Pjesniku na robiji

Andriji Vučemilu

 

 

Kad su te odveli,

još je svirala himna radosti.

Poslije mature

u tvojoj devetnaestoj.

Samo su oči s nevjericom gledale

ozbiljna lica sudaca i tužitelja.

Grmjelo je u sudnici

u tvojoj devetnaestoj.

 

Pjesma još nije zamrla.

Gaudeamus igitur

pjevao je nebeski kor anđela

olovne riječi osude da ublaži.

 

Nevin sam…

Srce je uzalud vikalo.

I zato si se samo smiješio

u tvojoj devetnaestoj.

 

Tko bi se usudio godine ti ukrasti,

mladost pokopati,

majku ti rastužiti

u tvojoj devetnaestoj?

Pa ipak oni su te odveli

u tvojoj devetnaestoj.

Dok su drugi djevojke ljubili,

dok ti je majka uz ognjište plakala.

 

Jesi li pjesme u kamen klesao,

Je li kamen s pjesmom zaplakao

u tvojoj devetnaestoj,

Andrija, u tvojoj devetnaestoj?

 

Ljubica Kolarić-Dumić