U Madridu, , 15. veljače 1728., u hotelu de las Tres Flores de Lys, Englezi su osnovali prvu spekulativnu ložu u Španjolskoj
Prva spekulativna loža osnovana u Španjolskoj učinila je to u Madridu, 15. veljače 1728., u hotelu de las Tres Flores de Lys, koji se nalazio u širokoj ulici San Bernarda, i dobio je broj 50 službenog registra Londona. Sastavljen od skupine Engleza koji su prolazili kroz Španjolsku, njegov osnivač bio je vojvoda od Whartona, jedini koji je bio u službi španjolskog kralja, a koji će umrijeti ubrzo nakon toga 1731. u samostanu Poblet, gdje je i pokopan.
Sljedeća loža, broj 51, također sastavljena isključivo od Engleza, podignuta je 1729. godine u Gibraltaru. Godine 1731. kapetan James Comerford imenovan je provincijskim velikim meštrom. Njegova je oznaka bila za Andaluziju, koja je, kako je navedeno u tekstu samih patenata, obuhvaćala stijenu ili tvrđavu Gibraltara i “susjedna mjesta”. Od tada je slobodno zidarstvo u Gibraltaru uvijek bilo važno i cvjetalo. Također na Menorci, tijekom uzastopnih engleskih okupacija u osamnaestom stoljeću, potvrđena je masonska prisutnost i formiranje najmanje sedam vojnih loža.
Izvan Madrida masoni nisu imali pristup
U ostatku Španjolske, zbog zabrane generalnog inkvizitora 1738. i naknadnog edikta Ferdinanda VI. iz 1751. koji je osudio slobodno zidarstvo, nije se mogao razviti. Suprotno onome što je toliko puta rečeno i ponovljeno da Karlo III. ne samo da je radio “puno masonskog rada”, već da je uvijek bio okružen masonskim ministrima, mora se imati na umu da je Karlo III. bio upravo europski monarh svog vremena koji se najviše istaknuo svojim progonom protiv slobodnog zidarstva, i o kojem je sačuvano više korespondencije (u Simancasu) posvećenoj upravo borbi protiv ove udruge. Isto se mora reći i za njezina premijera, grofa od Arande, koji je tako često bio bezrazložno i neutemeljeno pripisivan kao utemeljitelj slobodnog zidarstva u Španjolskoj i njegov prvi veliki majstor, a ne može se čak ni dokazati ne samo da je osnovao španjolsko slobodno zidarstvo, već čak ni da je pripadao toj organizaciji.
Slobodno zidarstvo je doista uvedeno u Španjolskoj na organiziran način s napoleonskim trupama, uspostavljajući između 1809. i 1813. dvostruko bonapartističko slobodno zidarstvo u službi cara i njegovog brata Joséa, prvog velikog majstora španjolskog slobodnog zidarstva. S jedne strane, u San Sebastiánu, Vitoriji, Figuerasu, Geroni, Barceloni, Zaragozi, Talaveri, Santoñi itd., stvorene su vojne lože sastavljene isključivo od Francuza (časnici, kirurzi i liječnici iz vojnih bolnica, dobavljači itd.) okupacijske vojske i koje su izravno ovisile o Velikom Orijentu Francuske, kao što su lože Les Amis Fidèles de Napoleon i Le triomphe de l’Amitié u Barceloni. L’Alliance u Burgosu, La Double Alliance, La Triple Harmonie i Les Vrais Amis Réunis u Cádizu, Les Amis de la Réunion u Figueresu, Napoleon le Grand u Geroni, La Réunion Espagnole i Les Amis de l’Ordre u La Coruñi, Les Amis de l’Honneur et de la Verité, L’Age d’Or i Les Philadelphes u Madridu. Les Freres Unis de San Sebastián, Les Commandeurs du Teyde de Santa Cruz de Tenerife, Les Amis de la Charité i La Sincerité de Santander, Le Gibraltar Francais de Santoña, Les Amis de l’Honneur de Sevilla, Sainte Josephine des Amis Reunis de Talavera de la Reina, Les Amis Reunis de Saint-Jooseph de Vitoria i Saint-Jean de l’Union Sincere de Zaragoza.
Bonapartističko slobodno zidarstvo
S druge strane, posebno u Madridu, osnovano je još jedno slobodno zidarstvo, također bonapartističko, ali od Španjolaca, u službi kralja Josipa, sastavljenog od loža koje se tradicionalno nazivaju francuzificiranim i čije su glavne jezgre bile madridske dobrotvorne lože Josefina, Santa Julia, Almagro i San Juan de Scotland de la Estrella de Napoleón, koja je činila njihovu vlastitu Nacionalnu veliku ložu Španjolske. Popis članova je vrlo opsežan: ministarski službenici, vojnici, glazbenici, zemljoposjednici, profesori, korevidori, slikari, ratni povjerenici, svećenici, liječnici, kipari itd. itd. itd. (među njima i biograf Karla IV., opat Muriel).
