Bošnjaci se bore svim nedozvoljenim sredstvima i metodama za cjelovitu unitarističko centralističku Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina kao Jugoslavija u malom pod velikobošnjačkim unitarizmom i centralizmom, te muslimansko globalnim radikalizmom, isključivošću i terorizmom, gotovo je na cilju da po svim parametrima velikosrpskog nacionalizma postane Jugoslavija u velikom prema nebošnjacima. Napose prema Hrvatima kakva je bila i velikosrpska politika u Jugoslaviji.
Nacionalističko vjersko radikaliziranje Muslimana započeto Alijinim tumačenjem islama, nespojivim u svim egzistencijalnim pitanjima sa kršćanstvom i demokratskim europskim uređenjima, uvelo je tu beha zajednicu u krvavi vjerski rat, što se kasnijim islamskim terorističkim udarom na Ameriku 11. rujna 2001. godine pokazalo kao početak globalnog svjetskog sukoba vjera, nacija, kultura i svjetova. U Bosni i Hercegovini pod Alijinom ratnom vladavinom, uz svesrdnu bratsku pomoć različitih islamskih terorističkih organizacija i skupina, te uz ogromnu materijalnu potporu najradikalnijih islamskih zemalja, rođen je ISIL, najopasnija islamska teroristička organizacija, i najveća prijetnja svjetskom miru. Kao terorističko novorođenče na tim prostorima muslimansko čelništvo im daruje i vlastite entitete ograđene neprohodnim ogradama, čija se vrata po dobivenim lozinkama otvaraju samo odabranim muslimanskim ratnim zločincima.
Radikalizam i isključivost
Muslimansko-bošnjačkom politikom isključivošću, radikalizma, terorizma i vjerskom mržnjom prema križu i kršćanstvu bosanskohercegovački teritorij pripremljen je za trajni nemir, nesigurnost, islamski terorizam, nažalost i za ratove sve do Bakirovog označenog cilja “mi ili oni”, što ga stalno ponavlja pred svojim političko vjerskim istomišljenicima.
U svemu tome ta Jugoslavija u malom, danas je Jugoslavija u velikom stradanju nebošnjaka. Onako isto, i na isti način kako su u Jugoslaviji stradavali nesrbi. Čak u toj velikomuslimanskoj i velikobošnjačkoj Jugoslaviji iz Alijine politike stvaranja Velike Muslimanije izrastao je, sin nasljednik, muslimansko-bošnjački Milošević, gotovo politički klon, kopija, velikosrpske agresivne politike, muslimaniziranja Bosne i Hercegovine i nemuslimanskih naroda.
Velikosrpski miloševićizam i velikomuslimanski izetbegovićizam, režimi čistih nacionalnih država, Velike Srbije i Velike Muslimanije.
Ne zna se gdje završava Velika Srbija a gdje počima Velika Muslimanija. No, zna im se kraj, nažalost uvijek sa velikim ljudskim stradanjima. Zbog toga između njih i jest jedan veliki znak jednakosti. Po tolikim sličnostima, po tolikim jednakostima teško je reći ko je od koga učio o tom osvajačko porobljivačkom režimu unitarizma i centralizma Alija od Miloševića ili Milošević od Alije. Ono što se zna je zasigurno i kraj Jugoslavije u malom kao i Jugoslavije, kraj alijanizma kao i kraj miloševićizma.
To je zapisana sudbina svih unitarističko centralističkih multinacionalni i multikonfesionalnih zajednica, a poglavito onih na politički brdovitom Balkanu, na kojem je brojniji srpski narod u Jugoslaviji vodio, i brojniji muslimansko-bošnjački u Jugoslaviji u malom vodi politiku na način da sva sredstva opravdavaju cilj. A k njemu su velikosrbi išli opravdanjem tamo gdje i jedan Srbin živi to je srpska zemlja, a velikomuslimani u Jugoslaviji u malom, tamo gdje i jedan Musliman živi to je muslimanska zemlja.
Stoga se Bošnjaci i bore svim nedozvoljenim sredstvima i metodama za cjelovitu unitarističko centralističku Bosnu i Hercegovinu, jer gdje i jedan musliman živi to je bošnjačka zemlja. Potvrđuju i opravdavaju svoj rat islamiziranja beha zajednice i gradnjom džamija tamo gdje živi i jedan musliman, jer i za džamije kažu, gdje postoji i jedna džamija to je muslimanska zemlja.
I tim osvajačkim politikama u Jugoslaviji su velikosrbi pokrenuli razarajuće ratove protiv svih nesrba na svakom pedlju juzajednice, a kopirajući ih velikomuslimani krenuli, i još uvijek idu, barbarskim ratom za teritorij protiv svih nemuslimana na području beha zajednice, Jugoslavije u malom veliki problema sa kojima aktualni Bošnjaci prijete i izvan beha granica.
