Cakić nijednom nije demantiran, ali je višestruko diskreditiran
Otvoreno pismo Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad, (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“ i „Zovu Srijema“, a povodom „prikaza“ zbirke pjesama Branimira Tomlekina „Salauka“ u časopisu „Nova riječ“ u dvobroju jesen/ zima 2016. godine.
Urednik mnogobrojnih knjiga Ivan Balenović, književnik iz Petrovaradina, a kojem je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov) 2012. godine za najbolju knjigu godine dodijelio nagradu „Emerik Pavić“, tijekom te iste godine radio je i redakturu zbirke pjesama Branimira Tomlekina „Salauka“. Zbirka je tiskana 2013. godine na srpskom jeziku, a Balenović o njoj, između ostalog, piše: Kad pročita ovu bogatu pesničku zbirku, mnogi se čitalac, iznenađen visokom valjanošću, raznovrsnošću i autentičnošću Tomlekinove poezije, naći u čudu kako je moguće da dosad nije čuo za njenog autora.
Uz zbirku priča „Za sve je kriv moj deda“ Tomlekin nam se otkriva kao zreo i kvalitetan književni stvaralac, s čijim knjigama ćemo se i u buduće sretati.
Poeziju Branimira Tomlekina krasi bogatstvo inspiracija i pesničkih motiva, od detinjstva do današnjih dana. Kroz pet zastupljenih ciklusa pratimo pesnikovo najranije životno doba, njegov zavičaj, školovanje, odrastanje i sve vrtloge koji dolaze s godinama. Značajno mesto u ovom pevanju imaju satirički, ljubavni i erotski motivi.
Počesto nam se može učiniti da iz pesništva koje je pred nama izranjaju veliki pesnici poput Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića…, ali to je privid. Tomlekin neosporno peva samo i jedino svoju sopstvenu poeziju.
Prethodno je iz opusa pjesničkog svaralaštva ovog autora gospođa Jasna Melvinger odabrala 77 pjesama na hrvatskom jeziku, osobno ih lektorirala i one su poslane u NIU „Hrvatska riječ“. Ali ova hrvatska izdavačka kuća u Republici Srbiji nije htjela tiskati te pjesme (tako je nastala verzija na srpskom jeziku), iako se Jasna Melvinger u posveti svoje zbirke pjesama „Vaga s anđelima“ o ovom autoru vrlo pohvalno izrazila: Poštovanom i dragom kolegi po književnom peru, gospodinu Miroslavu Cakiću, srdačno. Jasna Melvinger, 7. veljače 2007., Petrovaradin.
Svih 77 pjesama uvrstio je Ivan Balenović u zbirku „Salauka“ i sve bi bilo u redu da Branimir Tomlekin nije, u međuvremenu, napisao još devet knjiga, među kojima je i knjiga na hrvatskom jeziku „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, a koju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj: Tomislav Žigmanov) nije htio tiskati, namjerno krijući istinu o događajima i stradanjima Hrvata u Srijemu devedesetih godina prošlog stoljeća. Knjiga je ipak tiskana 2015. godine u Zagrebu (Izdavačka kuća Tkanica).
Branimir Tomlekin (kojemu je to književni pseudonim), tada je odlučio da pod svojim punim imenom i prezimenom, Branimir Miroslav Cakić, u nizu otvorenih pisama, piše i iznese istinu o stanju u hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji, gdje je Tomislav Žigmanov prigrabio i prisvojio sve ključne pozicije u svim krovnim institucijama Hrvata u Republici Srbiji i tamo po svom nahođenju vrši negativnu selekciju i u kulturi i u politici hrvatskog naciona, favorizirajući one koji mu povlađuju i uništavajući one koji mu se, na bilo koji način, suprotstave.
Tomislav Žigmanov je 2013. godine osnovao i svoj časopis „Nova riječ“, unatoč postojanju „Klasja naših ravni“, izuzetno kvalitetnog hrvatskog časopisa za književnost i kulturu. To čini zato, da bi mogao „žariti i paliti“ i na tom polju. Tako u njemu favorizira i „pjesnikinju“ Milu Markov Španović i piše o njoj hvalospjeve. Na osnovi toga NIU „Hrvatska riječ“ tiska 2014. godine zbirku njezinih pjesama „Nosim sebe sa sobom u sebi“, glavna urednica zbirke je Željka Zelić, koja „u nebesa uzdiže“ i hvali poeziju Mile Markov Španović, a Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov) zbirku predlaže u uži izbor za trijenalnu nagradu „August Gustav Matoš“ za najbolju knjgu poezije hrvatskog autora u Republici Srbiji u trogodišnjem periodu!!!
Uspostavilo se, međutim, da je to zbirka plagijata mnogobrojnih iznimno poznatih pjesnika, sve do Ive Andrića. Naime, Branimir Miroslav Cakić, još u gimnaziji je za maturski rad imao obradu djela ovog našeg nobelovca i nije morao biti ravnatelj zavoda za kulturu cijelog jednog naroda da bi otkrio plagijat Andrićevih radova. Poslije je otkriveno i da su mnoge druge pjesme Mile Markov Španović, „najtalentiranije pjesnikinje Srijema“, plagijati! Zbirka je preko noći nestala ali Branimir Miroslav Cakić, u više otvorenih pisama, traži moralnu ostavku svih aktera upletenih u ovu aferu, a posebice prvog čovjeka u kulturi Hrvata u Srbiji i u isto vrijeme i prvog čovijeka u politici Hrvata u Srbiji, Tomislava Žigmanova.
Inače, niti jedan navod u otvorenim pismima Branimira Miroslava Cakića, pa ni ovaj o plagijatima, nije demantiran, Ali je, zato, Tomislav Žigmanov pokušavao, na sve moguće načine autora ovih pisama diskreditirati kao čovjeka. Kako ni tu nije imao nikakvog stvarnog i opipljivog uporišta, prisjetio se da bi to mogao učiniti preko gore navedene zbirke pjesama „Salauka“!!! I skoro četiri godine nakon izlaska „Salauke“,ničim ponukan, Tomislav Žigmanov „prikazuje“ u dvobroju svoje „Nove riječi“ (proljeće-zima 2016.) ovu zbirku na do sada neprimjeren i bolestan način, kroz koji se vidi očita stravična mržnja prema autoru, završavajuči „kritiku“ riječima „da bi ovu zbirku poradi spasa digniteta književnosti, uistinu trebalo spaliti i to bez trunke kajanja!“ Kakav firerovski riječnik i vjerojatno frojdovska podsvjesna želja da spali i samog autora!!!
Tko je uopće tjerao Tomislava Žigmanova da u svom uzvišenom časopisu plagijata, piše o ovakvom smeću koje treba spaliti!? A spaljivanje knjiga, zaradi nečije umišljene veličine, bahatosti, apsolutizma, autizma i pokvarenosti je poznata stvar u povijesti, kao i to da je poslije toga uvijek slijedilo tiskanje plagijata.
Branimir Miroslav Cakić, autor zbirke pjesama Salauka
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više