Srbi iz Pule tragom Vase Čubrilovića
Srpsko svojatanje svega hrvatskog prešlo je sve granice tolerancije i strpljenja. Sa Srbima nema suživota. Oni ne će nikada priznati hrvatski narod i državu Hrvatsku. Točno kako je Vaso Čubrilović (na slici) davne 1939. zapisao: “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprečavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se dogodi pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.
A Istra pod IDS-ovom multikulturalnošću i multietničnosti idealna je hrvatska županija za provođenje Vasinih riječi u djelo. Sa srpskim zetovima iz JNA, posijano je sjeme velikosrpstva koje sada daje plodove. Boris Miletić izraziti je primjer. Sin mu je profil na Instagramu napisao ćirilicom.
Istra je tako postala oaza jugoslavenstva i Srpskog sveta. U Istri se dobro usidrila sva ta jugo-srpska bulumenta poput Rade Šerbedžija, Đorđa Matića, Radenka Vadanjela, Stevana Muidže, Dragana Šolaka… Zaštićena od progona i obilno financirana!
Dobili su koncesije, s novcem neprovjerenog podrijetla kupuju medije, nekretnine, ulažu u turizam… Podržani i obljubljeni od vladajuće i oporbene nomenklature grada Pule i cijele Istre!
Srpski kulturni centar u Puli – velikosrpsko gnijezdo
Sa Srpskim kulturnim centrom u Puli otvoreno su pokazali svoje namjere.
„Veliki je dan za srpsku zajednicu u Istri, a cijeli program dobiva tim značajniju dimenziju što je posvećen nezaboravnoj obitelji Dedić. Ovaj novoobnovljeni prostor donijet će puno događanja – izložbi, koncerata, predstavljanja knjiga, večeri poezije i drugih sadržaja“, istaknuo je Milan Rašula u ime Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pule i Istarske županije.
Arsen Dedić i Gabi Novak, hrvatski su umjetnici, sudjelovali su 1991. u vrijeme najžešće agresije JNA i Srba na Hrvatsku u projektu Band Aid u pjesmi Moja domovina Hrvatska https://www.youtube.com/watch?v=le54R3QYT7U&list=RDle54R3QYT7U&start_radio=1
Moja domovina je jedna od najljepših i najslušanijih pjesama iz Domovinskog rata i vremena borbe za slobodu i samostalnost od JNA i Srba! Pjesma je veliki doprinos i poticaj hrvatskih skladatelja Zrinka Tutića i Rajka Dujmića u obrani Hrvatske. Moja domovina je bila izraz prkosa, ponosa, ljubavi prema zemlji koju svi volimo, pjesma koja tješi kad je najteže, pjesma radosti i divljenja u slobodi i danas 34 godine nakon nastanka.
Rado su se odazvali mnogi hrvatski pjevači, a ovom prigodom naglasak je na bračni par Arsena i Gabi, koji su meta prisvajanja Srpskog narodnog vijeća i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pule i Istarske županije.
Prisjećanje Gabi Novak u cijelosti demantira bilo kakvu povezanost sa Srbima:
„Brzo je prošlo ovih 30 godina, ali što se sve događao oko te pjesme ću uvijek pamtiti. Bile su uzbune, Mihaljek (Vladimir Mihaljek Miha, op.u.) me nazvao i rekao da je Zrinko napisao pjesmu koju treba otpjevati veliki broj ljudi. Za pjesmu sam čula i od Arsena koji je Zrinku pomogao. Naravno da sam pristala. Nije bilo lako pod tim uzbunama snimiti nas toliko. Nalazili smo se u grupama, pa onda nastane uzbuna pa ne možeš doći do dogovorenog mjesta, ali imao si neki prkos. Nije bilo lako izvođačima koji su dolazili iz Dubrovnika, Splita, Rijeke jer su ceste bile zatvorene. Tereza je dolazila iz Dubrovnika, a koliko je tek splitskih pjevača bilo. Zamislite kako je njima bilo doći do Zagreba! I njima treba odati priznanje. Međutim, svi smo bili na kraju sretni da smo i mi već s nekim karijerama, ali i oni mladi koji su tek započinjali, sudjelovali u toj pjesmi. To je najveći glazbeni projekt i zaslužuje ime himne. To je bio naš otpor prema situaciji, a tu vidite snagu glazbe. To je nezaboravno. Nadam se da nam takva situacija u kojoj je nastala ova pjesma više nikad neće doći. Bože, pa tu je sudjelovalo i toliko dragih izvođača kojih više nema: Oliver, Zvonko, Dino, Ivo Robić, Kićo.“
Da bi nakon smrti Gabi Novak, Srbi u Puli, beskrupulozno prigodom otvaranja Srpskog kulturnog centra u Puli cijeloj obitelji, Arsenu, Gabi i sinu Matiji udarili pečat SNV-a.
Tipična lažljiva srpska posla!
A najžalosnije je to što nikakve reakcije iz hrvatskih umjetničkih krugova nema!
Pa dokle više!?
