Zbog Alijinog amaneta danog Turskoj nikakav zajednički dan neovisnosti BiH ne mogu prihvatiti kršćani
Tri desetljeća u kontinuitetu Muslimani, zatim Bošnjaci, pa potom “Potomci Osmanlija”, sami sa sobom, i opet ne svi zajedno, obilježavaju dan zemlje koje zapravo i nema. Slavi bošnjačka elita, dan ovisne, podijeljene, propadajuće, protektorirane, u amanet date zemlje, ista ona povlaštena klasa koja je do gola opljačkala i svoj narod i dijelove Bosne i Hercegovine pod svojom putinovskom vlasti, 1. ožujak danom kojeg su sami označili bosansko hercegovačkim rođendanom. Kao i sve drugo što su Muslimani a zatim Bošnjaci, pa sada u velikom broju “Potomci Osmanlija” sve drugo u Bosni i Hercegovini ispregrađivali, privatizirali, izdijelili, tuđincima izdali, tako su i taj dan, za kojeg ni sami ne znaju koji je pravi, 29. veljače ili 1. ožujak, prisvojili i ugradili u svoje osvojene prostore više kao dan Muslimana Bošnjaka negoli kao dan BiH.
Donekle su i u pravu, jer taj dan nikada i nisu prihvatili ni svi Muslimani Bošnjaci, a napose ga nisu prihvatili Hrvati i Srbi. Srbi ga nisu prihvatili ni na dan referenduma na koji nisu ni izašli, Hrvati koji su glavni kreatori toga Dana i koji su svijet prisilili da prizna BiH na temelju referendumskog pitanja, ne priznaju ga jer nema više Bosne i Hercegovine definirane i potvrđene referendumom. Muslimani Bošnjaci su učinili ne samo da nema referendumske Bosne i Hercegovine nego i da nema njenih referendumskih tvoraca i branitelja Hrvata. Da nema više te Bosne i Hercegovine niz je pokazatelja kako na iscjepkanim i etnički čistim dijelovima u ratu podijeljene zemlje, tako i u daytonskom priznanju dvoentitetskog zbirnog beha entiteta sa distriktom Brčko.
Da uistinu nema referendumske Bosne i Hercegovine najzaslužniji su baš oni Muslimani Bošnjaci, i “potomci Osmanlija” koji danas njen dan (ne)zavisnosti slave na način da u svojim dvorcima broje zgrnute milijunsko bogatstvo, koje je za njihov gladni narod nedostižno u deset života u takvoj otetoj im zemlji.
Što je ostalo od Bosne i Hercegovine stvorenoj hrvatskim braniteljsko potvrdnim odgovorom na pitanje u referendumu, “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”? Ništa ili gotovo Ništa, nema više ni mjesta za narode navedene u pitanju, a Bošnjaci nađoše i neke Građane, i neke Ostale, i neke vehabije, i neke mudžahedine, i neke koji od Muje postadoše Mije kako bi uzurpirali hrvatska mjesta u institucijama koje su pozelenile kao i nogostupi na izrovanim cestama, i zelene autoputske oznake na seoskim kaldrmama. I umjesto da postoji referendumska BiH u nacionalnim bojama svojih naroda, danas je na papiru daytonski zbirni beha entitet, u muslimanskoj zelenoj boji u kakvoj nije bio ni u turskom vremenu strašnog zuluma. Današnja daytonska Bosna i Hercegovina u kojoj Muslimani Bošnjaci, Građani, Ostali i Potomci Osmanlija slave Dan (ne)ovisnosti nekadašnje beha zajednice Bošnjaka, Hrvata i Srba, je zapravo dan amaneta kojeg je Alija Izetbegović inicijator vjerskog beha sukoba i raspada, predao Turskoj. Alija je, dijelom, oteo Bosnu i Hercegovinu i Hrvatima i Srbima, i Ostalima, i Građanima, a najviše ju je oteo euro Muslimanima i Bošnjacima ostavljajući je Turcima u amanet. A baš zbog tog Alijinog amaneta danog Turskoj nikakav zajednički dan neovisnosti BiH ne mogu prihvatiti kršćani, Hrvati i Srbi. Kako je i referendumska BiH zajednica Bošnjaka, Hrvata i Srba, nikako samo Bošnjaka, tako i daytonski zbirni entitet nikad ne može biti zajednički, pa ni kao takav predat Turcima u amanet.
