Solarni paneli koji se prostiru po plodnoj zemlji u ime laburističkog križarskog rata za neto nultu emisiju
Krajem rujna hrvatski mediji su izvještavali o prosvjedu građana, 322 vlasnika zemljišta u predgrađu Zaboka koji su izvlašteni radi potrebe izgradnje solarnih panela, točnije solarne elektrane. Radi se o parcelama ukupne površine oko 100 ha uz autocestu Zagreb-Macelj. Prema izvješću medija, izvlaštenje traži tvrtka ‘Solida’ iz Križevaca za gradnju solarne elektrane. Prosvjed građana bio je također početkom 2025. u Obrovcu i Gljevu gdje se na površini od 250 ha također planira izgradnja solarnih panela odn. solarne elektrane. Izvlaštenje vlasnika zemljišta omogućuju dva zakona – Zakon o izvlaštenju i Zakon o obnovljivim izvorima energije. Nažalost, ovakvih prosvjeda biti će vjerojatno još s obzirom na ‘zelenu politiku’ Europske unije.
No, Hrvatska nije jedina koja se suočava s ovim ozbiljnim problemom, tim više što su hrvatski građani dobro iskusili otimanje vlasništva, uključujući i zemljište, u bivšoj Jugolaviji i bili uvjereni kako su takva vremena iza nas. Očito smo se svi prevarili…
Evo primjera iz Ujedinjenog Kraljevstva gdje se također vlasnici zemljišta izvlašćuju, a plodne i obradive agrarne površine pretvaraju se u „solarne farme.”
Polja za energiju, glad za sve: Hoće li u budućnosti laburistički solarni pritisak izgladnjivati Britaniju?
Preko britanskih polja, gdje su pšenica i ječam stoljećima hranili naciju, nazire se nova ‘žetva’: solarni paneli koji se prostiru po plodnoj zemlji u ime laburističkog križarskog rata za neto nultu emisiju. U Northamptonshireu, seljani poput onih u Earls Bartonu, Easton Mauditu i Bozeatu boje se da će predložena solarna ‘farma’ Green Hill progutati 2965 hektara njihovog poljoprivrednog zemljišta, no njihovi prigovori, izneseni Vijeću Sjevernog Northamptonshirea, nemaju pravo veta. Ovi nacionalno značajni infrastrukturni projekti (Nationally Significant Infrastructure Projects, NSIP), koje nisu odobrile lokalne zajednice, već državni tajnik Whitehalla prema Zakonu o planiranju iz 2008., preoblikuju ruralnu Britaniju. Kako Laburistička stranka koja se zalaže za socijalnu pravdu, jednakost i uključivu demokraciju može opravdati ‘popločavanje’ obradivih središta bez lokalnog glasanja? Odgovor otkriva izdaju laburističkih načela, s nedovoljno prijavljenom prijetnjom sigurnosti hrane, pojačanom ranjivošću Britanije na globalne šokove u lancu opskrbe, otkrivajući cijenu koja bi mogla ostaviti naciju gladnom.
Okvir NSIP-a, uspostavljen Zakonom o planiranju iz 2008., ubrzava projekte koji se smatraju ključnima za nacionalne interese, od autocesta do solarnih ‘farmi’ koje proizvode preko 50 megavata. Investitori predlažu, Inspektorat za planiranje ispituje, a državni tajnik odlučuje, što lokalne prigovore čini besmislenima. Nema referenduma, nema veta, samo klimanje glavom iz Whitehalla. ‘Green Hill,’ koji se proteže na devet lokacija diljem Northamptonshirea i Buckinghamshirea, primjer je toga, a lokalno stanovništvo osuđuje gubitak polja koja održavaju njihove zajednice (https://greenhillsolar.co.uk/).
Ovaj centralizirani proces sukobljava se s obećanjem laburista iz manifesta 2024. o demokraciji koja je „uključiva i dostupna svima,” ostavljajući ruralne zajednice koje su manje politički povezane od urbanih središta, da se pitaju isključuje li laburističko „pravedno društvo” one koji obrađuju tlo.
