučilišta u Oxfordu i on opisuje tehnologiju i probleme povezane s njom.Upravljanje mozgom zvučnim valovima: kako to funkcionira? Pa, da prijeđemo ravno na znanost, princip neinvazivnosti – neuromodulacija je fokusiranje ultrazvučnih valova u područje u mozgu tako da se svi okupe na malom mjestu. Onda, nadamo se, s obzirom na pravi skup parametara, to može promijeniti aktivnost neurona. Ako se želite riješiti neurona koji su npr. podivljali kod epilepsije, možda biste trebali povećati energiju i ubiti ih. Ali ako želite selektivno promovirati ili blokirati neuronalne aktivnosti, morate pažljivo ugoditi svoje ultrazvučne valove. Drugim riječima, postoji razlika između ultrazvučne stimulacije, koja se koristi za uklanjanje tkiva, te ultrazvučna neuromodulacija, kojoj je cilj u kontroli neuronske aktivnosti bez oštećenja tkiva.
Ultrazvučna neuromodulacija je nešto što definitivno djeluje, ali da još uvijek ne razumijemo. Kakvo društveno dobro može proizaći iz toga? Trenutačne popularne riječi su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, kao i traumatske ozljede mozga. Ali znanstvenici također gledaju na leđne moždine i perifernog živčanog sustava. Što se mene tiče, budući da je mozak de facto središte odlučivanja za tolike procesa, bilo koji od njih mogao bi biti meta. Je li to sigurno? Prilikom pokušaja ‘kontrole’ neuronske aktivnosti pružanjem minuta mehaničke vibracije u području mozga, važno je da su fokus ultrazvuka, frekvencija i amplituda pravilno podešene, ili mozak potencijalno može biti oštećen. Poanta je da još uvijek ne možemo znati kako sve ovo podesiti; a da malo pretjeram moglo bi se reći da naš trenutni pristup nije tako daleko od petljanja s postavkama na radiju dok ne čujemo pravu stanicu. Jedna od mnogih poteškoća je znati sa sigurnošću da doista jesmo za kontroliranje neurona ovim zvučnim valovima, umjesto da ih oštećujemo. Istina je da još uvijek ne znamo kako taj proces funkcionira. I ako to ne znate kako to funkcionira, ne znate koliko je “previše”.
Koji su najveći etički izazovi?
Potencijal ove tehnike je ogroman – pod tim mislim na sam broj primjena, kao i etičnost korištenja. Iz biološke perspektive, to je slično drogama. Može izliječiti tebe, može te učiniti ovisnim i može te ubiti. Sve može ostati unutar zadanog skupa pravila. Iz etičke perspektive, svijet se mijenja tako brzo da je teško procijeniti što će biti prihvatljivo sutra a što nije danas. Također sam uvjeren da je ljudska priroda takva da ako nešto može biti učinjeno, bit će učinjeno. Pitanje je od koga. Radije bih imao pošteno društvo koje vodi sreći nego neka odmetnička država bez imalo poštovanja za ljudski ili životinjski život. Ako želimo voditi taj ples za 10 godina sada, moramo početi istraživati danas. Koliko to distopijski može postati? Vidim da dolazi dan kada će znanstvenik moći kontrolirati ono što osoba vidi u svom umu, slanjem pravih valova i to pravo mjesto u njihovom mozgu. Pretpostavljam da će najviše prigovora biti slično onima koje danas slušamo o subliminalnim porukama u reklamama, samo mnogo žešće. Ova tehnologija nije bez rizika zlouporabe. Mogla bi biti revolucionarna zdravstvena tehnologija za bolesne, odnosno savršeni kontrolni alat kojim nemilosrdni kontroliraju slabe. Ovaj put iako bi kontrola bila doslovna.Što možemo učiniti da sačuvamo njegov potencijal? Ne ću tvrditi da su svi znanstvenici mudri i upućeni u ono što treba, a što ne treba činiti. Neki od nas će ići koliko god možemo pobjeći. Ali to je ljudska priroda, a ne samo sa znanstvenicima. U svakom slučaju, naš je posao pronaći nešto što je korisno za čovječanstvo. A ako nađeš način da nekoga učiniš boljim, onda najviše ti moraš znati kako učiniti suprotno. Cilj je osigurati propis koji sprječava potonje, a ne ometa prvo. Vjerujem da je to uloga regulatora. I ja mislim da je europski sindikat, u kojem radim, prilično dobar u tome.Još jedna uloga političara trebala bi biti komunikacija platformi za objašnjenje dugoročne vizije bilo kojeg područja istraživanja. I može biti prerano, ili nije dobra ideja, a konačna odluka može biti dobra da to zaustavite. Ali dugoročno, javnost bi trebala znati potencijalne prednosti nove tehnologije koje su im jednostavno objašnjene riječima, što je nešto u čemu znanstvenici nisu nužno dobri.
Političari bi se trebali sjetiti da ako mi to ne učinimo, onda netko negdje će to ipak učiniti… potencijalno neregulirano.Ukratko, Antoine Jérusalem kaže da je daljinsko upravljanje umomnevjerojatno moćna tehnologija koja ima moć mogućeg liječenja bolesti. Međutim, u pogrješnim rukama, tehnologija može potpunopreuzeti kontrolu nad vlastitim mozgom. Po njegovim riječima, to može biti „savršeno kontrolni alat kojim nemilosrdni kontroliraju slabe”. Uz to, daljinsko upravljanje umom nije ništa novo i elita je imala pristup ovoj vrsti tehnologije već godinama. Prije nekoliko mjeseci, ja sam objavio članak o procurjelom dokumentu iz 1996. koji opisuje udaljeni um koji se može kontrolirati. Unatoč priznatom distopijskom potencijalu tehnologije, Antoine Jérusalem vjeruje da čovječanstvo ne može izbjeći njegov razvoj. Vjerojatno on to kaže jer je tvrtka koja razvija ovu tehnologiju dio WEF-a. Njegovo rješenje kako bi se osiguralo da se tehnologija ne koristi za pretvaranje ljudi u robove kontrole uma je – Vladina uredba. (Erwin K.)
