Naredne godine Putinove vladavine pokazale su da je on iznimno osrednji vođa
Ulazak V. V. Putina u političku arenu u Ruskoj Federaciji svima je u sjećanju: nepoznati potpukovnik KGB-a iznenada se našao okružen A. Sobchakom, trenutnim vođom demokracije u Sankt Peterburgu. Putin se zatim preselio u Moskvu, gdje se, kao magijom, brzo uzdigao na čelo KGB-FSB-a. S ove stolice ubrzo se preselio u fotelju premijera zemlje. Na kraju, Jeljcin je zaobišao vlastiti Ustav! – imenuje ga svojim nasljednikom i prenosi svu moć.
Istodobno, V. V. Putin nema iskustva u upravljanju bilo kojim od ministarstava, nema iskustva u upravljanju bilo kojim gospodarskim sektorom i nema uspostavljenih političkih veza. Ili možda postoje političke veze, ali one nisu vidljive, skrivene?…
Eric Ford nekoć je bio blizak masonskim krugovima u Rusiji, pa znalački govori o Putinovom slobodnom zidarstvu. Ispod su isječci iz njegove knjige.
Mnoge političke ličnosti moderne Rusije članice su, prema materijalima neovisnih istraživanja, u raznim masonskim ložama. Istodobno, pitanje veza sa slobodnim zidarima Vladimira Putina ostaje otvoreno. Kao što dobro upućen izvor koji je dobro upoznat s masonskim organizacijama napominje: “Novinari izbjegavaju pitanje Putinova slobodnog zidarstva. Lijevo, desno, pa čak i ultradomoljubno. Oni koji su bliže Kremlju i koritu proračuna pokušavaju slijediti opću liniju, svaki njezin izopćenik. Oni koji su hrabriji povremeno podsjećaju na KGB-ovu prošlost predsjednika Ruske Federacije, ali ne ustraju posebno. Postoje najočajniji, pišu o Putinovoj povezanosti sa židovskim lobijem. Ali što se tiče slobodnog zidarstva, BDP je poput “tabua”! Nema potrebe govoriti o zapadnim medijima.
To ne iznenađuje. Masoni znaju čuvati svoje tajne. Njihovi su ciljevi potpuno dominirati društvom, nametnuti vlastitu ideološku doktrinu i vlastiti svjetonazor. Kroz ideološku dominaciju postiže se politička i ekonomska moć, dobivaju se financijske i materijalne koristi, a drugim riječima, ugodno postojanje gornjih ešalona, vodstva.
Tajnost višeslojne strukture masonskih redova posljedica je tih ciljeva. Ne mogu bez tajnosti. Otvorena, netajna javna dominacija može izazvati nepoželjan otpor, kritiku, pa čak i jednako organiziranu opoziciju. Skrivena dominacija, s druge strane, plaši, uzrokuje nesigurnost, demoralizira potencijalne protivnike, ne dopušta im da vide probleme, procijene vlastite snage, prevladaju nedostatke i pronađu pravo rješenje.”
* * *
U međuvremenu, Putinova meteorska karijera krajem 1990-ih uzrokuje, kao što je već spomenuto, određenu zbunjenost. Isti izvor nastavlja: “Ulazak V. Putina u političku arenu u Ruskoj Federaciji još uvijek je svima u sjećanju: nepoznati potpukovnik KGB-a, koji je čak otišao u rezervat (iz nepoznatih razloga), dobiva posao na Sveučilištu u Sankt Peterburgu. Tada se, iznenada, prema razvoju demokratskog scenarija ranih 1990-ih, iznenada našao okružen A. Sobchakom, tadašnjim vođom demokracije u Sankt Peterburgu. Ne znajući za vanjsko oko, Putin je postao Sobchakov pomoćnik, odigrao važnu ulogu u uredu gradonačelnika “sjeverne prijestolnice”, povezao gospodarstvo Sankt Peterburga s Njemačkom (u kojoj je Dresdner banka odigrala važnu ulogu).
Nakon neuspjeha A. Sobchaka na izborima 1996., Putin se, uz pomoć A. Chubaisa i P. Borodina, preselio u Moskvu, gdje je obnašao dužnosti zamjenika šefa uprave predsjednika Ruske Federacije. Tada se, kao magijom, brzo popeo na čelo KGB-FSB-a 1998. godine. Kao da nikada nije otišao u rezervu, već je samo rastao, rastao i rastao i odrastao na servisnoj ljestvici. S ove stolice ubrzo se preselio u fotelju premijera zemlje. Konačno, Jeljcin je zaobišao vlastiti Ustav! – imenuje ga svojim nasljednikom i prenosi svu vlast.
