“Više se puta vidi među njima golijeh – muških u samim kupaćim gaćicama, ženskih u sasvim dekoltiranim trikotima, ali i bez kaputa, dođu pod platane i na cesti se tako šetaju na opće zgražanje mješćana…”
Susret tradicionalne dubrovačke uljuđenosti i novoga doba feminizma i liberalizma zapadnog vidimo već na zapadnom ulazu u Grad, tj. kroz lik satira i debele nimfe srednjih godina na Pilama, a što je oko 1900. goine izradio kvalitetno kipar Ivan Rendić (1849. – 1932.). Začudo je taj kip prošao bez značajnih otpora, za razliku od nekih bedastih forma feminizma koji su tadanje gospare žacnuli. (današnji su sa svim kontenti, i sve je O.K – “Plati, pa se rugaj!”)
Narodna svijest od 28. 5. 1936. javlja da se je “neka bezobzirna strankinja pojavila u gradu nečedno obučena; pozvana je od mjesnih javnih organa na odgovornost, ona i vlasnik hotela gdje je odsjela.”
Isti časopis od 24. lipnja 1936. javlja pod naslovom Nudizam da neki gosti uzimaju previše slobode u našem gradu, te se ne osvrću na naše običaje i ćudoređe (dalo bi se o toj “skladnosti” gdje plemići uzimaju rodice za supruge, bogati prave djecu sluškinjama, siromasi udavaju mladice za starce radi blagostanja op., T.T.). “Prošli petak u 11 sati i po prošla je gradom jedna mlada strankinja skoro gola, male, posve kratke gaćice pokrivale su joj donji dio tijela, a gornje je bilo posve golo od straga a sprijeda je uska vrpca pokrivala prsi. Svak se i mlado i staro i muško i žensko zgražao i snebivao nad takvom besramnom pojavom. A redara nije bilo ni iz daleka.”
Napominjem da je u vrijeme sedamdesetih XX. stoljeća bilo kažnjivo ići Stradunom u sokolskoj majici. Zgodno se sjetiti kada je u Zagrebu krajem socijalizma konceptualni umjetnik prošao gol trgom, a građanin neki pozvao policiju da luđak šeta gol po Trgu. Tada je “drug milicioner” kazao građaninu: “Ne brinite se. To je umjetnost!”
Narodna svijest od 9. kolovoza 1939. se pita: “Ima li tko da zabrani kupanje pasa na kupalištima (Vala Gospe od Milosrgja, ispod Pension Miramar, Danče?
Ima li tko da uskladi vrijeme tramvajskog javnog sata na stanici Lapad sa radio vremenom, a ne da bude i do 6 minuta razlike. Uopće sat na gradskom zvoniku, tramvajski i željeznički ne poklapaju se.” (to je vrijeme uoči Hitlerova i Staljinova napadaja na Poljsku)
I u Trstenom “Narodna svijest” od 23. 8. 1933. (Hitler već 7 mjeseci na vlasti u Njemačkoj) zapaža sablažnjivu golotinju. “Više se puta vidi među njima golijeh – muških u samim kupaćim gaćicama, ženskih u sasvim dekoltiranim trikotima, ali i bez kaputa, dođu pod platane i na cesti se tako šetaju na opće zgražanje mješćana…”
Članak “Budućnost” od 6. listopada 1937. vidi opasnost u ulici sa svim svojim atrakcijama kao što su kafanice, kino, kupalište isl. Osobito kod nas “na rivijeri” golotinja i nemoral koje su turisti donijeli opasni su atentatori na moral naše mladeži.”
Isti list od 14. kolovoza 1934. pod naslovom “SLIJEPCIMA VELIKIH OČIJU”, daje podnaslov “Dubrovnik plovi prema Kongu… golotinja vrijegja ugled Dubrovnika”.
Pisac konstatira da veći ili manji stupanj kulture etnolozi procjenjuju prema boljem ili slabijem pokrivanju tijela.” Narav je zaodijenula životinjsko tijelom perjem ili dlakom, a čovjeku jer je razuman ostavila je da sam o tome vodi skrb, pa mu je u tu svrhu dan moralni i estetski osjećaj, česa svega životinja nema. Životinja lišena naravnoga pokrića tijela odurna je. Pogled na nju vrijeđa estetski osjećaj, čovjeku se gadi. Na isti način i pogled na čovjeka sa nedovoljnim pokrićem tijela vrijeđa estetski, a osobito moralni osjećaj.”
