Hoće li nas biti i kakvi ćemo biti ovisi o učiteljima i profesorima

Ova Vlada, resorni ministar i predsjednik Vlade ne poznaju svu složenost učiteljskog posla, niti priznaju veliku odgovornost tog posla

Prosvjetarima je prekipjelo. Uvijek su zadnja rupa na svirali. Istina rasle su im plaće. Učitelju za 150 eura, a tajniku u ministarstvu prosvjete za 1700 eura. To mu nije dovoljno. Žalio se na malu povišicu.

Nastavnicima uvijek plaće zaostaju za drugima, jednake spreme i jednako složenih poslova. Tako je bilo, tako je sada i tako će biti. Sve dok se koeficijenti ne stave u prave odnose. Državni službenici (činovnici) imaju veće plaće od učitelja. Rukovanje papirima je veća odgovornost, nego rad s djecom i mladima. Nije puno drugačije, niti u drugim državama. U posao nastavnika se svatko miješa i podučava ih. U njihovim rukama je najveće bogatstvo svake zemlje. Oni stvaraju i oblikuju ljude. Veće odgovornosti nema od ove. Potrebna je i stručnost i to vrlo raznolika, u više područja i disciplina.

Nije dovoljno dijete naučiti čitati, pisati i računati. Potrebno je puno više. Dijete treba kontinuirano pratiti, kroz njegov rast i razvoj i usmjeravati ga. To nije nimalo lako i jednostavno. To je poziv za koji treba ljubav, entuzijazam, stručnost i odgovornost.

Za nastavu se treba svaki dan pripremati. Nastava ne smije biti rutinska, suhoparna  i dosadna. Za nastavu treba i učenike pripremati. Učenici moraju aktivno sudjelovati u nastavi. Nastavnik je taj koji učenike mora aktivirati kroz razne metode rada. Pritom treba koristiti svu dostupnu literaturu, osim propisanih udžbenika.

Nastavu bi trebalo prilagoditi svakom učeniku i onom najboljem i onom najslabijem. Za to su potrebni posebni nastavni materijali. To uglavnom izrađuje nastavnik (učitelj, profesor). Dodatni je to posao, koji nitko ne vidi i ne vrjednuje. To iziskuje znanje, sposobnosti, vrijeme i materijalne izdatke. Nije rijetkost da učitelj kupuje ili sam nabavlja dodatne materijale. Znala sam u tajništvu dobiti prijekor kako trošim previše papira. Tad sam zamolila roditelje da mi donose papir, ako mogu. Svako dijete je dobilo ispit znanja prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Time sam navukla bijes nekih roditelja, u smislu kako njihovo dijete nije dobilo dobar test. Svaki roditelj misli kako njegovo dijete zna više, nego je to u stvarnosti. Imala sam učenike koji su bili daleko iznad prosjeka razrednog odjela. Oni su radili po posebnom programu. Rješavali su zadatke s raznih natjecanja, umjesto zadataka iz redovne zbirke i udžbenika. Zbog, toga sam bila prijavljivana na ministarstvo.

U stručnost nastavnika ne treba se miješati

Svatko, ali baš svatko se miješa u posao učitelja i profesora. Istina, nisu oni nepogrješivi, ali u stručnost im se ne bi smjeli miješati i učiti ih kako raditi s djecom. Nastavnik prvi primijeti kad s djetetom nije nešto u redu. To ne propušta stihiji, već pristupa istraživanju i rješavanju problema. U tomu  surađuje s nadležnim službama i roditeljima učenika. S nekim roditeljima je teško surađivati. Ili ne razumiju problem, ili ga ne žele razumjeti. Neki roditelji se s visoka odnose prema nastavnicima. Cijene ih valjda prema njihovoj plaći.

Nije sve u plaći, ali od te plaće se živi. Plaća nastavnika bi morala biti dostatna i dovoljna za dostojanstven život. Teško je dobro raditi ako si opterećen egzistencijalnim problemima. Osim toga, uvrjedljivo je kad je tvoj rad podcijenjen i potplaćen. To upravo radi ova vlada, resorni ministar i aktualni premijer. Oni ne poznaju svu složenost nastavničkog posla. Oni ne priznaju veliku odgovornost tog posla. Poznata je ona grčka sentencija: „Ako Atenjani ne će imati krojača, hodat će goli, ako Atenjani ne će imati obućara, hodat će bosi, ako Atenjani ne će imati učitelja, ne će ih biti“. O nastavnicima (učiteljima i profesorima) ovisi hoće li nas biti i kakvi ćemo biti. Oblikovati i stvarati čovjeka nije lako, niti jednostavno. To vrlo uspješno rade mnogi nastavnici, od učitelja razredne nastave do sveučilišnog profesora. Taj njihov rad nije prepoznat i dovoljno plaćen. Osim toga, previše su opterećeni često nepotrebnim administrativnim poslovima. Nedovoljno im ostaje za baviti se učenicima i studentima.

U pronalaženju optimalnim mogućnosti u svojem poslu, nezadovoljni su vrjednovanjem tog posla. Zbog toga su izašli na ulicu i štrajkom upozorenja javnosti ukazali na svoj položaj. Prava i pravna država, koja želi demokratski rast i prosperitet trebala bi misliti o položaju nastavnika.  O tim ljudima ovisi kakva će nam biti država. O tim ljudima ovisi odgoj i obrazovanje naše djece i mladih. Nastavnici djecu i mlade usmjeravaju u buduće zanimanje. Nastavnici ih upućuju kako steći radne navike, kako biti prijatelj i domoljub. Kroz nastavnike djeca zavole školu. Mnoga djeca ne vole školu. Odgovor na to bi trebalo dati multidisciplinarno istraživanje, posebice kolika je i kakva uloga učitelja u tomu. Ja mislim da nije zanemariva.

Da bi učitelj davao sve od sebe i samog sebe, trebao bi biti ostvaren, zadovoljan i sretan. Učitelji koji izlaze na ulice nisu sretni. Nisu ni zadovoljni. Nije samo njihova plaća u pitanju. U pitanju je puno više toga. Na vladi i vlasti je da učiteljima vrati dostojanstvo koje im pripada, po njihovu zvanju i poslu koji rade.

Ankica Benček