Tito je zločinac i zato se nigdje ne smije slaviti
Trideset i šest godina prošlo je od osamostaljenja Hrvatske, odnosno od konstituiranja prvoga demokratski izabranog višestranačkoga Sabora 30. svibnja 1990. a Hrvatska je kroz to razdoblje prolazila burne transformacije u političkom, gospodarskom, društvenom i demografskom smislu.
Put od Domovinskog rata i ratnih razaranja, do članstva u Europskoj uniji, NATO-u, Schengenu i eurozoni, cestogradnji, turizmu i slobodi kretanja, predstavlja ogroman napredak! S druge strane Hrvatska je i dalje zarobljena titoizmom, jugoslavenstvom, neučinkovitim pravosuđem , prekomjernim pogodovanjem srpskoj nacionalnoj manjini, nefunkcionalnim institucijama, korupcijskim aferama… lošom privatizacijom, neodgovarajućom strukturom gospodarstva, neprijateljskim medijima, sve proizašlo iz nedržavotvorne politike vladajuće elite.
Dovoljno je spomenuti dva veleizdajnička mandata bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i njegovo tajno svjedočenje protiv Hrvatske, na strani Tužiteljstva u Hagu! Zatim prodaja zlatnih poluga Ivice Račana je isto čin veleizdaje Hrvatske, jer ju je ostavio bez financijske sigurnosti. Zlato je za državu strateška imovina, sigurna luka i zaštita od kriza!
Tito je zločinac i zato se ne smije slaviti
Politički se Hrvatska još nije odmakla od nasljeđa Drugoga svjetskog rata i jugoslavenstva. Vladajuća politika još nije smogla snage učiniti taj potez. Još uvijek se slavi Tito. Titovi spomenici, nazivi ulica i trgova su svugdje. Od Tita se radi turistički brand, a ustvari slavi se zločinac i njegovi masovni zločini. Članak 18. Deklaracije EU Parlamenta od 19. rujna 2019. jasno napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava. Ni Vlada, ni Sabor nisu ratificirali Deklaraciju, jer bi njenim prihvaćanjem automatski bile pogođene sve strukture koje su se iz jugoslavenskog režima uvukle u Hrvatsku državnu politiku, od svih stranaka, do SABA RH i SNV-a.
Otkrivanje masovnih grobišta, jama, rudnika i stratišta, koje je jugoslavenski režim pomno godinama sakrivao, predstavljajući se kao humani pobjednik dobra, nad zlom fašizma, nacizma i ustaštva, izazvalo je buđenje eutanaziranih Hrvata.
Izašao je konačno u javnost zločinački karakter jugo-komunizama, koji se preobukao u antifašizam da sa sebe skine odgovornost za počinjene zločine. Izgubili su glavno oružje protiv Hrvata, a to je NDH i ustaštvo.
Optuživanje Hrvata za zločine NDH sa pozicije pobjednika, prave i krive strane povijesti pada pred istinom od 1700 jama, fojbi, grobišta i stratišta diljem prostora bivše Jugoslavije.
Zbog neprovedene lustracije dolazi do sukoba hrvatske državotvorne politike sa politikom jugoslavenstva i velikosrpstva. U Hrvatskoj žive potomci i ustaša i partizana, sa time da partizani nisu uspjeli ubiti hrvatsku državotvornu ideju koju je započela NDH, ni nakon masovnih fizičkih likvidacija, ni nakon 45 godina komunističke vladavine. Ona je i dalje živa, preživjela represije komunizma!
Dr. Tuđman je priznao državotvornu ideju NDH, ali ne svrstavanje uz Hitlera i Mussolinija, jer je bio na suprotnoj strani. Povijest nam kazuje istinu, ali je mnogi ne prihvaćaju!
NDH je predstavljala tisućljetnu želju Hrvata za svojom državom. Međutim ona se u tom povijesnom trenutku priklonila fašizmu i nacizmu. Počinjeni su zločini. Jugokomunisti kojima se priklonio dio Hrvata, jer se u početku govorilo da se bore za Hrvatsku unutar jugoslavenske federacije. I to se na kraju izrodilo u zločin, masovniji i brutalniji od fašizma i nacizma.
U hrvatskom javnom prostoru osuđuje se Za dom spremni, a nitko ne osuđuje Smrt fašizmu, sloboda narodu, pod kojim su poklikom počinjeni masovni zločini i napunjeno 1700 jama (fojbi), rudnika i stratišta.
Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio. Samo što sljednici jugo-komunizma tvrde da su komunistički zločini manje zločini, opravdani kao reakcija na fašističke zločine. Fašistički i nacistički zločini kažnjeni su. a komunistički nisu, jer ih je jugokomunistički režim pomno sakrivao. Za zločine nema opravdanja!
Zbog neprovedene lustracije, pravosudnog aparata, pripadnika političkih elita, tajnih službi i njihove upletenosti u zločine i kršenja ljudskih prava, nema mira, ni napretka, sve dok vlast ne preuzmu mladi neopterećeni komunističkim naslijeđem!
