Još i danas mnogi mute
U dubokim mračnim snima
Gledao sam groznu sliku
O smušenim ”Slavenima”:
O čuvenom Masaryku,
Ilircima, Strossmayeru,
O Radića brata oba,
Koji nisu sve do groba
Odrekli se svoga hoda
I slavenskih mutnih voda.
Svi su ovi posijali
Slavenizma kobno sjeme,
A danas se i ne želi
Rasvijetliti ove teme.
Lažni puti nas vodili
I plodove urodili…
Dobili smo orjunaše
I Titine komuniste,
Što za škude, poput Jude,
Hrvatsku nam rasprodaše.
Slavenisti pomno truju
U Hrvatu svaku nadu
I tako mu vječno kradu
I obstojnost i podrijetlo.
Ne će do njih doći svijetlo
U pećini, zvanoj HAZU,
Jer je ista k’o i JAZU,
Gdje se niječe prošlost naša
Od plaćenih orjunaša.
Još i danas mnogi mute
O nekakvu ”suživotu”,
A istine skrivaju se,
Sve u ime lažnog mira.
Licemjeri pomno šute
O logorim iz Sibira
I grobnici s Crnog mora
K’o u magli guske, gdje se
Naučilo ništa nije
Od grozota iz Odese.
…SVE SE TAJI, BRIŠE, KRIJE.
