Alma nadilazi zadani prostor slike, stvarajući beskonačne pa i bezvremene transcendirajuće prostore
U Galeriji umjetnina u Splitu u utorak, 7. listopada otvorena je izložba Alme Čače pod nazivom „Deskripcije duhovnog krajolika“. Kustosica izložbe je Marija Stipišić Vuković.
Tijekom gotovo trideset godina umjetničkog rada Alma Čače strpljivo, ali veoma svestrano, gradi vlastito umjetničko postojanje, okušavajući se u mnogim likovnim tehnikama i izričajima koje ipak povezuje jedinstveno umjetničko i intelektualno promišljanje. U podlozi njezinog recentnog stvaralaštva otkrivaju se priroda kao inspiracija i krajolik kao motiv, minimalistički pročišćen i krajnje reduciran te sveden na simbol i na znak, koji se uvijek jasno može vezati uz konkretni krajolik – krajolik otoka Visa. Nije tu riječ samo o himnizaciji prirode, već prije svega o umjetničkoj moći transformacije opažaja i doživljaja u strukturalno uvjerljive cjeline.
Na granici predmetnog i apstraktnog
Kad govorimo o osnovnim karakteristikama osobnog stila, onda u svakom djeliću, kao i cjelini, govorimo o introspekciji. Zagledana u arhetipove, u kulturološku baštinu, zaronjena u prostor zavičaja, Alma nadilazi zadani prostor slike, stvarajući beskonačne pa i bezvremene transcendirajuće prostore. Balansirajući na granici predmetnog i apstraktnog, njezini pejzaži ne teže dočarati stvarne krajolike, nego njihovu intimnu interpretaciju. Iako je često polazište konkretan prostor, onaj pravi kojeg vidimo dok promatramo sliku autoričin je duhovni prostor, svijet nastao kombinacijom njezinih perceptivnih, duhovnih i emotivnih iskustava. Svakim novim ciklusom u slikarstvo unosi nove modalitete promišljanja medija i tehnika slikanja. Lavirani tuš kombinira sa sprejom, uz upotrebu vrlo kreativnih ručno izrađenih kistova od mediteranskog bilja i recikliranih prirodnih materijala (naplavljeno drvo, osušene biljke, istrošeno uže,…), koji su djelo Ane Roje i kojima zaokružuje svoje zanimanje za ekološke teme, odnosno ideju spajanja prirodnih elemenata i likovnog izražaja. Usprkos korištenju slikarske tehnike, autorica ne razdvaja crtež od slike ni liniju od tona. U njezinom djelovanju crtež uvijek ima istaknuto mjesto. On je učvršćena ideja koju na slici proširuje, preoblikuje, istražuje njegovu definiciju i mogućnosti. Eksperimentiranja s medijem i pomicanja granica domene crteža potaknuti su upravo navedenim kistovima. Svaki kist diktira neki samo sebi svojstven izgled i smjer traga, koji uz Almino zavidno zanatsko umijeće omogućuju spretno balansiranje između bogate slikarske materije i neponovljivog, rafiniranog i visoko estetiziranog crteža.
Slikanje na roli bugačice
Alma Čače je slikarica istodobno odmjerenih i maštovitih skladbi. U njezinim se radovima osjeća usavršen sklad i prava mjera oka i ruke, koncentracije i vizualne euforije. Slikani na roli bugačice, njezini se krajolici spontano rastvaraju neograničenom širinom formata papira kojeg naknadno kroji, odnosno prilagođava izložbenom prostoru. Iako lišeni svake konstruktivne ideje, svoje krajolike umjetnica ipak ne prepušta slučaju pa možemo pretpostaviti da načini Alminih kreativnih promišljanja vjerno slijede unutrašnju logiku same autorice sklone dugotrajnim pripremama i koncentraciji. U slikama njihov ishod često ovisi o tome koliko je uspjela prepoznati neplanirane raznolike mogućnosti i razne slučajnosti koje se pojavljuju neposredno tijekom stvaranja i skladno ih uklopiti i iskoristiti uz unaprijed predodređene bitne elemente ili dobro isplanirane slučajnosti. Slike većih formata, često naglašeno dinamične kompozicije, ekspresivnog crteža, karakterizira koloristička reduciranost, pročišćenje slikarskog postupka, monokromna crno-bijela egzistencija uznemirena tek ponekim upadom boje.
Linije
Dramatičnost postiže raznovrsnošću linija. Kroz njihove simbolične i sugestivne poteze stvorena je sugestija prostora i dubine. Linije povlači u jednom dahu bez „pauze“ i oklijevanja, svjesna da u radu energija ne smije oslabiti, a linija se ne smije umoriti. Linije na površini slike stvaraju zone organskih formi, a također iscrtavaju okvire praznog prostora namijenjenog imaginaciji. Taj netaknuti prostor nije pasivno prazan, već uz njegovu pomoć autorica stvara beskrajnu, imaginarnu perspektivu te ostavlja promatraču na izbor kako i čime će ga dopuniti. Značenje je u tome da prazan prostor nije ostavljen neoslikan, nego je stvoren. On ima svoju ulogu kao komplementarni element s punim prostorom. Svi ti elementi, međusobno pažljivo usklađeni, zajednički iskazuju željeni dojam naglašene meditativnosti, odnosno kontemplativnosti, ozračja koje stvaraju njezina djela.
U pejzažima Alme Čače ništa nije dekorativno. Sve je suština. Do apsoluta uspijeva dovesti strast slikanja stijena, neba i mora. Slikarstvo se izjednačuje s pejzažom kroz njihovu potpunu identifikaciju. Kao što postoje portreti koji odražavaju dušu, postoje i pejzaži s duhom. Takvi su Almini pejzaži. Sjedinjenost poezije i slikarstva. (kustosica Marija Stipišić Vuković)
Alma Čače, rođena i odrasla u Komiži na otoku Visu, svoj umjetnički izraz pronalazi u povezanosti s prirodom, obalom i morem. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu i diplomirala na UMAS-u (odsjek likovna kultura i restauracija) 2001. godine. Od 2013. ima status slobodnog umjetnika i član je HZSU, HULU-Split, a kao partner Geoparka Viški arhipelag surađuje na raznim projektima povezanim sa ekologijom i umjetnošću. Kroz povremeni rad u nekoliko institucija, gdje vodi likovne radionice, u sinergiji sa djecom i odraslima, kontinuirano stječe nova znanja i iskustva koja primjenjuje u svom umjetničkom izražavanju. Aktivno izlaže svoje radove. Živi i radi u Splitu i Komiži.
Izložba se može pogledati do 2. studenog 2025.
