Godišnji pariški Hod za život stavio eutanaziju u središte pozornosti

Ove godine, borba protiv ‘potpomognutog umiranja’ dobila je prednost nad borbom protiv pobačaja

 

U nedjelju, 19. siječnja, u Parizu je održan 21. godišnji Hod za život. Izvorno osmišljen kako bi se skrenula pozornost javnosti na problem pustoši pobačaja – datum je odabran u spomen na usvajanje zakona o legalizaciji pobačaja od strane francuskih zastupnika 1975. godine – ovogodišnje izdanje Hoda za život u potpunosti se usredotočilo na tekuće rasprave o eutanaziji. Zakon kojim se u Francuskoj uvodi eutanazija i potpomognuto samoubojstvo usvojen je od strane zastupnika, a sada ga trebaju ispitati senatori.

„Crvena linija je prijeđena: u utorak, 27. svibnja (2025.), francuski zastupnici su glasali za legalizaciju eutanazije i potpomognutog samoubojstva u francuskom zakonu, većinom od 305 glasova za i 199 protiv. Bitka je bila duga i teška. Zakon o reformi ‘potpomognutog umiranja’ bio je jedno od predizbornih obećanja Emmanuela Macrona 2017. Trebalo je osam godina da se zakon donese, u maksimalističkoj verziji koja sada Francusku čini jednom od najpopustljivijih zemalja u ovom području, uz Belgiju i Kanadu.” (Vidjeti: Hélène de Lauzun: „Euthanasia Madness in France: ‘Assisted Dying’ Bill Passes with Majority” – The European Conservative, 28.05.2025.).

Deset tisuća ljudi okupilo se u srcu Pariza 19. siječnja 2026. kako bi ponovili svoje protivljenje uvođenju ‘dozvole za ubijanje’, koja je do sada bila zabranjena francuskim zakonom, ali ju je Emmanuel Macron u svom novogodišnjem obraćanju naciji postavio kao politički prioritet za 2026. „Dovršit ćemo zakonodavni rad na pitanju dostojanstvenog umiranja,” rekao je tada, željan dovršetka dugog i iscrpljujućeg zakonodavnog procesa legalizacije eutanazije, koji je mjesecima odgađan zbog turbulentnog političkog kalendara, prijevremenih izbora i uzastopnih promjena vlasti.

Smrtonosni pokret koji već više od pedeset godina obuzima kolektivnu svijest

Istovremeno se donose dva zakona: jedan, oko kojeg se uvelike slaže većina, o promicanju palijativne skrbi; drugi, kontroverzniji, o stvaranju ‘pomoći za umiranje’.

Glasnogovornica pokreta, gerijatrica Geneviève Bourgeois, rekla je da je uznemirena „smrtonosnim pokretom koji već više od pedeset godina obuzima kolektivnu svijest.” 

Zagovornici prava na život protiv eutanazije vode žestoku semantičku bitku. U takvoj raspravi svaka riječ ima značenje i može spasiti živote – ili, obrnuto, ubrzati smrt. Primjerice, tijekom rasprava, Senat je zamijenio „pravo na potpomognuto umiranje“ s „medicinska pomoć pri umiranju.” Za Marie-Lys Pellissier, također glasnogovornicu pokreta, promjena nije beznačajna.

„Radi se o medicinskoj pomoći, pa čin ubojstva smatramo oblikom skrbi.” Ova ideja da je smrt oblik skrbi već je prisutna među nekim feministkinjama, koje također opisuju pobačaj kao „skrb kao i svaku drugu.”

Sudionici pariškog Hoda za život su mladi: mnogo djece, studenata i velikih obitelji. Istina je da jaka siječanjska hladnoća iskorjenjuje sve osim najhrabrijih i najotpornijih.

