Umirovljenici bi morali biti prvi, a ne posljednji kad se dijeli novac
Svaki čovjek, svaki narod i svaka država bi trebala i morala svakoj starijoj osobi osigurati dostojanstvenu starost. Mirovinu s kojom se može pristojno živjeti, dobru zdravstvenu i socijalnu skrb. Prema nekim istraživanjima i proračunima prosječna mirovina bi morala iznositi oko 60 % prosječne plaće. Danas je to negdje oko 40 %. Takva mirovina mnoge tjera na granicu siromaštva ili u siromaštvo. Mnogi su primorani uz mirovinu i dalje raditi kako bi preživjeli. Oni koji to više ne mogu u struci rade bilo što, najniže poslove koje nitko ne će raditi. To je veliko opterećenje za starije i nemoćne ljude. To je u neku ruku i poniženje. Radiš 35, 40 i više godina i pridonosiš društvu i državi, da bi odlaskom u mirovinu postao teret tom istom društvu i državi. To bi se moralo izbjeći. Umirovljenici bi morali biti prvi, a ne posljednji kad se dijeli novac. Taj novac su oni zaslužili svojim radom. Nitko im ništa ne daje, nego dijeli njihovo. Ta raspodjela očito nije dobra, jer ne zadovoljava velik broj korisnika. Tome se mora stati na kraj.
Velike su razlike između najviših i najnižih mirovina. Osnovne životne potrebe svih umirovljenika su uglavnom jednake. Svi moraju jesti, piti, odijevati se, ići liječniku, kupovati lijekove. Da ne govorim o ostalim potrebama koje čovjeka čine čovjekom.
Predsjedničkim kandidatima puna su usta brige o umirovljenicima. Oni mogu samo govoriti o tome sada i onda kad eventualno postanu predsjednici. Sve ostalo je na Vladi i njezinom predsjedniku. Predsjednik Vlade se hvali kako se nikada tako dobro nije živjelo u Hrvatskoj kao sada. Dobro živi on i društvo iz njegova okruženja. To je relativno mali broj ljudi. Većina građana Lijepe Naše ne živi dobro, posebice umirovljenici.
Žalosno i jedno je gledati te starce i starice kako kopaju po kontejnerima, tražeći hranu, boce i odjeću. Nemoćna starica gura ispred sebe kolica i vuče vreću praznih plastičnih flaša. Sretni su oni koji imaju djecu koja im pomažu. Mnogi to nemaju. Ili nemaju djece ili njihovu djecu nije briga za njih. Istina djeca su se dužna brinuti o svojim starim roditeljima. To nažalost nikoga ne obvezuje.
Neki umirovljenici su u svom radnom vijeku uspjeli nešto uštedjeti, što im sada dobro dođe. Neki imaju nekretnine koje iznajmljuju. Neki imaju okućnicu i nešto zemlje. Sve to pomaže kad mirovina nije dostatna. Nažalost, neki imaju samo svoju mirovinu i ništa više. To bi sve trebalo obuhvatiti i analizirati u istraživanjima o životu umirovljenika. Događa se da ljudi s malim mirovinama, ukoliko nešto posjeduju, kupili su ili naslijedili, bolje žive od onih s višom mirovinom, koji osim te mirovine ništa drugo od imovine nemaju. Ti i takvi povremeno od države dobivaju određene dodatke na mirovinu. To im poveća prihode, koji nisu mali, ako se uzme u obzir korist od imovine koju posjeduju. U toj jednadžbi oko dostatne mirovine ima puno nepoznanica i raznih parametara, što bi trebalo dovesti u nekakvu korelaciju.
Država bi morala osigurati dovoljan prihod po osobi ili domaćinstvu za dostojanstven život svih građana, a ne samo umirovljenika. To je cilj svake politike i humanog društva.
Neka školska djeca gladuju
Godinama sam govorila i pisala kako u školama ima gladne djece. Govorili i pisali su o tome i drugi. Isplatilo se. Doprlo je do ušiju i mozga onih koji o tome odlučuju. Našla su se sredstva i način da se tome stane na kraj. Danas je u osnovnim školama, prema mogućnostima svake pojedine škole to osigurano, na najbolji način, u danim okolnostima.
Ima i gladnih umirovljenika
Sada treba stalno govoriti, pisati i vikati kako u nas ima gladnih umirovljenika. Tome se mora stati na kraj. Ne traže umirovljenici nekakvu bogatu trpezu, već ono što je potrebno za svakodnevni dostojanstven život običnog čovjeka. Govorili su o tome u Saboru, zapravo su se svađali, u smislu tko je više pridonio boljem životu umirovljenika, odnosno koja i čija vlada im je omogućila veće mirovine. Puste priče. Od toga nikome nikakve koristi.
Potrebna je prvenstveno dobra volja vladajućih i odlučnost za poboljšanje života umirovljenika. Zatim je na redu opsežna, temeljita reforma cijelog mirovinskog sustava. Smanjiti razlike između najviših i najnižih mirovina. Uvesti više reda u povlaštene mirovine. Svi znamo kako te mirovine mnogi koji ih uživaju ne zaslužuju, po bilo kojoj osnovi. Ima tu dosta laži i prevara, kao i u drugim područjima i segmentima. U tome smo pravi majstori.
Dosta je bilo priča. Dosta je bilo „razumijevanja“. Mnogi umirovljenici teško žive. Jedva spajaju kraj s krajem. Onemoćali i bolesni prisiljeni su raditi za neku crkavicu, kako bi preživjeli. Svi oni su, u nekom obliku i vremenu radili za ovo društvo i ovu državu. Plaćali su doprinose i poreze. Oslobodite ih sada poreza (osim onih povlaštenih) na mirovinu. Dali ste im 40 eura pomoći, a uzeli 20 i više eura za porez, ili povišica od 40 eura mjesečno, uz mjesečni porez koji to pojede.
Znamo toliko iz osnova matematike, da zaključimo kako smo opet prevareni. Iduće izbore za Hrvatski sabor mnogi ne će dočekati. Umrijet će u bijedi i neimaštini. Komu na sramotu? Svojoj državi, koju vole i poštuju.