Nakon moraliziranja ispravno zaključuje autor “golotinja je zlo proti narodu i državi. Ona vodi u nemoral koji eliminira narod, čini ga time slabijim i manje otpornim. Čuvari državnog poretka dužni su da brahijalnom silom štite državu i onemoguće sve što je štetno za državni i narodni opstanak.”
E, sad, lako je nasmijati se stilu i argumentima ovog vjerojatno svećenika iz “malog mista.” Ali sačuvajmo zdrav osjećaj za mjeru i razum (common sense), i konstatirajmo da treba naći sredinu između licemjerja, bježanja od života, pretjeranog asketizma i suvremenih nakaradnosti tipa tetovaža, piercinga, nimfomanije, karikaturalnog i preranog erotiziranja mladeži, i svakako najvećeg zla za ljudsku dušu, pobačaja. Da ne govorim o tzv. promjenama spola koje se svode na surovu kastraciju. A što mdiji propagiraju kao novo normalno. Goli otok i nova pravednost! Cjepokracija.
Već sam objavio u Hrvatskom Fokusu slijedeći pasus : dubrovačka “Narodna svijest” od 18. kolovoza 1937. objavila je naslov “Škandal na Dančama” (zapravo se starodubrovački nije govorilo škandal nego skando, op., T.T.). “Prošli se je četvrtak usudila jedna besramna strankinja, da se posve gola kupa na Dančama (kamenito dubrovačko kupalište zapadno od zidina, ispod samostana franjevki op., T.T.) pred mnogim dubrovačkim kupačima. Utješljivo je da su svi prisutni bez razlike doba i spola prosvjedovali proti toj bestidnoj drskoj tuđinki. Kad nijesu vrijedile opomene i onda stroge riječi nastupilo je zviždanje i dobacivanje kojekakvih riječi i viceva (to znači hraniti psihopata pažnjom, op., T.T.), što je takva sablažnjiva gadnica i zaslužila. I ovom prigodom najljepše molimo redarstvenu vlast, da poštedi naš Dubrovnik i obraz sviju nas, te stane na put takovim nečuvenim besramnim i sablažnjivim ispadima. Zašto redari ne bi imali nadzirati i kupališta, te eksemplarno kazniti svakoga onoga koji se usudi vrijeđati ćudoređe i moral našega grada?!”
Naravno, uvijek ima bolesnika koji nastoje privući pažnju i kroz kršenje propisa i običaja, pa i kroz svetogrđe.
“Osujećen jedan veći škandal (inače je u dubrovačkom izraz skando!) pred Katedralom” – “Neka depasta(?) strankinja sa potpuno otkrivenim gornjim i donjim dijelom tijela, kao što ih obično nažalost još i danas viđamo skitat po našim gradskim ulicama, dne 17, tek jutro, svratila je svojim nečednim kostimom na sebe pažnju velikog broja gragjana, osobito žena. Ova bezobzirna, onako adamitski (sekta u srednjovjekovnoj Češkoj, poznata po golotinji, tj. Adamovu kostimu op T.T.) odjevena dugo je promatrala pročelje Katedrale, dok se nije napokon odlučila da u istu i uđe. To je izazvalo negodovanje i protest prisutnih. Redar koji se tu nalazio sve je to mirno promatrao a na poziv nekih gragjana nije intervenirao. Prolazeći tuda jedan ugledni gragjanin u času kad je strankinja silazila niz stepenice hitno ju preduhitrio i zakrčio joj prolaz i pristigavši je na sama vrata Katedrale naredio joj da odmah sidje. I tako osujećen veći skandal. U interesu reda i morala pozivljemo nadležne da poduče podregjene kako imaju uredovati u ovakijem slučajevima.”
Jedan duži spor koji su kupači na Dančama imali sa dumnama preskačem, jer je dosadan. Od još starijeg vremena valja se sjetiti seljanke Lucije Ivanove sa Brgata koja je 1691, g. gađala kamenjem Židove koji su obavljali ritualno pranje ispod Lazareta na današnjoj Komardi, u mjesecu listopadu (10. X.), između 18 i 19 h. Ali to je već starije doba. (potonje vidjeti rad o kupalištima Sanja Curić, Nikša Selmani)
