Trideset godina nakon Domovinskog rata, nema ni jednog slova ni riječi na bilo kojem spomen-obilježju koje bi moglo svjedočiti o civilnim žrtvama Domovinskog rata
Belišće, mali grad na istoku Slavonije, ima nešto manje od 10.000 stanovnika. Nekada se spominjao kao grad s najviše svjetskih i olimpijskih pobjednika. Ali samo su neke od tih športskih legendi imale privilegiju primiti bilo kakvo javno priznanje od tog malog grada. Za razliku od tih svjetskih i olimpijskih pobjednika, tj. Belišćana, javno priznanje od tog grada primio je gotovo svatko, pa su prije športskih legendi koje su nosile ime tog grada ta javna priznanja primili Veljko Kajtazi i Suzana Krčmar, ali i mnogi drugi. Da njihov primjer najjednostavnije može pokazati svu besmislenost dodjeljivanja tih najviših priznanja gradu bez boje, okusa i mirisa u mnogim detaljima. U tom gradu nema jasnih kriterija za dodjelu javnih priznanja, ali ovdje vrijedi pravilo: ja tebi, ti meni… To je grad u kojem građani ne mogu ni preuzeti inicijativu za dodjelu javnih priznanja, građani samo primaju na znanje takve odluke…
Hrvatski branitelji „mudro“ šute!
U novijoj povijesti taj je grad prošao kroz vrlo turbulentno razdoblje, u tom je gradu 1990-ih institucionalno uništeno, uklonjeno i izbrisano sve što je podsjećalo na antifašizam i komunizam. U tom gradu, ni trideset godina nakon Domovinskog rata, nema ni jednog slova ni riječi na bilo kojem spomen-obilježju koje bi moglo svjedočiti o civilnim žrtvama Domovinskog rata. U tom su gradiću potezom pera mijenjali naziv spomen-obilježja Spomeniku koji je podignut kao znak pijeteta i trajnog sjećanja na junake Domovinskog rata. Hrvatski branitelji su ponizno šutjeli kada im je oduzet spomenik koji je podignut njihovim suborcima koji su položili svoje živote na oltar domovine. Na Svi svete 2025., nakon devet godina laži i obmane lokalnih medija, uz svesrdnu pomoć Hrvatskog novinarskog društva na čelu s raznim HEDL-ovcima, Pavičićima, Šimičevićem, Klancirkom i sličnima koji su te laži podržavali, danas su te laži otišle u povijest.
A ubijali su našu djecu
U tom gradu danas, nakon trideset ili više godina, nitko ne želi nikakav spomenik kao znak pijeteta svim civilnim žrtvama Domovinskog rata tog grada, iako je među poginulim civilima bila i mala osmogodišnja djevojčica. Nema parka, nema spomen-ploče, nema klupa, nema ljuljački, a nema ni sjećanja na razaranje tog grada, na česta granatiranja srpsko-četničke bande, koja su okončala čak i djetinjstvo mališana. malih djevojčica.
No umjesto da se prisjećaju uništenih života svojih sugrađana iz Belišća, građani Belišća relativno su nedavno odlučili vratiti svom gradu istu onu ploču koju su ti isti građani institucionalno uklonili kao što su uklonili sve što ih je tada devedesetih smetalo, a sve što ih je podsjećalo na antifašizam i komunizam. Godine 1978. i koju nitko, čak ni do 90. godine, nije spomenuo ni u jednoj relevantnoj publikaciji kao nešto vrijedno i značajno. Prošle su neke godine, nitko nije obraćao pažnju na tu ploču, a onda je 2018. kolokvijalno, bez ičijeg znanja, izrađena replika te spomen-ploče, koja je postavljena u danas najljepšem dijelu Belišća, 22. lipnja 2018. godine. U dvorani se svirala himna country glazbe replike spomen ploče, plesale su mažoretkinje, lokalni i ne samo lokalni mediji izvještavali su o nečemu izuzetno važnom za razvoj civilnog društva i demokracije. S tom pločom, tog dana ponovno nije bilo upitno, ovaj put nakon preko četrdeset godina od prvog postavljanja te spomen-ploče, ni manje ni više nego održavanje 8. kongresa SKH i 11. kongresa SKJ.
Cijelo je Belišće pljeskalo, svojom šutnjom i tišinom pljeskale su braniteljske udruge, pljeskale su riječima koje im je uputio tadašnji gradonačelnik: Nitko tko ne poštuje zasluge i dobra djela drugih nema pravo nadati se priznanju generacija koje dolaze za njihova dobra djela i trud. Stoga, mi koji trenutno radimo na poboljšanju života u Belišću, imamo obvezu priznati svima koji su u povijesti ovog grada donosili dobre i dalekosežne odluke bez obzira na vrijeme i okolnosti osim za vrijeme NDH.
Branitelji i prohibicionisti
Poruka je bila više nego jasna. Belišće i Belišćani, branitelji i prohibicionisti, mediji se svojim pljeskom odvraćaju od REZOLUCIJE VIJEĆA EUROPE 1481 i Deklaracije o osudi totalitarnih režima koju je usvojio SABOR RH, bez obzira na to što formalno-pravno pripadaju civiliziranoj EUROPI, jasno kažu da komunizam NIJE ZA NAS totalitarni režim i mi u Belišću ne odajemo nikakvu upitnu čast.
Danas u tom gradu SDP, DP. DOMINO i HDZ sudjeluju u predstavničkom tijelu građana, rade zajedno jer se dive činjenici da u najljepšem dijelu grada Belišća, na najljepšem športskom trgu, postoji ploča pored koje svake godine prolazi oko deset tisuća ljudi, uglavnom mladih i djece. Njima sve to ne smeta jer im je savjest čista, komunizam im je draži od antifašista.
Ako se netko od građana odluči izraziti svoje građansko neslaganje sa stavom SDP-a, DP-a, DOMINO-a i HDZ-a, takvog će građanina proglasiti rasistom uz pomoć HRVATSKOG NOVINARSKOG DRUŠTVA, zato kažem Peternelu, Plenkoviću, Radiću, Hajdašu…, cijenim vašu odluku, ali se s njom ne slažem, jer na ovaj način zavaravate nove generacije i podgrijavate sva sranja koja se ovih dana događaju.
Pozovite gradonačelnicu Rijeke u Belišće, ugostite je i pokažite joj kako političke stranke mogu surađivati te joj recite da nema smisla da se odriče komunizma, jer ga se čak ni vi, kao desničari, zajedno s njezinom kolegicom iz lijeve stranke, ne odričete.
