Zadatak liječnika je bio da procijene svaki konkretni slučaj prije cijepljenja hoće li primijeniti cjepiva protiv Covid-19 ili ne, potvrđujući u tu svrhu potrebu za receptom
„Europski sud pravde smatra da će liječnici biti jedini odgovorni za posljedice covid injekcija jer su mogli slobodno odbiti injekciju (cjepiva)”. Prema presudi Europskoga suda pravde (European Court of Justice), svi zdravstveni djelatnici koji su vas uporno pozivali ili točnije, tjerali na cijepljenje protiv Covida ili su vas cijepili, snose građansku i kaznenu odgovornost.
Slučaj koji je profesor Frajese pokrenuo pred Europskim sudom pravde imao je iznenađujući ishod! Prema Sudu, za davanje cjepiva protiv Covida bio je potreban liječnički recept. Ali postoji još nešto: liječnici su mogli odlučiti hoće li ih primijeniti ili ne, pa čak i savjetovati protiv njih, do te mjere da se potencijalna građanska i kaznena odgovornost zdravstvenih radnika može pripisati konkretnom slučaju.
Razlozi koje je Sud dao mogli bi stoga dovesti u pitanje disciplinske i kaznene postupke pokrenute protiv liječnika koji su se protivili cijepljenju i umjesto toga pripisati ozbiljne odgovornosti liječnicima koji su cijepili „bez ako – ali”, čime se također promiče rizik od izazivanja štetnih posljedica nuspojava. Poveznica na članak (na talijanskom): https://buongiornosuedtirol.it/2025/02/19/esclusivo-vaccini-covid-la-corte-ue-serviva-la-prescrizione-e-il-medico-poteva-sconsigliarli /
„Sud je morao potvrditi, čak i u kratkoj parentezi (zagradi), da odluke Komisije o odobrenju stavljanja (cjepiva) u promet „ne podrazumijevaju nikakvu obvezu liječnika da propisuju i daju navedena cjepiva svojim pacijentima.”
Ponovno je potvrdio temeljno načelo prava na slobodu liječenja i izbora najprikladnijeg, najsigurnijeg i najučinkovitijeg liječenja od strane liječnika, u dobroj vjeri i pri čistoj savjesti, u konkretnom slučaju i isključivo u interesu zdravlja bolesnika.
Pobjeda liječnika koji su savjetovali pacijente da se ne cijepe
Ovaj odlomak je od iznimne važnosti jer definitivno razbija optužbe koje su podignute, kako u sudskim tako i u stegovnim postupcima, protiv svih liječnika koji su savjetovali svoje pacijente da se ne cijepe protiv Covida ili su cjepivo odbijali promovirati, vraćajući tako liječniku punu slobodu skrbi. Osim toga, potvrđuje se posebna odgovornost liječnika cijepitelja koji su lijek primijenili obrnuto, bez odgovarajuće procjene primjerenosti, rizika i sigurnosti u konkretnom slučaju liječenog pacijenta.
Općenitije, Sud je naveo da „iako izdavanje odobrenja za stavljanje cjepiva u promet predstavlja preduvjet za pravo nositelja da to cjepivo stavi na tržište u svakoj državi članici, to odobrenje za stavljanje u promet u načelu ne podrazumijeva nikakvu obvezu pacijenata ili liječnika koji cijepe”, ali prije svega je potvrdio da je „iz dodataka pobijanim odlukama jasno da je liječnički recept neophodan za potrebu primjene cjepiva o kojima je riječ.” To je ono što smo uvijek isticali u našim apelima podrške suspendiranim radnicima, koji su odbijali cijepiti se prvenstveno zbog neposjedovanja određenog liječničkog recepta, iako su ga u mnogim slučajevima sami tražili od liječnika. Recept nikada nije izdan ni za jednu od milijuna primijenjenih doza, čime su sve gore navedene primjene (cjepiva) postale contra legem (valjano izuzeće za one koji se nisu željeli cijepiti), s pravnim posljedicama nelegitimnosti regulatornih odredbi koje nameću obvezu i nelegitimnosti ‘liječničkog akta’ konkretne primjene.
Kriminalno-kazneni štit za zdravstvene djelatnike
Razgovarajmo o „kriminalnom/kaznenom štitu” za zdravstvene djelatnike. Koje bi se odgovornosti mogle pripisati liječnicima koji cijepe? „Odluke Suda mogu utjecati na građanske i kaznene postupke usmjerene na naknadu štete (biološke, moralne i imovinske) nanesene osobama podvrgnutim navedenim farmakološkim tretmanima, a koji su primijenjeni – zbog odgovornosti za liječničku nesavjesnost liječnika cijepitelja.
