Slikao je slike vojne tematike, posebno legijske slike
Feliks Franić ili Franicz (Maków Podhalański, 14 siječnja 1871. – Kraków, 8. siječnja 1937.), bio je poljski slikar, pravnik i sudac. Diplomirao je pravo, bio je sudac žalbenog suda, a istovremeno je bio uključen u slikanje. Studirao je kod Jana Matejke, a kasnije i kod Wojciecha Kossaka. Godine 1888. i 1892. izlagao je slike u Krakovskom TPSP-u (Towarzystwo Przyjaciół Sztuk Pięknych – Društvo prijatelja likovnih umjetnosti): “Nakon borbe konjice”, “Dvije ispostave” i “Pocówka”. Sudjelovao je na izložbi poljskih legija 1916. i na Nezavisnoj izložbi 1929. godine. Slikao je slike vojne tematike, posebno legijske slike. Također je stvorio krajolike, po mogućnosti o Tatrama.
Njegov otac kao profesionalni časnik služio je u Galiciji (Galicia), bio Hrvat, čije prezime je u poljskom jeziku bilo složeno izgovarati i pisati (jedan grobni kamen obitelji Franić piše ć kao “ch”). Franićeva mati, Anna von Victorin, podrijetlom je iz obitelji talijansko-austrijskih korijena koja je živjela u Poljskoj naraštajima. Umrla je dva mjeseca nakon poroda sina Feliksa Franića. Feliks je odrastao uz oca u mjestu Maków Podhalański.
Njegov umjetnički slikarski rad je bio zapažen u krakovskim umjetničkim kugovima. Nadraži su mu bili motivi konja i konjice, usamljenih jahača, konjanika Napoleonova vremena. Slikao je i krajolike. Zanimljivo je da tijekom života nije imao samostalnu izložbu; njegove slike su se rabile za razglednice.
