Pogrješno traženje krivca izvan EU-a za promašenu diplomatsku, vojnu, demografsku i ekonomsku politiku

Teza da je lijevi i desni populizam uništio Europu samo je djelomično točna

Problem Europe je višeslojan. Prvo je gubljenje identiteta, zatim postojanje jakih nacionalnih kultura koje samo birokratski manijaci mogu nastojati ispeglati na novi kalup; pseudoliberalni globalisti danas, komunistički jučer.

Kinesko carstvo postoji tisućama godina kroz jedan jezik, upravni centar, tradiciju, prostor, pismo i kulturu. Pogrješno je nazivati ju konfucijanskom, ali to je jedna bitna odrednica za stranca. Možda baš razdrobljenost kulturna, konfesionalna i mentalitetna čini Europu kreativnom i lijepom poput mozaika, ali nedostaje joj jedinstva i učinkovitosti.

Prvi prostori Europe, npr. vučedolski nisu zauzimali veliki prostor, tek Gali uspješe kao konjanici i kovači daleko se raširiti. Grci su dominirali Sredozemljem, njihova trgovina je prethodila kulturnom i političkom osvajanju, koje nije išlo duboko u unutrašnjost.

Rimski genij je uključivao cestogradnju, gradogradnju (veličanstvenu zahvaljujući vodovodima i kanalizaciji), ali i dobru administraciju, te solidni pravni sustav. Rim je težio za bogatstvom i užitkom, bio je tolerantan prema drugim kulturama i vjerovanjima i širio kulturu pobijeđenih učitelja, prije svega Grka, ali i Etruščana i drugih.

Kako stvoriti jednu Europu u doba Rima? Slaveni i Germani, te Perzijanci opstali su izvan granica carstva. Romanizacija (latinizacija) je išla u gradovima i nizinama, ali tražio se cement koji će povezati Grke, Rimljane, Semite, stare, mlade, bogate. Tako je uklopljen temeljni kamen, učenje u spasitelja Isusa Krista. Posebno pitanje je koliko je vjera kojoj pripadam bila tolerantna i bi li bez nje postojala humanost, pa i razvila se moderna civilizacija; najprije u Europi.

Razdrobljenost europskoga prostora

Od pada Rima postoji razdrobljenost europskog prostora, iako naravno on je u stvarnosti samo mali poluotok Azije. Nakon otkrića Amerike Habsburgovci su uspješno osvajali Amerike, dijelove Afrike i Azije, ali nisu našli recept za europsko jedinstvo. Na istoku i jugu su Turci, bolje kazati sultani, ujedinili muslimanski svijet. Francuzi se nisu dali pokoriti ni Englezima ni Habsburzima, već su stvorili jaku centraliziranu kraljevinu, unificirajući šarene regije (vidi: čilinbeči).

Sjeverni Nijemci i Skandinavci odvojili su se od Rima (što znači i od njemačkoga cara) i stvorili ogranak kršćanstva srodan njihovoj rasi i mentalitetu – brojne protestantske zajednice. Englezi i Nizozemci su razvili obrte i zagospodarili morima.

Na istoku nakon moćne Ukrajine (Kijevska Rus), Poljske, stvara se Velika Rusija kao nasljednik Bizanta i “Treći Rim”. Bilo koji pokušaj da se prostor ujedini, od Sulejmana do Napoleona i kaplara sa idejama Petra Pana i Džingis kana su propale.

Era masonerije je svakako stvorila zgodne strojeve, demokraciju, ali i nacionalnu egzaltaciju i nihilizam. Ta tvornica ideja je na kraju od stare dame Europe načinila stratište i požarište, i prenijela moć na Ural i Atlantik, posebice Atlantik – ono što Guglielmo Ferrero (1871. – 1942.) zvaše Nova Europa sjevera. I danas to imamo, umornu Europu koja vodi rat u Ukrajini, koja bi američku vojnu zaštitu i tržište, kinesku jeftinu robu, ruske energente i sve to bez neke recipročne usluge. Nema besplatne večere momci, osim u Caritasu!

Što je s natalitetom te Europe? Što je s njenom kulturom? Što je s njenom vjerom, ta nedavno je imala Papu kojega bi i mrzovoljni Voltaire pohvalio? Što je s njenom vojnom snagom? Proizvodnjom, znanošću. tehnikom? Koji mudraci su uvezli radnu snagu iz sjeverne Afrike i JZ Azije? Tko se opire? Stara Pruska u kojoj je postojao ideal reda i države, koji su preko Hegela instalirali komunisti u Rusiji.

