Godine se usredotočuju na žensko iskustvo, stavljajući u prvi plan teme sazrijevanja, seksualnosti, ljubavi, obitelji, prijateljstva i političke svijesti
Ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu za petak, 6. lipnja priprema premijeru predstave “Godine” po romanu francuske književnice i nobelovke Annie Ernaux u režiji Jovane Tomić, koja je s Mirnom Rustemović i autorica adaptacije toga iznimnog autobiografskog romana.
Roman “Godine” snažna je i dirljiva kronika jednog života, ali i cijelog društva u kojem su osobna sjećanja isprepletena s kolektivnim iskustvom, ističu iz zagrebačkog HNK.
Adaptacija Jovane Tomić i Mirne Rustemović prati duh romana i prenosi ga prvi put na hrvatsku kazališnu scenu prizorima koji povezuju prošlost i sadašnjost, osobno i društveno, tijelo i emocije, dodaje se u najavi.
– Iskrenost i izravnost bez zadrške u preispitivanju osobnog u relaciji s društveno-političkim glavna je odrednica narativa, pa tako u prvi plan dolazi ranjivost glavne junakinje koja je ujedno i njezina najveća snaga. Godine se usredotočuju na žensko iskustvo, stavljajući u prvi plan teme sazrijevanja, seksualnosti, ljubavi, obitelji, prijateljstva i političke svijesti, rekla je redateljica u povodu premijere.
U predstavi glume Ksenija Marinković, Jadranka Đokić, Daria Lorenci Flatz, Iva Mihalić i gošća Lana Meniga, a njihove interpretacije oživljavaju splet iskustava, osjećaja i sjećanja koji čine temelj romana Annie Ernaux.
Škrinja prenesenih kolektivnih i osobnih sjećanja
Napominjući da su romani Annie Ernaux škrinja prenesenih kolektivnih i osobnih sjećanja, Rustemović ističe da su “‘Godine’ fascinantan primjer autobiografske proze koji se proteže tijekom 60 godina uspijevajući prikazati osobnu preobrazbu jedne žene, ali i preobrazbu jednog cijelog društva u naizgled raštrkanim bljeskovima sjećanja”.
– Ernaux kroz osobno iskustvo žene propituje, odbacuje, prisvaja i osvaja promjene, obrasce i predrasude i suočava i nas danas s njima, dodala je.
Annie Ernaux rodila se 1. rujna 1940. godine u malom gradu Yvetotu u Normandiji, gdje su njezini roditelji imali prodavaonicu živežnih namirnica i kafić. Studirala je književnost na sveučilištima u Rouenu i Bordeauxu i postala profesorica. U svijet književnosti ušla je 1974. autobiografskim romanom “Les armoires vides”, a godine 1984. dobila je nagradu Renaudot za knjigu “Mjesto” (Disput, prijevod Damjana Lalovića).
Među njezinim djelima su i “Samo strast” (Vuković&Runjić, prijevod Ela Agotić), “Jedna žena” (Kulturtreger i Multimedijalni institut, prijevod Marko Gregorić), “Događaj” (Kulturtreger i Multimedijalni institut, prijevod Milena Ostojić) te “Godine” i Djevojačke uspomene”, oba objavljena u nakladi OceanMora i prijevodu Vlatke Valentić.
Nobelovu nagradu dobila je 2022. godine za “hrabrost i kiruršku oštrinu kojom razotkriva korijene, otuđenje i kolektivno sputavanje osobnoga sjećanja”, za djelo u kojem ustrajno i iz različitih kutova istražuje život obilježen naglašenom nejednakošću u odnosu na rod, jezik i klasnu pripadnost.
