Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj na izdisaju

Politika koju sada vidimo – ako se nastavi i dovede do svog logičnog kraja – uništit će veliki dio farmi, eliminirajući cijelu društvenu skupinu: europske poljoprivrednike

 

Hrvatski poljoprivrednici bore se za goli opstanak jer je opće stanje cjelokupne hrvatske poljoprivredne proizvodnje iznimno loše, a strahuje se da će mali poljoprivredni proizvođači biti prisiljeni na zatvaranje svojih OPG-ova – na ovo su upozorili iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) u ponedjeljak 27. srpnja na održanoj konferenciji za novinare.

Hrvatska poljoprivredna komora također je upozorila da je samodostatnost domaće poljoprivredne proizvodnje sve manja te da se pokušavaju pronaći neka rješenja za opstanak poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj – ovo je vrlo zabrinjavajuća vijest.

Željko Mihelić, predsjednik HPK, upozorio je i na enorman uvoz povrća iz trećih zemalja – što ima velike, negativne posljedice na domaću proizvodnju jer naši poljoprivrednici ne mogu konkurirati dampinškim cijenama.

Propast svinjogojstva

Svinjogojstvo je na ‘koljenima’ ili točnije, svinjogojcima prijeti bankrot, i to ponajprije zbog širenja afričke svinjske kuge; kriza je zahvatila i uzgajivače ovaca i koza zbog pojave kuge malih preživača; ratari su suočeni s vrlo niskim otkupnim cijenama pšenice i drugih žitarica, dok istovremeno cijena plavog dizela bilježi najveći rast.     

Međutim, i poljoprivrednici diljem Europske unije bore se za svoj opstanak, a razlozi su brojni.

‘Mercosur’, trgovinski sporazum između Europske unije i južnoameričkih država suprotstavio je svojevremeno članice Europske pučke stranke (EPP) jedne protiv drugih jer se „nacionalni poljoprivredni interesi sudaraju s industrijskim ciljevima. S jedne strane su države koje imaju snažnu poljoprivrednu bazu – poput Francuske, Irske, Poljske, Austrije i Belgije, i one smatraju ‘Mercosur’ izravnom prijetnjom svojim proizvođačima, osobito u osjetljivim sektorima poput govedine, peradi i šećera. S druge strane su prestavnici država s visoko razvijenom industrijom i izvoznom orijentacijom poput Njemačke, Nizozemske, Švedske i Španjolske, koje ovaj sporazum vide kao stratešku priliku.“

„Rasprava o ‘Mercosuru’ ide daleko izvan trgovinskog sporazuma. Za mnoge zastupnike u Europskom parlamentu iz EPP-a iz zemalja s tradicionalno snažnom poljoprivredom, ugovor je kap koja je prelila čašu nakon godina klimatskih propisa, ekoloških zahtjeva i trgovinskih sporazuma koji, po  njihovom mišljenju, žrtvuju europsku poljoprivredu u ime globalističke agende osmišljene u Bruxellesu.“ (Vidjeti: Javier Villamor: „Mercosur razbija Europsku pučku stranku“ – The European Conservative, 22. 1. 2026.).

Opasni Mercosur

Njemački kancelar Friedrich Merz među prvima je pozdravio nadolazeći trgovinski sporazum između Europske unije i južnoameričkog trgovinskog bloka ‘Mercosur’ u nedjelju 19. 4. 2026. na otvorenju sajma u Hannoveru (Hannover Messe) kada je pozdravio i počasnog gosta – brazilskog predsjednika Luiza Lulu da Silvu.

Kada je početkom svibnja 2026. trgovinski sporazum stupio na privremenu snagu unatoč tome što nije u potpunosti bio ratificiran od strane svih institucija u Bruxellesu, Poljska, koja je u siječnju 2026. glasala protiv ovog sporazuma, u svibnju je podnijela pravnu tužbu Sudu Europske unije protiv trgovinskog sporazuma ‘Mercosur’ za kojeg tvrdi da će imati negativan utjecaj na poljski poljoprivredni sektor.

Međutim, u siječnju 2026. objavljena je još jedna značajna vijest: „U New Delhiju, u utorak 27.01.2026., Europska unija i Indija objavile su „majku svih dogovora“ – golem trgovinski sporazum o otvaranju tržišta od 2 milijarde ljudi,“ sporazum koji predstavlja oko 25 posto globalnog BDP-a i jednu trećinu globalne trgovine.

„Carine na automobile postupno će se smanjivati s maksimalnih 110 posto na samo 10 posto s kvotom od 250.000 vozila, dok će se carine na vina postupno smanjivati sa 150 posto na 20 posto. …“

Kritičari ovog golemog trgovinskog sporazuma između EU i Indije još su u rujnu 2025. upozorili na posljedice ovog trgovinskog sporazuma koji bi europska ruralna područja mogao izložiti jeftinom uvozu i neravnopravnoj konkurenciji, s obzirom da Indija ima bitno drugačije standarde i troškove proizvodnje od onih s kojima se suočavaju poljoprivrednici u Europskoj uniji.