Globalisti i suverenisti

Opiru se Mađari koji su u centralnoj Europi kraljevstvo. Francuzi imaju hrabrosti, ali mladi, Parižani, birokrati i useljenici podržat će uvijek liberale i socijaliste. Dok standard ne padne. Talijani su mačke u politici i u životu, uvijek se dočekaju na noge, makar je Italija kao pokojna SFRJ, krajevi uz Austriju se jako razlikuju od Sicilije i Kalabrije.

Židovi, koji su star narod i dionici veletrgovine i prije pojave Perzijanaca danas se dijele na globaliste i suvereniste, kao i Europljani, kao i Amerikanci. Austrijanci su odmjereni, vrlo odmjereni, za razliku od npr. Srba.

Države imaju projekcije moći, višeslojnu diplomaciju i savezništva, te promicanje vlastitih interesa privlačenjem radne snage i mozgova, ali i vojnom moći i mekom silom ekonomije, kulture, vjere, špijunaže i dr.

Školstvo i kultura mogu biti značajna pomoć u očuvanju i razvoju identiteta, kao i određene ustanove poput crkve i vojske.

Na predavanju dr. Anđelka Milardovića (28. travnja 2025. u 19 h)  u Dubrovniku nekoliko sam se puta ljutnuo na tog gospodina koji je znalac, inteligentan, kulturan i činilo mi se odmjeren i pristojan. Višekratno nazivati jednog od najvećih američkih državnika Trupcem čini mi se nediplomatskim i neodgojenim, čak i da nismo relativno malena država. Dubrovčani prošlosti bili bi zapanjeni, pa i kada bi čuli premijera da u istom stilu kao i doktor “slučajno” pomiješa prezime Bulj sa Panj.

Teza da su lijevi i desni populizam uništili Europu je samo dijelom točna; Prvi svjetski rat pripravila je liberalna buržoazija, kao i imperijalizam i nacionalizam. Postoje i liberalne floskule i liberalni populizam, kao i vjerski populizam. Politika je zapravo populizam (jednim dijelom i demagogija), jer da bi se bilo demokratski izabranim treba dotaknuti duše, srca pa i predrasude i najdublja identitetska uvjerenja ljudi, mase.

Demoniziranje Rusije, ili kritika američkom predsjedniku Trumpu je traženje krivaca izvan EU-a za promašenu diplomatsku, vojnu, demografsku i ekonomsku politiku koja se provodila i prije katastrofalnih Angele Merkel, Ursule von der Leyen i bankarskim krugovima bliske Christine Lagarde. Nemam ništa protiv žena, štoviše podržavao sam i podržavam Marine Le Pen, Karolinu Vidović Krišto, Judith Reisman itd., ali protiv ovih koje vode EU u propast imam značajne argumente.

Tragično je da i SAD i Rusija funkcioniraju kao demokratske države dočim  slučajevi osporavanja pobjede na izborima Rumunja Călina Georgescua, ili političko suspendiranje u Francuskoj Marine Le Pen ne služi EU-u na čast, dapače podsjeća na stanje u nekadanjemu sovjetskom bloku.

U Francuskoj nije došlo do asimilacije Sjevernoafrikanaca koji odlično govore francuski jezik, niti su Židovi odnarođeni nakon skoro 2.000 godina lutanja. Kada ni naši hrvatski Srbi koji govore hrvatskim jezikom i pripadaju istoj kavkaskoj indoeuropskoj skupini, te kršćanstvu i žive u Hrvatskoj stoljećima izmiješani (pa i bračno) sa Hrvatima nisu podržali projekt hrvatske države, veći dio ruralnih Srba se čak i odmetnuo od centralne vlasti, kako onda očekivati da će biti asimilirani migranti.

Odakle uvoziti ljude ne znam, ali treba nastojati da ih se disperzira i da ne budu kao u Belgiji većina iz jednog naroda, tj. Marokanci. Kako zadržati mlade i stručne i podići natalitet, očuvati selo i pokrenuti neku proizvodnju – to je temeljno pitanje. A možda je sve stvar duha, tj. kriza morala? Možda se čaša ispraznila?

Teo Trostmann