Organizatori su namjerno stvorili radosnu i svečanu atmosferu kako bi razbili etiketu ‘fundamentalističkih katolika’ koju dio tiska pokušava prilijepiti prosvjednicima. Katoličku crkvu predstavljao je biskup Rey, bivši biskup Fréjus-Toulona, ​​poznat po svojim konzervativnim stavovima i privrženosti tradicionalnoj liturgiji. Prije nego što je procesija krenula – simbolično, na korak od Les Invalidesa, časne kraljevske institucije koju je osnovao Luj XIV. kako bi dočekao ranjene i osakaćene u ratu i vratio im ‘dostojanstvo’ – odana je počast Charlieju Kirku, koji je ubijen u rujnu i „umro braneći život.”

Ugledne osobe na Hodu za život

Među prisutnim političkim osobama bili su zastupnici u Europskom parlamentu Margarita de la Pisa Carrión i Laurence Trochu, kao i Jean-Frédéric Poisson, predsjednik Kršćansko-demokratske stranke VIA. Louis / Luj XX., vojvoda od Anjoua, legitimni pretendent na francusko prijestolje, bio je tamo kao i svake godine. 

Među okupljenima, ciljevi su se razlikovali od osobe do osobe. Za neke je borba prvenstveno politička i nadaju se da će mobilizacija na ulicama natjerati dovoljan broj parlamentaraca da glasaju protiv zakona tijekom posljednjih sjednica na dnevnom redu dviju skupština. Za druge se borba odvija negdje drugdje, dugoročno. Shvaćaju da je glas već izgubljen, ali da se bitka za javno mnijenje mora nastaviti kako bi se ljudi podsjetili na nematerijalne vrijednosti života i ljubavi prema najslabijim članovima društva, sve do njihovog posljednjeg daha.

U govorima je izneseno i nekoliko vrlo konkretnih zahtjeva, poput uspostave velikog nacionalnog plana za palijativnu skrb i apsolutnog jamstva prigovora savjesti za sve zdravstvene djelatnike.

Nacionalna skupština već je glasala za prijedlog zakona koji bi, ako bude usvojen, bio jedan od najpopustljivijih na svijetu. Senat bi trebao glasati 28. siječnja, prije konačnog razmatranja od strane Nacionalne skupštine u veljači.

Odbijen Zakon o eutanaziji

U četvrtak 22. siječnja 2026. Alex Schadenberg, izvršni direktor međunarodne organizacije „Euthanasia Prevention Coalition” objavio je dobru vijest: „Politički zastoj u Francuskoj rezultirao je time da je francuski zakon o eutanaziji, koji je usvojen u francuskoj Nacionalnoj skupštini 27. svibnja 2025., u biti odbijen od strane francuskog Senata 21. siječnja 2026.
Thomas Mangin izvijestio je za Euroactiv 21. siječnja da: Francuski zakon o okončanju života zapeo je u političkoj mrtvoj točki, otkrivajući duboke ideološke podjele oko toga treba li liječnicima dopustiti da pacijentima pruže sredstva za okončanje života ili da im u tome pomognu.

Zastoj se produbio u srijedu navečer, kada je francuski Senat odbacio članak 4. zakona, kojim se nastojalo definirati uvjete pod kojima pacijenti mogu pristupiti medicinskoj pomoći pri umiranju. U neobičnom skladu, konzervativci i socijalisti glasali su zajedno, iako iz drastično različitih razloga.
Zakon je mrtav
Senatori iz konzervativnih redova smatrali su verziju ovog članka koju je Nacionalna skupština usvojila u svibnju 2025. previše popustljivom, posebno odredbu koja omogućuje ljudima koji pate od neizlječivih bolesti da na svoj zahtjev dobiju smrtonosnu tvar koju im je propisao liječnik.

To u biti znači da je francuski zakon o eutanaziji mrtav. Mangin je nadalje izvijestio: Suočena sa zastojem, ministrica zdravstva Stéphanie Rist potvrdila je da neće povući prijedlog zakona – potez koji bi, zapravo, zakopao problem – te je rekla da će se rasprave nastaviti. Međutim, izrazila je žaljenje što će se buduće rasprave sada usredotočiti na odredbe iz članka 4., čiji je sadržaj odbijen glasovanjem.

