Jasenovac postoji upravo zahvaljujući velikom broj žrtava. Masovnost mu je glavno obilježje
“Iako broj žrtava nije najbitniji, a ni presudan u razumijevanju i sagledavanju počinjenih zločina…”, kaže V. Geiger. Ovo mu je jedina kriva rečenica, ovako na prvu gledajući. Jasenovac postoji zahvaljujući velikom broj žrtava. Masovnost mu je glavno obilježje. Da toga nema, ne bi bio interesantan nikome, osim nama lokalno. No, sad se postavlja pitanje tko je sve lagao, zašto je lagao, i zar cijela svjetska historiografija nije mogla ni posumnjati u istinitost?
1. Moramo utvrditi tko je stradao, od čega i zašto, da bismo mogli objektivno govoriti o zločinu, a ne pretpostaviti da je zločinačka Komunistička partija govorila istinu. Tu se ne radi o nemogućnosti da zlo nazovemo zlim, nego o apsolutnoj nevjerodostojnosti Partije.
2. Ako povjesničari Stipo Pilić i Blanka Matković govore o tomu da je na temelju dokaza (za sada!) moguće utvrditi tek nešto više od 700 žrtava (a gle čuda mitomanska procjena ima samo tri nule više od toga), onda je broj žrtava ipak presudan i najvažniji.
3. Ako se pokojni don Anto Baković (“Dječak s Drine”) više puta pozivao na poznanstvo s jasenovačkim svećenikom koji mu je rekao “ako budeš ikad mogao slobodno govoriti o Jasenovcu, reci da tamo nije ubijeno više od [po sjećanju] 1-2 [ili 2-3] tisuće ljudi”. (Ovo je bilo prije 15-20 godina pa se ne sjećam točnih brojki, ali ispod 5 tisuća je bilo). Ako se to pokaže točnim, onda je broj žrtava presudan. Jer to znači da nije bilo klaonice ni genocidnih namjera.
4. Ako je pok. Slavko Goldstein par godina prije svoje smrti izjavio da je sudac koji je sudio Šakiću imao zadatak (tko mu ga je dao?) ne ulaziti u detalje oko događaja u samom logoru i da je svoj zadatak odlično odradio, na temelju čega je onda osuđen Šakić? Kad se sasluša druga strana, kad se pročita analiza Blanke Matković, ispada da su svjedoci muljali na veliko. Od presudne je važnosti znati broj žrtava.
Mogao bih još nabrajati. Broj žrtava je iznimno važan. S milijun žrtava ti možeš govoriti o holokaustu, genocidu, klaonici, industriji smrti i odvratnom režimu. S 1000 žrtava rušiš cijeli taj narativ genocida, holokausta, i svega što su nam trpali za vrat. No rušiš i partizanski poredak i dovodiš u pitanje zašto je uništena NDH i protiv čega i za što su se partizani borili. Vrijeme se ne može vratiti, ali može se reći istina. Također ako je mali broj žrtava, postavlja se pitanje i od čega su umrli i zašto baš oni a ne neki drugi. Nedavno je Karolina Vidović Krišto na svom instagramu podijelila razmišljanje nekog neimenovanog ljevičara koji joj je rekao: “žrtve Bleiburga imaju tijela, a nemaju ime – dok žrtve Jasenovca imaju ime, ali nemaju tijela.” Pitam se je li povezano…
Samo treba biti oprezan, jer koliko se sjećam neki su već predvidjeli da bi Geiger mogao biti odabran za “kontrolu štete” tj. paziti da nam Vlada ne uvali neku novu neutemeljenu brojku. Samo pazite na ideološke i moralne konstrukcije u rečenicama. Poput ove koju sam komentirao. Ili analogno tome poput one pLandemijske “za sad ne razmišljamo o tomu” – a na kraju vidiš da je pitanje bilo naručeno, i za par dana uvode to o čemu još ne razmišljaju. Samo hrabro. Hvala g. Geigeru na tekstu, ovo će pretpostavljam imati neki značaj.
