Nakon to uspostaviti islamsku državu, a druga dva naroda pretvoriti u vjerske manjine
Današnji BiH muslimani tvrde da u 15., 16., 17., 18. i (nešto manje), 19. stoljeću, odbacujući svoju vjeru i prihvaćajući tuđu, nisu mijenjali identitete, nego da su ih zadržali i da danas, JEDINO ONI, baštine državni kontinuitet srednjovjekovne Bosanske države i identitet njenih tadašnjih žitelja.
Za vrijeme osmanske okupacije, (kao ni danas), taj dio poturčenih muhamedanaca nije imao probleme s time što žele biti, (željeli su biti Turci), ali jesu, (kao i danas), imali problem s time što MOGU biti, a još više s time što ih Turci, (kao takve), nikada nisu ni smatrali ni prihvaćali ravnopravnima sebi.
Što su ih Turci više prezirali i tretirali rajom, (samo muhamedanskom), to se kod njih više razvijala mržnja prema onima koji su ostali vjerni pradjedovskoj vjeri, jeziku, običajima, kulturi… – identitetu.
Ta mržnja, (i zločini koji su ju pratili), išla je toliko daleko da je njihov teror nad dojučerašnjom braćom nadrastao stupanj tolerancije na zločin i bezakonje i samih Turaka, pa su turske centralne vlasti 1831. pokušale uvesti, (kakav takav), red i zakon, čemu se lokalna vlastela na čelu s Huseinom kapetanom Gradaščevićem oružanom pobunom suprotstavila, želeći zadržati prava i privilegije ničim ograničenog nasilja i terora nad nemuhamedanskom rajom.
Naravno, današnja muslimanska “historiografija” tog zločinca slavi kao heroja, borca za “nacionalne interese” nepostojeće nacije i samostalnost nepostojeće “bosanske” države.
U stvarnosti se radi o borcu za pravo na privilegije i teror nad nemuhamedanskom rajom.
Ta borba muslumanske intelektualne elite za bolju prošlost i pokušaj identifikacije s osmanskim okupatorom, uz istovremenu krinku “europskog islama” i svog europskog identiteta, traje i danas.
I iz dana u dan jača.
Ciljevi muslimanske elite
Ciljevi su im:
– postati brojčana većina, (Iz ovog cilja slijede vjersko-političke dužnosti:
– preuzeti vlast i uvesti šerijat).
– druga dva naroda svesti na vjerske skupine, (oduzeti im atribute i prava nacija, ukrasti i/krivotvoriti povijest, kulturu, jezik…, zanijekati sadašnji i uvesti nepostojeći bosanski etnicitet),
– uspostaviti islamsku državu, uz “uvažavanje” europskih demokratskih načela i kriterija, dapače, ističući ih kao vrijednosti do kojih im je stalo i za koje se bore.
Ta država je trebala poslužiti kao amortizer udarima migrantskih islamskih hordi na zapadnu Europu i kao anestetik strahu koji se javlja kod domicilnog stanovništva, nenaviklog na vjersku netoleranciju, isključivost, bezrazložno ulično nasilje, opću i javnu nesigurnost, …
No, kako god provedba tih planera političke islamizacije BiH, a nakon toga i susjedstva, (zato “bošnjaštvo” u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji – na Kosovu i u Albaniji, zbog jakog albanskog identiteta, nije uspjelo), projekt je “zapeo”.
Bošnjački identitet definitivno nema kapaciteta iznijeti širi projekt “islamizacije balkana”, te muslimani reduciraju ciljeve i vračaju se u okvire BiH.
Ovoga puta žele, kao prvi korak utemeljiti “bosansku naciju”, a onda će država biti – analogna posljedica.
Sve ostalo, po njima, ostaje isto.