Samo muslimansko-bošnjačko kopiranje juzajednice, uzimajući je za instaliranje u Bosni i Hercegovini, uništilo je svaku nadu u održivost beha zajednice kao cjelovito europske i demokratske države, što potvrđuje i njena tridesetogodišnja nemirna i nesigurna sadašnjost, koja je svakodnevno na ivici oružanog sukoba.
Kad nije mogla opstati juzajednica na velikosrpskoj paroli bratstva i jedinstva, i nije, onda zasigurno nema nikakvih mogućnosti da beha zajednica ostane i opstane na velikomuslimanskom sloganu građanstva, u vjerskom muslimanskom i politički bošnjačkom unitarizmu i centralizmu, ideologiji koju prisilno nameću i još prisilnije brane, za tako složene zajednice, nacifašističkom politikom jedan čovjek jedan glas.
Mala jugo beha zajednica
Da je takva politika brojnijeg bošnjačkog naroda u maloj jugo beha zajednici uistinu nacifašistička sa genocidnim zločinom etničkog čišćenja, kao procesa biološkog istrjebljenja Hvata, potvrđuje i današnji sastav etnički bošnjačkog čistog federalnog dijela beha Predsjedništva. Potvrda najcrnjeg nacifašizma u slojevitim zajednicama, napose u bosansko i hercegovačkoj u kojoj je zločinom prisilne islamizacije turski okupator izmijenio kršćansku katoličku sliku porobljene fratarske zemlje.
Stoga je muslimansko-bošnjačka unitarističko centralistička ideologija građanizma parolom jedan čovjek jedan glas i nastavak turskog zločina prisilne islamizacije, i čišćenje zaraslog muslimanskog osvajačkog puta na Beč i Europu.
I kao što svaki agresor porobljenom narodu nameče svoje političke predstavnike u vlasti, kao dokaz obespravljenosti i nepriznavanja okupirane nacionalne i vjerske zajednice, to isto su činili velikosrbi u Jugoslaviji, a velikomuslimani ponavljaju u jugoslaviji u malom, u beha zajednici.
Zar to nisu činili Turci u okupiranoj kraljevini hrvatske kraljice Katarine, zar to nisu radili i nacisti i fašisti u okupiranim zemljama, zar to ne čini i Putin u dijelovima osvojenih zemalja, zar to isto ne rade i aktualni Bošnjaci, uz pomoć Visoki predstavnika i Haaških političara, u osvojenoj beha federaciji. Naravno da rade, i stoga i nema nikakvih razlika između osmanizma i muslimanskog unitarizma, između nacifašizma i bošnjačkog građanizma, između putinizma i bošnjačkog centralizma.
Lažni izmi
Za sve te silom i prijetnjama nametane radikalne muslimansko bošnjačke ideologije, unitarizam, centralizam i građanizam, može se kazati, zapravo njihova već sada viđena oružja kojima se koriste potvrđuju, da je to islamizam, kojeg njegovi ideolozi prenose čak i izvan beha granica, u Europu. To i jest neprohodna barijera bilo kakvi europskih, demokratskih i slobodarskih vrjednota u Bosnu i Hercegovinu, a time i dokaz muslimansko-bošnjačkog porobljavanja Bosne i Hercegovine.
Jedan, a zasigurno i glavni, pokazatelj muslimansko-bošnjačke okupiranosti Bosne i Hercegovine u nasilnom procesu islamiziranja, je nepriznavanje konstitutivnosti i suverenosti Hrvata, ali i Srba u njihovom entitetu. A upravo te vertikalne vrjednote suvremenog slobodnog i demokratskog svijeta, koje nemaju alternativu, su temelj na kojima bi se mogla i morala graditi bosansko i hercegovačka budućnost u cjelovitosti.
Konstitutivnost i suverenost svakog beha naroda jedino je jamstvo njihove slobode, jednakosti i ravnopravnosti. Bez konstitutivnosti i suverenosti nema prava i pravde, jednakosti i slobode malobrojnijeg beha naroda, Hrvata. Muslimansko-bošnjačkim dokidanjem tih temeljnih vrijednosti, suvremenog slobodnog i demokratskog svijeta, nepriznavanja konstitutivnosti i suverenosti Hrvata, taj
narod, no i svi drugi nebošnjaci, se svodi na razinu turske raje čija sudbina će ovisiti od budući Ahdnama koje će im pisati muslimansko bošnjački unitaristi, centralisti, janjičari, građani, Sejdići, Zorići, Finci, Kovačevići, Miletići i Ostali.
Za što brži ulazak Hrvata i svih drugi nebošnjaka u tu ropsku budućnost, muslimani-Bošnjaci i uvode zemlju u političke krize koje svakog momenta mogu prijeći u ratni sukob, što Bošnjaci i priželjkuju nakon naoružanja iz Turske, i proizvodima namjenske beha industrije. No, najveće i najučinkovitije oružje, nepravda i pristranost, isporučuju im Visoki predstavnici, haaški političari i, od islamskog terorizma, preplašeni dio europske i svjetske zajednice.