Otuđenje ruralnih područja
Tehnokratski pritisak laburista, vidljiv u odobrenju tri velika solarna projekta od strane ministra energetike Eda Milibanda u srpnju 2024., daje prioritet ciljevima čiste energije za 2035. godinu nad lokalnim djelovanjem. To odražava povijesnu sklonost stranke da favorizira ciljeve koje pokreće država, obrazac koji sada riskira otuđenje ruralnih područja. No, cijena se proteže dalje od demokracije do same egzistencije britanskog naroda. Ulozi su golemi u svijetu krhkih globalnih lanaca opskrbe. Izvješće CPRE-a iz 2025. otkriva da je 59 posto od 38 operativnih solarnih farmi u Engleskoj koje proizvode preko 30 megavata izgrađeno na produktivnom poljoprivrednom zemljištu, s 827 hektara (2043 jutra) najboljeg i najsvestranijeg (BMV) zemljišta – ocjena 1 do 3a, uključujući 45 hektara ‘izvrsne’ ocjene 1, koja je već izgubljena, što je površina ekvivalentna 1300 nogometnih igrališta. To se prevodi u otprilike 6.456 tona pšenice godišnje, koristeći DEFRA-in prinos od 7,8 tona po hektaru (3,16 tona po jutru) iz 2023. godine, žitarica koja bi mogla prehraniti tisuće ljudi, sada je zakopana ispod solarnih panela. S obzirom na to da Britanija ovisi o uvozu – 40 posto svoje hrane uvozi, to produbljuje ranjivost na globalne šokove, poput tekućeg rata u Ukrajini, koji je povisio cijene pšenice za 30 posto, ili poremećaja u brodarstvu na Crvenom moru 2023. godine, koji su odgodili 12 posto globalne trgovine.
Investitori jure profit na jeftinom, ravnom poljoprivrednom zemljištu. Javnost, posebno gradska kućanstva s niskim prihodima koja troše 15 posto svojih prihoda na hranu, suočava se sa skupljim kruhom i prijetnjom praznih polica. Kako se laburistička vizija jednakosti usklađuje s politikom koja riskira glad za najsiromašnije, ovisne o uvozu iz potencijalno nestabilnih regija poput istočne Europe ili sjeverne Afrike?
Projekti koji prijete poljima pšenice
U Istočnoj Angliji i Istočnom Midlandsu (East Anglia & East Midlands), britanskim poljoprivrednim središtima, projekti poput Green Hilla prijete poljima pšenice koja uzdržavaju milijune, a lokalno stanovništvo Earls Bartona upozorava na izgubljenu žetvu. Studija Sveučilišta u Sheffieldu iz 2025. sugerira da bi tzv. agrovoltaika, integriranje solarnih panela s poljoprivredom, mogla očuvati korištenje zemljišta. Ipak, priznaje da nedostaju ispitivanja u Velikoj Britaniji, s neizvjesnim rezultatima za pšenicu, osnovnu namirnicu koja čini 54 posto proizvodnje žitarica u Velikoj Britaniji, za razliku od kukuruza ili graha testiranih u inozemstvu.
(Napomena: agrovoltaika je novi pojam koji podrazumijeva korištenje iste parcele za proizvodnju hrane i fotovoltaične tj. solarne energije).
Ruralne zajednice, s prosječnim prihodima koji su 7 posto niži od urbanih, suočavaju se s ekonomskom i kulturnom devastacijom. Dok se njihove brige utapaju u žaru neto nulte proizvodnje (stakleničkih plinova), laburistička politika izdaje svoje obećanje da će uzdići marginalizirane.
Obrana je pragmatična. NSIP-ovi izbjegavaju kašnjenja, usklađujući se s nacionalnim klimatskim ciljevima. Ali pragmatizam ne briše troškove. Zelena ambicija laburista riskira davanje prioriteta korporativnim investitorima nad zajednicama. Postoje alternative, izvješće Kampanje za zaštitu ruralne Engleske iz 2024. identificiralo je 250.000 hektara smeđeg ili degradiranog zemljišta pogodnog za obnovljive izvore energije, no plodna polja ostaju izbor investitora radi uštede troškova. Zašto laburisti, toliko glasni o pravednosti, ne zahtijevaju bolje?
Škotske vjetroelektrane u vlasništvu zajednice, poput onih na otoku Lewis, pokazuju put naprijed, povećavajući lokalnu podršku obnovljivim izvorima energije za 30 posto. Laburisti bi se mogli zalagati za takve modele, usklađujući zelene ciljeve s demokratskim vrijednostima. Umjesto toga, proces NSIP-a marginalizira ruralnu Britaniju, postavljajući pitanje može li laburistička neto nulta vizija koegzistirati s pravednim društvom za koje tvrde da žele? Kako se solarne farme šire, ulozi, sigurnost hrane, ruralni izvori prihoda, nacionalna otpornost zahtijevaju nadzor. U svijetu globalnog kaosa opskrbnog lanca, žrtvovanje polja za solarne panele moglo bi ostaviti Britaniju ne samo s neplodnom zemljom već i s praznim tanjurima i narušenim povjerenjem.
Izvor:
The Rationals: „Fields for Power, Hunger for All: Is Labour’s Solar Push Starving Britain’s Future?” – 12. 8. 2025.; https://rationals.substack.com/p/fields-for-power-hunger-for-all-is