Budućnost ovog središnjeg članka ostaje neizvjesna, jer se sada mora vratiti u Nacionalnu skupštinu na preradu – i usvajanje – prije nego što se vrati Senatu. Kako bi se postigao kompromis, vjerojatni su ustupci najambicioznijih podupiratelja prijedloga zakona o njegovim najkontroverznijim točkama.

Članak Hélène de Lauzon koji je objavio European Conservative 22. siječnja pruža daljnji uvid. de Lauzon izvještava: Kasnije te večeri, usvojen je amandman koji su predložili Republikanci (LR), kojim se u potpunosti prepravlja Članak 2 izvornog zakona i onemogućuje uvođenje eutanazije u Francuskoj. Članak sada kaže:

• Svatko ima pravo na najbolje moguće olakšanje od boli i patnje. 
• Svatko ima pravo na ovo pravo do svoje smrti, bez ikakve dobrovoljne intervencije s namjerom da uzrokuje smrt.

Primjena smrtonosne tvari nije – skrb!

Anne Chain-Larché, potpredsjednica Senata, koja je inicirala ovaj amandman, branila ga je izjavom da odbacuje društvo u kojem bi se primjena smrtonosne tvari mogla smatrati ‘skrbi’. Rekla je da njezin prijedlog „izravno adresira središnji argument koji se primijenjuje u korist potpomognutog umiranja: strah od patnje bez olakšanja. Dok predloženi zakon pretvara taj strah u opravdanje za pravo na smrt, amandman nudi snažno, provedivo i pravno sigurno jamstvo olakšanja. Pokazuje da sloboda i dostojanstvo ne podrazumijevaju mogućnost uzrokovanja smrti, već učinkovito jamstvo da društvo neće dopustiti da itko pati bez odgovora.”
Nakon što je ovaj ključni amandman usvojen, senatori su metodično prepisivali cijeli niz odredbi u zakonu. Svjesni da će tekst biti vraćen Narodnoj skupštini na ponovno razmatranje, senatori su dodali dodatne zaštitne mjere, poput klauzule o kolektivnoj savjesti koju su zatražile vjerske institucije. Kazneno djelo opstrukcije eutanazije (koje je moglo biti kažnjivo s do dvije godine zatvora i velikom novčanom kaznom) izbačeno je iz zakona, unatoč vladinoj podršci.

Kao što je s pravom primijetila Obiteljska unija, bitka u Senatu dokazuje da, suprotno narativu koji se širi u medijima, ne postoji javni konsenzus o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu.

„Taj nedostatak konsenzusa odražava dubinu etičkih, medicinskih i društvenih pitanja koja postavljaju ove mjere,” navodi se u izjavi Francuskog društva za podršku i palijativnu skrb.

Francuska treba ozbiljno razmotriti iskustvo s eutanazijom u Quebecu (Kanada) i potpuno odbaciti ubijanje ljudi otrovom. Quebec je 2015. legalizirao eutanaziju na temelju „izvanrednih okolnosti.”

Izvori:

1. Hélène de Lauzun (Ph.D.): „Paris’ Annual March for Life Puts Euthanasia in the Spotlight” – The European Conservative, 19. 1. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/news/paris-annual-march-for-life-puts-euthanasia-in-the-spotlight/

2. Alex Schadenberg: „Great news. France’s Senate Essentially Kills the Euthanasia Bill.” – Euthanasia Prevention Coalition, 22. 1. 2026.; https://alexschadenberg.blogspot.com/2026/01/great-news-frances-senate-essentially.html
3. Hélène de Lauzun: „Pro-Life Win: French Senators Rewrite Euthanasia Bill” – The European Conservative, 22. 1. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/news/france-pro-life-win-senators-rewrite-euthanasia-bill/

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.