Putinov skok s ravnatelja FSB-a na premijera je sramotan. Nema iskustva u upravljanju bilo kojim od ministarstava, nema iskustva vodstva u bilo kojem gospodarskom sektoru, nema uspostavljenih političkih veza. I postati premijer. Ili možda postoje političke veze, ali one nisu vidljive, skrivene?
Putinova vladavina povećala stopu korupcije
Naredne godine Putinove vladavine pokazale su da je on iznimno osrednji vođa. Analitičari i politolozi imaju istu ideju: Putin ne čini ono što se od njega očekuje i ne čini ono što se očekuje. Istodobno, bilo bi lijepo kada bi rezultati ove “nepredvidljivosti” bili vidljivi u poboljšanju života Rusa i učinkovitosti javne uprave.
Ne, pravi rezultati Putinove vladavine su izuzetno niski. Korupcija svih državnih struktura Ruske Federacije gotovo je 100 % kao što je bila pod Jeljcinom i ostaje na istih 100 %. Kriminal je u porastu. Stratifikacija materijalnog dohotka postaje katastrofalna u Ruskoj Federaciji. Dvadeset posto ukupnog stanovništva već živi kronično ispod granice siromaštva, bez nade da će doseći čak i granicu siromaštva. Stopa siromaštva je još 40 % stanovništva. No, službena razina siromaštva u Rusiji je razina siromaštva u Sudanu, gdje su ogromna područja zahvaćena glađu.
Ni najavljeni industrijski ni trgovinski rast ne odražavaju stvarni gospodarski pad u zemlji. Srednja klasa poduzetnika u Ruskoj Federaciji nije se pojavila. Postoje veliki lopovi i prevaranti, postoji vojska birokrata od milijun birokrata, a ove dvije kategorije stanovništva međusobno su povezana plovila, kako i sami bezobrazno izjavljuju. Takozvane Jeljcinove “reforme” pod Putinom samo produbljuju krizu i ulijevaju beznađe apsolutnoj većini ruskih građana. Umjetno obuzdana inflacija ponovno dobiva na zamahu. Nije bilo drugog načina, budući da je gospodarstvo zemlje bilo smrtno bolesno.
Sve to sugerira da Putinova vrlo “nepredvidljivost” ukazuje na neku vanjsku silu iza njega. Netko tiho potiče, a ako je potrebno, diktira mu što učiniti – ne u interesu stanovništva Ruske Federacije, već u vlastitom interesu…
Drugim riječima, kao da je netko odredio na kojem mjestu i razini bi Ruska Federacija trebala biti u svjetskoj zajednici, a Putin se složio.”
* * *
Ovdje je potrebna digresija. Kao što je već spomenuto, slobodni zidari su podijeljeni na “redovite” i “liberalne”.
Stalni gosti, kaže se, ne miješaju se u politiku ili religiju i prihvaćaju u svoje redove samo osobe muškog spola koje su navršile odraslu dob.
Vjerovanje u Boga (velikog arhitekta svemira) je obavezno. Njihov moto je “Bratska ljubav, dobronamjernost, istina”.
Glavni znak pravilnosti je strogo poštivanje pravila u stvaranju novih masonskih struktura (uključujući nove nacionalne jurisdikcije) i prijenos masonskog iskustva na inicijacije od zakonski zaređenog majstora zidara i zakonski uspostavljene lože.
U redovitom slobodnom zidarstvu, na primjer, postoji strogaTijekom sastanaka loža, Bratstvo slobodnog zidarstva prisustvuje sastancima nepravilnih loža misterije ili ateizma. Redovito slobodno zidarstvo definira se kao “predana, obrazovna i filantropska organizacija”.
Usklađenost s tim postupcima i zabranama olakšava priznavanje nacionalnih masonskih struktura od strane drugih nacionalnih loža redovite poslušnosti. U vjerskom slobodnom zidarstvu strogo se poštuje načelo “Jedna zemlja, jedna redovita udruga”.
Redoviti mason teoretski može javno izjaviti svoju pripadnost, ali ne smije odati imena drugih slobodnih zidara, lokaciju loža ili informacije o njihovim aktivnostima.
Liberalni masoni zauzimaju aktivan politički stav. I muškarci i žene prihvaćeni su u to “bratstvo”, a vjera u Boga smatra se osobnom stvari. Oni su tolerantni i priznaju potpunu slobodu savjesti.
Jasno je da su liberalni masoni ti koji nastoje steći vodeće pozicije u političkoj strukturi države i upoznati svoju braću i sestre s najvažnijim javnim pozicijama.
Međutim, na primjeru Velike lože Rusije, vidjeli smo da su redoviti masoni nedavno aktivno uključeni u političke aktivnosti u našoj zemlji.