U siječnju 2025. „The European Conservative“ objavio je razgovor s Janom Krzysztofom Ardanowskim (na slici), bivšim poljskim ministrom poljoprivrede (2018.-2020.), zastupnikom u parlamentu i poljoprivrednikom koji je već tada upozoravao na ozbiljne probleme s kojima se suočavaju europski poljoprivrednici koji će, u konačnici, snositi najteže posljedice ovakvih političkih odluka.

Važnost malih gospodarstava

Na pitanje novinara Artura Ciechanowicza „Što je zapravo loše u sporazumu Mercosur?“, Ardanowski je odgovorio sljedeće: „Ovaj sporazum je još jedan dio demontaže poljoprivrede u EU. Poljoprivreda u EU je jedna od najnaprednijih u svijetu, ali ovisi o relativno malim obiteljskim farmama, koje su obično veličine od desetaka do nekoliko stotina hektara. Te farme ne mogu konkurirati velikim imanjima u Južnoj Americi, zbog čega poljoprivrednici diljem Europe prosvjeduju. Također prosvjeduju protiv neselektivnog otvaranja Europske unije hrani iz Ukrajine, gdje se također ne poštuju visoki standardi poljoprivrede. U stvarnosti, iste velike kompanije, podružnice golemih multinacionalnih kompanija, uključene su u poljoprivredu i u Ukrajini i u Južnoj Americi. Kontroliranje europske opskrbe hranom dat će tim kompanijama golemu moć – čak i veću nego što ju imaju vlade.“

Opasna hrana iz Ukrajine i Južne Amerike

Pitanje: Ako imamo dobru poljoprivredu, zašto ne bismo učinkovito konkurirali zemljama izvan Unije?  

Ardanowski: Hrana iz Južne Amerike ili Ukrajine proizvodi se bez ispunjavanja standarda koji su obvezni za poljoprivrednike Europske unije. To uključuje tehnologiju, sredstva za zaštitu bilja, dobrobit životinja i drugo. Takva proizvodnja ne bi bila dozvoljena u našim zemljama. U međuvremenu, sporazumom EU-a i ‘Mercosura’ planira se uvoz ove hrane u Europu. To će dovesti do kraja europske proizvodnje hrane. Konkurencija s velikim zemljama koje se ne suočavaju s visokim troškovima standarda EU jednostavno nije moguća.    

Pitanje: Ali netko u EU mora htjeti ovaj sporazum, budući da ga je ispregovarala Europska komisija.

Ardanowski: Njemačka je vrlo zainteresirana za ovaj sporazum jer joj zbog posrnulog gospodarstva, a posebno zbog stagnirajuće industrije, hitno trebaju nova tržišta za automobile, kućanske aparate i vjetroturbine. Južna Amerika je područje relativno niske zasićenosti u tom pogledu. Ova regija uključuje neke od najvećih poljoprivrednih zemalja na svijetu, koje uglavnom mogu platiti hranom. Brazil je najveći svjetski proizvođač mesa peradi i šećera; Argentina je važan proizvođač govedine i soje. Ali za Nijemce su interesi vlastite industrije važniji od prijetnje europskoj poljoprivredi. …“

Europa ne smije biti ovisna o tuđoj hrani

Ardanowski je posebno istaknuo da europsku prehrambenu sigurnost može održivo osigurati samo vlastita poljoprivredna proizvodnja.

„Pretpostavka da ćemo smanjiti ili ukinuti poljoprivrednu proizvodnju u Europi i da će nas druge regije svijeta prehraniti ne izdržava kritiku. Vrlo je lako prekinuti lance opskrbe. Pandemija (COVID-a) je to pokazala. Južna Amerika nije najstabilnija regija na svijetu. Postati ovisan o nekoliko zemalja svijeta je pogrješka jer tim zemljama daje snažan instrument utjecaja.“

„Argentina, koja uvelike određuje opskrbu svjetskih tržišta sojom, preko noći je povećala izvozne tarife za 50 posto, a svijet je to morao prihvatiti jer je ovisio o njoj. Moglo bi doći do masovnog propadanja usjeva ili političkih odluka da će hrana ići na druge kontinente umjesto u Europu. Ovisnost o vanjskoj hrani, bilo da se radi o Južnoj Americi, Ukrajini ili Novom Zelandu, prijetnja je sigurnosti hrane.