– U ovom slučaju liječenje je primijenjeno „kršenjem zakona” zbog nepostojanja prethodnog liječničkog recepta (ponovljivog restriktivnog recepta, poznatog kao RRL, ‘repeatable restrictive prescription). Pokušavajući objasniti terminima razumljivim onima izvan sektora, ‘kazneni štit’ funkcionira samo ako se liječenje provodi u skladu s indikacijama propisanim u autorizacijskim aktima, koji su u ovom slučaju zanemareni, a ne samo zbog nedostatka pažljive i odgovarajuće medicinske procjene svakog pacijenta koji oklijeva u formalnom činu propisivanja.
„Vrijeme i broj primijenjenih doza vrlo često nisu bili u skladu s indikacijama koje su bile na snazi u vrijeme raznih davanja, a to onemogućuje rad kaznenog štita.”
Presude Suda pravde Europske unije također su obvezujuće za nacionalne suce, koji se suočavaju s istim pitanjem: kakvi su izgledi za slučajeve koji su još uvijek u tijeku, posebice one koji se tiču zdravstvenog osoblja koje je suspendirano i/ili otpušteno tijekom razdoblja Covida?
„Kao što je prethodno navedeno, načela navedena u ovoj presudi ne mogu zanemariti nacionalni suci, ali je važno da ih se podsjeti na ispravan i relevantan način. Mnogo toga će ovisiti o načinu na koji su pokrenute radnje koje su bile povod za pokretanje postupka te koji su razlozi i argumenti navedeni u prilog nelegitimnosti donesenih mjera. Nedvojbeno će biti temeljno pokrenuti pitanje povrjede zakonodavstva Zajednice i time istaknuti kontrast između domaćeg i europskog zakonodavstva. CJEU (Court of Justice of the European Union) je u nekoliko odlomaka presude ponovio da je zadatak liječnika procijeniti u konkretnom slučaju hoće li primijeniti cjepiva protiv Covid-19 ili ne, potvrđujući u tu svrhu potrebu za receptom, tako da nacionalno pravilo koje je u suprotnosti s tim načelima i, još prije, s protokolima primjene sadržanim u dokumentima o autorizaciji, doseže granicu neprimjenjivosti jer je nelegitimno.
ZA VIŠE INFORMACIJA, POGLEDAJTE: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=294784&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1
Još jedna dobra analiza u France Soiru — https://francesoir.fr/societe-justice-sante/vaccins-covid-19-la-cour-de-justice-de-l-ue-tranche-prescription-obligatoire
- U presudi se ističe da odobrenja za stavljanje u promet ne nameće nikakvu obvezu liječnicima da propisuju ili daju cjepiva. Ta je sloboda ključna: liječnik može, mirne savjesti i na temelju svoje stručnosti, odlučiti da pacijentu ne preporuči ‘Spikevax’ ili ‘Comirnaty’, na primjer, ako postoje sumnje u njihovu relevantnost ili specifične kontraindikacije. Sud ističe da ova odluka ne uključuje njihovu pravnu odgovornost samo na temelju AMM-a, budući da im potonji ne nameću ništa izravno. Liječnici stoga zadržavaju značajnu slobodu u svojoj praksi, u skladu sa svojom etičkom dužnošću da zaštite zdravlje svojih pacijenata.
- Utjecaj na odgovornost liječnika
Presuda pojašnjava da potencijalna odgovornost liječnika ne proizlazi iz odluka MA, već iz specifičnih okolnosti liječenja svakog pacijenta. Na primjer, ako se nuspojava pojavi nakon primjene cjepiva, odgovornost Frajesea ili drugog liječnika ovisila bi o njegovom ili njezinom vlastitom činu propisivanja ili primjene, a ne o pukom postojanju cjepiva na tržištu. Sud inzistira na tome da je EMA (European Medicines Agency / Europska agencija za lijekove), a ne pojedinačni liječnici, odgovorna za provjeru sigurnosti i učinkovitosti cjepiva prije nego što budu odobrena. Ovo oslobađa praktičare obveze neovisne procjene ukupnih znanstvenih podataka, a njihova je uloga ograničena na kliničku primjenu u kontekstu njihovog odnosa s pacijentom.
AUTOR: Patrice Gibertie / Le Blog De Patrice Gibertie: „La cour de justice européenne considère que les médecins seront les seuls responsables des conséquences des injections covid car ils étaient libre de refuser d’injecter” – 25. 2. 2025.;