Tim svojim postupkom Alija je prvi priznao beha podijeljenost, a time i podijeljenost u obilježavanju dana (ne)ovisnosti. U Bosni i Hercegovini svaki njen narod označen u referendumskom pitanju, kao temelju njenog međunarodnog priznanja, ima svoj dan neovisnosti.
Ne slave stoga Bošnjaci ni danas, ni u prošlosti, dan neovisnosti BiH, oni slave Dan Alijinog amaneta Turskoj. To je bio, i ostao, cilj muslimansko-bošnjačke agresije na hrvatske branitelje Bosne i Hercegovine, povratak Turske i turskog danka u krvi na ove europske prostore, i jedino zbog toga slave dan (ne)ovisnosti nepostojeće BiH, dan bošnjačkog entiteta, dijela Bosne i Hercegovine.
U vremenu nepostojanja gotovo nikakvih tragova referendumom izborene Bosne i Hercegovine, nema ni neovisnosti zemlje, što potvrđuje i njena današnja i sutrašnja ovisnost ne o svjetskoj zajednici nego o samovolji njenih šerifa, koji joj navlače sve tješnje i tješnje prsluke za spašavanje zbog čega svakim danom sve dublje i dublje tone. Tuši se, guši i nestaje uz bošnjačku veleizdaju Turcima i podijeljenost u kojoj pokušavaju na sve moguće načine, a jedan je i uzurpacija hrvatskih mjesta u beha institucijama, proširiti svoj teritorij, napose onaj koji su unijeli u daytonske pregovore. U tom osvajačkom procesu koji traje, i koji pokušava od beha federacije napraviti muslimanski Iran, veliki zamah je napravio, nije pretjerano reći austrijski Putin Wolfgang Petritsch, prisilnom i pristranom revizijom Daytonskog sporazuma kojim je do ropstva majorizirao hrvatski narod, i praktički mu oteo u velikom dijelu domovinu Bosnu i Hercegovinu. I stoga nema u Hrvata domoljubnog mjesta ni zanosa za obilježavanje dana neovisnosti Alijinog amaneta i Petritschevog zamišljenog Petrischevistana, ostavštine koju je ostavio kao svoj spomenik. Sve su to muslimansko-bošnjačka i visokopredstavnička oružja kojima je hrvatskom narodu oduzeto pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, pravo na financijsku neovisnost tenkovskim upadom u Hrvatske banke.
Tim razornim oružjem u muslimansko-bošnjačkim rukama još uvijek krvavim od zločina nad Hrvatima, a počinitelje tih zločina visoki predstavnici štite i nekažnjavaju, pokušaj je potpunog otimanja Bosne i Hercegovine Hrvatima. Na tom putu zabranjeno im je i pravo na političko predstavljanje, što je Putinov način osvajanja viđen i prije Putinove invazije na Ukrajinu.
Muslimansko-bošnjački putinizam ukrajinizirao je beha federaciju i razrušio je u svim entitetskim funkcioniranjima, čak i dalje od Putina u Ukrajini, budući da su uspjeli, uz pomoć visoki predstavnika, uspostaviti i svog marionetskog čovjeka u okupirano beha predsjedništvo. Sve je to dovelo do toga da hrvatski narod nije u punom kapacitetu, ni slobodan, ni ravnopravan, ni suveren, ni konstitutivan, i da takva zajednica čeličnih okova za Hrvate nije ni slobodna, ni neovisna, niti prihvatljiva, što je opravdan razlog ne slavljenja bilo kojeg beha dana, a napose ne dana neovisnosti.
Nema povijesnog primjera da je jedan oslobodilački narod svoje domovine, a hrvatski narod je oslobodio BiH na referendumu a i kasnije kroz obranu u vjerskom beha sukobu, a time još i autohtoni i domicilni, da je tako prevaren i gurnut na margine društva kao što je hrvatski u Bosni i Hercegovini. To i jest razlog da nema ni Bosne i Hercegovine, a kad je nema, a nema je, onda nema i ne može biti ni njenog dana neovisnosti. Bošnjaci taj dan obilježavaju isključivo kao “Dan Alijinog amaneta Turskoj”.
