Hrvatska, uzalud zovem…

Kada će Tvoje uskrsnuće doći…?

Da nisam mlijekom hranio se Tvojim

I Tvoje boli ponio sa sobom,

Ja možda ne bih čeznuo za Tobom

Nit nosio Te u genima svojim.

…Al’ gdje god bio, ja sam Tebe dio

I često sanjam kroz besane noći,

Kada će Tvoje uskrsnuće doći…?

Tada bih s Tobom i ja sretan bio.

Ne mogu gledat kud Te udes nosi,

Kamo Te djeca orjunaša vode,

Gdje opet su Te lišili slobode,

Gdje izazovno orjuna prkosi.

Uzalud zovem, moj se glas ne čuje,

Sotona slavi a moj narod šuti,

U naivnosti k’o da i ne sluti

Petu kolonu i sve što mu sprema,

Gdje planski snuje nove izazove

I na to drugog odgovora nema

Do novog Bljeska i nove Oluje.

Žarko Dugandžić, Perth, Australija