Opatica samostana Santo Cristo de Balaguer u pokrajini Lérida na sjeveroistoku Španjolske u Kataloniji, kritizira pravilo iz 2018. koje je uspostavio papa Franjo
Siromašna klarisa, opatica samostana Santo Cristo de Balaguer u pokrajini Lérida na sjeveroistoku Španjolske u Kataloniji, kritizira pravilo iz 2018. koje je uspostavio papa Franjo, a koje raspušta zajednice redovnica s manje od pet časnih sestara, pravilo koje se ne odnosi na muške zajednice. Sestra María Victoria Triviño, OSC, iznijela je svoju kritiku u članku objavljenom u časopisu Catalunya Cristiana u vezi s nedavnim zatvaranjem samostana Santa María de Pedralbes u Barceloni koji je postojao 700 godina.
Na pitanje o razlogu zatvaranja, “koje se ljudi, povrijeđeni i zbunjeni, svakodnevno obraćaju nekima od klarisa”, časna sestra je objasnila da je Sveti Otac objavio apostolsku konstituciju Vultum Dei Quaerere 2016. godine, ali je naglasio da dokument “nije utjecao na redovnike”.
Slično tomu, što se tiče upute Cor Orans, objavljene 2018. za provedbu Vultum Dei Quaerere, časna sestra Siromašna Clare istaknula je da “utječe na ženske samostane diljem svijeta, a ne na muškarce”. Ova uputa utvrđuje da “ako samostan ima samo pet časnih sestara, gubi svoju autonomiju i mora biti povezan s drugim samostanom”. Nadalje, ako padne ispod tog broja, mora se ukinuti, prema Triviñu. U tom slučaju imenuje se apostolski vizitator koji, ako izda negativno izvješće Rimskoj kuriji, “naređuje se premještaj sestara” i zgrada se zatvara.
Pogrješno papino pravilo
Prema mišljenju opatice, ovo pravilo “koje u normalnim okolnostima može biti prikladno, u teškim vremenima krize zvanja, krize vrijednosti, ekonomske krize itd., imalo je učinak konfiskacije crkvene imovine od strane same Crkve”. U svojoj disertaciji opatica je primijetila da, baš kao što se habit klarisa može prilagoditi “prema hladnim krajevima”, kako je navedeno u njihovom pravilu, “svaki samostan stječe posebnosti ‘prema regiji’ u kojoj živi”.
“Ako zatvaranje samostana uvijek znači gubitak njegove proizvodnje liturgijskih predmeta, posredničkog utjecaja na grad, gubitak prisutnosti koja svjedoči [u okruženju], tako često svjetovnom, činjenici da ‘Bog postoji i čini nas sretnima’, svemu tome moramo dodati prepoznatljive karakteristike kao što je umjetničko nasljeđe, kulturni, glazbeni, zanatski utjecaj itd. Nakon svega ovoga, uvijek će biti žaljenja zbog desakralizacije svetog mjesta”, napomenula je.
S tim u vezi, opatica je također žalila zbog zatvaranja drugih samostana poput samostana Presvetog Trojstva u Valenciji (osnovanog 1242.), samostana svete Clare la Real u Toledu (osnovanog 1254.) ili samostana svete Clare u Salamanci, koji je osnovala sveta Klara Asiška 1238. godine.
Opatica je zaključila da je “mnogo toga već izgubljeno. I samo [intervencijom] Rimskog dikasterija za [institute] posvećenog života [i društva apostolskog života] možemo izbjeći daljnji gubitak. Kako? Ublažavanjem uputa danih za sve ženske samostane.”
Prema njenom mišljenju, časne sestre bi trebale biti te koje “kada dođe vrijeme, mogu uzeti opcije nastavka ili zatvaranja u skladu sa svojom stvarnom situacijom, poput muških samostana, za koje nisu postavljena ograničenja”.
