Posttuđmanovska Hrvatska u znaku njihala

HDZ, stranački odnosi, globalni Indijanci i njihove poglavice

Poslije Tuđmana Hrvatska nije zaspala, uslijedila je promjena vlasti i surova "detuđmanizacija", koja usprkos svih domaćih i stranih zloduha nije rezultirala opustošenjem kakva se dogodila u Hrvatskoj poslije sloma "Hrvatskog proljeća" 1972., iako su protjerani desetci tisuća kvalitetnih ljudi iz svih spodručja državne vlasti i institucija i doneseni mnogi zakoni i uredbe primjene kojih su donosile Hrvatskoj velika zla.

Biračko tijelo je naglo krenulo na suprotnu stranu prema HDZ-u i slatkorječitom Ivi Sanaderu koji ništa nije učinio da popravi zla prethodne vlasti nego je nastavio provoditi sve ono što se prethodna SDP-ova vlada nije niti usudila pokrenuti. Razbijanje HDZ-a u Hrvatskoj kao i HDZ-a u BiH rezultiralo je eliminacijom utjecaja Hrvata na tamošnja politička zbivanja i zaštitu njihovih prava. Predstavljali su ih Željko Komšić (SDP BiH) i Zvonko Jurišić (HSP BiH). U Hrvatskoj je potpomagao instalirati za predsjednika države Stipu Mesića u dva mandata i Ivu Josipovića…, otpremio generale u Haag bez obrane, stigmatizirao branitelje… odsjekao i udaljio iseljeništvo… davao golema sredstva "nevladinim" udrugama i kupovao medijsku naklonost… i konačno poslije "odrađene svoje dionice" napustio i to ne bilo kako nego upravo onako kako odu svi oni koji odrade "svoju dionicu" jer druga dionica traži drugi pristup i druge ljude.

Ivo Sanader dovodi Jadranku Kosor vjerujući da će ona njihalo gurati u istome pravcu, ali njihalo se po zakonima fizike odmeće u suprotnom smjeru, ali od svega napravljenog zla iz prethodnog razdoblja ništa se ne popravlja. Ivini obožavatelji postaju Jadrankini. Svoj kadar pojačava s T. Karamarkom da bi na kraju završila slično kao i Sanader, a T. Karamarko kao i ona. Sve je to bio lanac čudne dijalektike omogućen instrumentalizacijom HDZ-ova biračkog tijela.

Ipak se u posljednje vrijeme dogodilo dosta pozitivnog. Uče Indijanci, a uče i poglavice! Ne potpisuje se nepopunjena mjenica u slavu poglavica, a poglavice bez Indijanaca ne završavaju sjajno jer njihova moć u demokraciji leži jedino u volji naroda, a na burzi novih poglavica red je uvijek poprilično dug. Prilažem i ovu sliku iz života sjevernoameričkih Indijanaca i njihovih poglavica u bivšem postizbornom kolonijalnom okruženju.

Danas je situacija u Hrvatskoj daleko povoljnija nego što je to ikada bila od hrvatskog osamostaljenja. Mnogo toga se nakupilo neriješenog ili zloriješenog iz prošlih vremena pa ljudi očekuju ispravke krivog i usmjerenje prema boljemu. Vremena za čekanje ne će biti niti prvih sto dana. Očekuju se promjene odmah u onim dijelovima gdje se one mogu učiniti bez velikog truda i novaca, a s malo dobre volje. Napraviti bitne revizije po mnogim ministarstvima i vladinim ustanovama i pokrpati rupe kroz koje cure novci poreznih obveznika, a ponajprije one kroz koje se izdašno financiraju protuhrvatski projekti (Ministarstvo kulture i razne tzv. "nevladine" udruge).

Konačno i u tom dijelu će se morati uspostaviti čisti računi i pravedna raspodjela novca na sve kvalitetne korisnike koji će biti pozitivni promicatelji Hrvatske i hrvatskog naroda svugdje u svijetu. Takve promjene i onemogućavanje klanovskih udruženja oboružanih njihovim samoproklamiranim pravilima mogu onemogućiti samo osobe izvan dosadašnjih vječnopodobnih struktura kao što to sada pokušava napraviti ministar Tomislav Tolušić u Ministarstvu poljoprivrede. Ne smije nam se više nikada dogoditi financiranje knjiga autorice Snježane Kordić koja negira postojanje hrvatskog jezika i vraća nas u vrijeme od prije Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika iz 1967. Knjigu je financiralo Ministarstvo kulture u vrijeme Bože Biškupića. Ne smije nam se više ponoviti ni film "15 minuta – Masakr u Dvoru" niti onih s hrvatskom mržnjom i srpskom ljubavi. Kažu da su zbog svoje umjetničke vrijednosti dobili mnoge nagrade?! A koliko je zla načinjeno hrvatskom narodu? Takve se nagrade daju prečesto sa svrhom da se zlo čim više proširi. Tog su svjesni i njihovi autori i mnogi kritičari, a posebno oni koji dodjeljuju nagrade.

Većina zemalja u kojima se dodjeljuju nagrade (imaju čak!) i svoju kulturnu politiku koja je jasno određena i prema Hrvatskoj ali prečesto i Hrvatskoj kao dijelu voljenog "regiona" zapadnog Balkana. A kod nas se politika ne smije miješati u kulturu pa čak ni onda kad se radi o neprimjernim, štetnim i nemoralnim, neistinitim i punih mržnje sadržajima na granici kažnjivoga.

Uskoro dolazi vrijeme i za hrvatski državni proračun za 2017., a i lokalni izbori na proljeće. Mnogi  će bolje otvoriti oči, uši i nos! Hrvati ipak već 26 godina žive u demokratskom društvu, a oni izvan Hrvatske i mnogo duže. Mnogo se toga u međuvremenu mijenjalo, ali izgleda da su još uvijek ostale neke usmjeravajuće osobe iz sjene i njihove konstante. Oni su rijetko među narodom, ali su uvijek negdje pri krojenju politike i nanošenja konstantnog zla Hrvatskoj!

Ante Beljo, jedan od osnivača HDZ-a, glavni tajnik iz 1990. i dugogodišnji zastupnik u Hrvatskom državnom saboru