Kao politički osuđenik tamnovao je u Gospiću i Srijemskoj Mitrovici (1934.-1935.)
BINIČKI, Fran, pjesnik i prozni pisac (Mašaluk kod Gospića, 11. VII. 1875. — Lički Osik, sredinom 1945.), sin je zemljoradnika. Pučku školu polazio je u Ličkom Osiku (1882.-1886.), gimnaziju u Gospiću (1886.–1894.), bogosloviju u Senju (1894.–1896.) te studij na Teološkom fakultetu u Innsbrucku (1898./1899.).
Doktorirao je 1902. na Sveučilištu u Innsbrucku.
Za svećenika je zaređen 1899. i imenovan prefektom konvikta Ožegovićianum u Senju.
Nekoliko godina službovao je kao kapelan u Novom Vinodolskom.
Od 1902. do 1919. bio je profesor crkvene povijesti i kanonskog prava u Biskupskomu bogoslovnom sjemeništu u Senju.
Zatim je župnik u Širokoj Kuli (1919.–1924.) i Ličkom Osiku (1924.–1945.).
Kao politički osuđenik tamnovao je u Gospiću i Srijemskoj Mitrovici (1934./1935.).
Javio se pjesmama u gospićkom listu Hrvat (1895.). Pisao je pjesničke biografije, pjesme i pripovijetke rodoljubne, religiozne i povijesne tematike, folklorne crtice, putopise, autobiografske zapise, kulturnopovijesne, političke i polemičke članke te rasprave, studije i članke o crkveno-pravnim, apologetskim i vjerskim pitanjima.
Surađivao je u časopisima:
Hrvat (Gospić 1895., 1898.), Nada (Zagreb, 1895.–1897.), Katolički list (1902., 1923., 1933.), Vrhbosna (1903.–1909., 1911.–1915., 1917.–1922., 1926., 1927.), Hrvatska straža za kršćansku prosvjetu (Krk, 1904., 1907., 1908., 1915.–1918.), Hrvatska prosvjeta (1917., 1918., 1921.–1924., 1937., 1940.), Danica kalendar (1923., 1925.–1927., 1929., 1934., 1940., 1944.) te mnogim drugim, uglavnom vjerskim listovima.
Potpisivao se pseudonimima (Pop) Slobodin, Dragimir, (Pop) Nenad, (Pop) Hrvat-Likota.
Kao gimnazijalac uređivao je gospićki list Hrvat, potom zadarski list Hrvatska, u Senju seriju popularno-pučkih knjiga Pučka knjižnica (1904.–1914.) i dr.
Prevodio je djela vjerskog sadržaja.
U autobiografiji spominje rukopis romana iz prošlosti Like (Na starim njivama) i utopijskog romana 1979.
DJELA:
Grgur Ninski (pseud. pop Slobodin). Senj, 1900.
Senjkinja. Sarajevo, 1905.
Katarina, kraljica bosanska. Sarajevo 1906.
Zlatno veslo, Beč, 1907.
Tvrdko, Sarajevo, 1908.
Krštenje Hrvata. Senj, 1910.
Katolička crkva i znanost. Mostar, 1923.
Predziđe kršćanstva. Zagreb, 1924.
Ivan Horvaćanin. Zagreb, 1926.
Na ruševinama. Zagreb, 1940.
Moje tamnovanje. Zagreb, 1941.
LITERATURA:
Antun Gustav Matoš: „Ante Starčević“ popa Hrvata Likote. Hrvatsko pravo, 1900., 1394., str. 2.
Arsen Wenzelides: Spor o Kumičićevoj „Kraljici Lepoj“. Obzor, 46(1905.) 9, str. 2.
Dragutin Domjanić (k. d.): Pjesme. Savremenik, 5(1910.) 12, str. 883.–885.
Ljubomir Maraković: Dr. Fran Binički, Krštenje Hrvata. Hrvatstvo, 7(1910.) 160, str. 2.
Stipan Hanović: „Ivan Hrvaćanin“ roman dra Frana Biničkoga. Obzor, 69(1928.) 56, str. 3.
Oton Knezović: Binički Dr. F., Ivan Hrvaćanin. Nova revija, 7(1928) 2, str. 195–197.
Ivo Balentović: Dr. Fran Binički. Hrvatska straža, 8(1936) 58, str. 5–6.
Jakov Tomasović: Hrvatski prijevod Papinieve Storia di Cristo (preveo dr. F. Binički). Jadranska vila, 10(1937) 3/4, str. 46–47.
Josip Andrić: Dr. Fran Binički. Hrvatska straža, 12(1940) 158, str. 9.
Vilim Peroš: Sedam djela hrvatske katoličke beletristike. Obitelj, 12(1940) 47/48, str. 387–388.
Petar Grgec: Najznamenitije knjige hrvatskih svećenika u g. 1941. Nova Hrvatska, 2(1942) 1, str. 4.
oa: Jeronimsko izdanje F. Biničkog, Moje tamnovanje. Zagreb, 37(1942–43) 6/7, str. 152–154.
Potpuniju lit. vidi Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 244.
(Nedjeljko Mihanović, Hrvatski biografski leksikon, 1983.)
Priredio: Tomislav Dragun, DŽEMILA, Hrvatska povijesna i književna smotra, Časopis “Džemila”, Nakladnik: dr. sc. Tomislav Dragun, Zagreb, Pete poljanice 7, godina 3, broj 13, veljača 2025.