Istodobno, Cortes iz Cadiza, preko Regentskog vijeća, u odsutnosti i zatočeništvu kralja Ferdinanda VII., zabranio je slobodno zidarstvo u Španjolskoj i prekomorskim teritorijima 1812. godine. Povratkom Ferdinanda VII. i ponovnim uvođenjem inkvizicije – koju su dvostruko ukinuli Josip I. i Cortes iz Cádiza – slobodni zidari su ponovno bili progonjeni (posebno nakon Liberalnog trijenala) s ne manje od četrnaest kraljevskih edikta i zabrana između 1814. i 1833., što je zajedno s papinskim bulama protiv slobodnog zidarstva stvorilo cjelinu, posebno antimasonsku literaturu u kojoj se slobodno zidarstvo poistovjećivalo s liberalizmom. i sa svim tajnim i domoljubnim društvima tog vremena. Od tada su svi diplomanti sveučilišta i oni koji su obavljali bilo koji javni posao, profesiju ili službu: crkvenu, vojnu, civilnu ili političku, prije nego što su preuzeli svoja mjesta, bili dužni dati izjavu pod prisegom da ne pripadaju niti pripadaju bilo kojoj loži ili tajnoj udruzi bilo koje denominacije. U kraljevskom dekretu bilo je predviđeno da se “slobodni zidari, komunari i drugi sektaši” od sada trebaju smatrati neprijateljima oltara i prijestolja, podvrgavajući se kazni smrti i konfiskaciji imovine. Povjesničari tog vremena opisuju zlostavljanja liberala koja je počinila vlada i bande rojalista koji su lutali selima propovijedajući istrebljenje slobodnih zidara. Patricio de la Escosura, prisjeća se kako je rulja rojalista napala Venturu de la Vega u Puerta del Sol “jer mu je pustila da mu raste kosa i nosila grivu, zločin koji je u to vrijeme bio poznat kao nepogrešiv simptom masonizma”.
Ukratko, možda se može prihvatiti kao radna hipoteza da je između 1814. i 1820. postojao pokret koji je slijedio tri kanala: slobodno zidarstvo s konzervativnim okusima, koje su širili Francuzi povezani s režimom u vrijeme okupacije; nacionalističko-liberalna skupina, koja je možda pokazala utjecaje engleskog slobodnog zidarstva, i koja će na kraju postati jaka u Cádizu (ovo je slobodno zidarstvo Ystúriza, Alcalá Galiana i Mendizábala); i čisto vojno masonstvo mladih aktivističkih časnika, među kojima treba spomenuti Van Halena, Antonia Mª del Vallea, Joséa Mª Gonzáleza, Joséa Mª Torrijosa, Juana Romera Alpuentea…
Zabranjivanja
Unatoč amnestijama iz godina 1832., 1833. i 1834., slobodno zidarstvo ostalo je zabranjeno i zabranjeno tijekom duge vladavine Izabele II. Osim kazni lišavanja posla i trajne diskvalifikacije, postojale su i druge kazne zatvora ili protjerivanja do šest godina, kao i znatne novčane kazne. To je značilo da u Španjolskoj praktički nije bilo organiziranog slobodnog zidarstva. Međutim, bilo je više ili manje pozitivnih pokušaja da se to učini iz inozemstva, posebno iz Lisabona, gdje je Veliki nacionalni orijent Španjolske već 1839. godine konstituiran. Drugi pokušaji organiziranja slobodnog zidarstva u Španjolskoj došli su iz Francuske, takozvanog reformiranog hesperijanskog slobodnog zidarstva (1845.), ili iz Velikog Orijenta Francuske. Međutim, i unatoč policijskom nadzoru, postoje dokumentarni dokazi o osnivanju nekih izoliranih loža između 1837. i 1868. osnovanih u Granadi, Bilbau, Vitoriji, Gijónu, Barceloni i Cádizu, od kojih su svi podrijetlom i ovisni izvana, posebno iz Francuske, Engleske, Portugala, Urugvaja, pa čak i Kube.
Nakon revolucije u rujnu 1868., španjolsko slobodno zidarstvo reorganizirano je u najmanje tri skupine, i to: onu koju su činili slobodni zidari koji su se grupirali oko Ramóna Mª Calatrave kao Velikog meštra Velikog nacionalnog orijenta Španjolske; onaj koji su formirale lože koje su ovisile o luzitanskom Velikom Orijentu; i onaj sastavljen od onih slobodnih zidara koji su željeli organizirati slobodno zidarstvo na demokratskijoj i racionalnijoj osnovi i koji su osnovali Veliki orijent Španjolske, izabravši Carlosa Celestina Magnana y Clarka za Velikog majstora. Neke lože u Andaluziji bile su grupirane zajedno kako bi činile neovisnu španjolsku veliku ložu. U međuvremenu, u Barceloni, lože Katalonije stvorile su posredničko tijelo pod nazivom Veliki katalonski kapitul.
(Svršetak u sljedećem broju)