Posljednjih godina svjedočili smo otvaranju tržišta EU proizvodima iz Ukrajine i drugih dijelova svijeta, a istovremeno smo nametnuli daljnje teške i skupe obveze našim poljoprivrednicima, što je povećalo troškove proizvodnje. Osim toga, godinama smo svjedočili pritisku da se prijeđe na takozvanu organsku poljoprivredu, koja se može smatrati hobijem za entuzijaste ili vrlo nišnom specijalizacijom, ali ne i održivom alternativom sposobnom prehraniti europsko stanovništvo.

U svakom slučaju, pompa koju Europska komisija stvara oko organske hrane je licemjerna. S jedne strane, na svakom koraku ponavlja da se klima i priroda moraju zaštititi, dok dio brazilske proizvodnje, na primjer, dolazi iz područja gdje je amazonska prašuma iskrčena. Čini se da Europska komisija također nije zabrinuta zbog redovitih izvješća o otvorenom korištenju robovskog rada u poljoprivrednom sektoru u Južnoj Americi.“

Opasne bruxelleske lijevo-liberalne elite

Ardanowski je također upozorio da lijevo-liberalne elite u Bruxellesu daju prednost velikom kapitalu nad svojim građanima, ponavljajući lažnu i neutemeljenu tvrdnju da su klimatske promjene uzrokovane ljudskom aktivnošću. „To je besmislica koju ne potkrepljuju nikakvi dokazi/pouzdani podatci. Da, svjedočimo klimatskim promjenama, ali one se događaju na načine nad kojima nemamo kontrolu. Kroz Zemljinu povijest, klimatske promjene su se događale mnogo puta bez ikakvog ljudskog utjecaja. Bilo je ledinih doba kao i razdoblja visokih temperatura. Čovjek nema nikakav utjecaj.“

„Iste te elite, koje podržavaju uvoz hrane iz područja gdje je amazonska prašuma uništena, iskorištavaju strahove ljudi za njihovo zdravlje i planet. Igraju na emocije kako bi progurali takozvanu ekološku alternativu, koja uopće nije alternativa. Glasno promiču potrebu za promjenom ljudskog ponašanja i gospodarstva, posebno u poljoprivredi, u ime ekologije.

Posljedica ovih mjera je jasna i ne zahtijeva puno mašte: kolaps bezbrojnih farmi u Poljskoj i diljem Europe. Taj proces je već započeo. Kako bi se spasile od bankrota, farme se zadužuju i pokušavaju proširiti, misleći da će im to osigurati opstanak. Ne će. Politika koju sada vidimo – ako se nastavi i dovede do svog logičnog kraja – uništit će veliki dio farmi, eliminirajući cijelu društvenu skupinu: europske poljoprivrednike.“   

Posljednje pitanje: Zašto bi Bruxelles želio da poljoprivrednici nestanu?

EU je uvijek protiv tradicije

Ardanowski: Poljoprivrednici u Europi općenito su tradicionalna skupina i ne uklapaju se u svjetonazor bruxelleske elite. Njihova privreženost tradicionalnim vrijednostima, obitelji i prirodnom odnosu između muškarca i žene smatra se iritantnom. Ljudi s većim obiteljima, odani kršćanskoj vjeri, ne slažu se s vizijom europskog društva koju promoviraju liberalno-lijevi krugovi koji oblikuju europske politike. Ti krugovi potiču kulturne promjene, poput LGBT ideologije, pobačaja i slično. Poljoprivrednici sa svojim praktičnim razmišljanjem, otpornošću i logičnim pristupom, ističu se kao trn u oku, zbog čega se suočavaju sa stalnim i neprijateljskim kritikama.

Propast politike Angele Merkel

Drugi razlog – praktičniji, ali usklađen s ciljevima Bruxellesa – su zahtjevi tržišta rada najveće europske ekonomije. Budući da se pokazalo da njemački eksperiment s uvozom ljudi iz drugih kulturnih sredina nije uspio – umjesto da ‘hrane’ gospodarstvo, imigranti primaju socijalnu pomoć – nekim poslovnim liderima moralo je pasti na pamet da će likvidacijom seljačkih farmi prisiliti poljoprivredne obitelji na rad u njihovim tvornicama. I vjerojatno nisu u krivu.

Poljoprivreda prestaje biti profitabilna aktivnost na bilo kojoj vrsti farme. Bilo da se bave poljoprivrednom ili stočarskom proizvodnjom. Manje farme ne mogu se nositi s konkurencijom jeftinih uvoznih proizvoda, dok se veće bore s rastućim troškovima. Možda će doći dan kada će ljudi napustiti te farme i potražiti posao u tvornici ili supermarketu.

Razgovor s Janom Krzysztofom Ardanowskim možete u cijelosti pročitati na poveznici: Artur Ciechanowicz: „Why Brussels Wants Farmers to Dissapear: MP Jan Krzysztof Ardanowski“ – The European Conservative, 21. 1. 2025.; https://europeanconservative.com/articles/interviews/

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.