Za Bergoglija ne kažu da je fašist, ali su za Ratzingera govorili da je nacist!

Borba se nastavlja. Za dom spremni!

Nedavno umirovljenog papu Ratzingera, etničkog Nijemca, neki su kritičari sumnjičili za hitlerjungizam. Za današnjeg papu Franju, etničkog Talijana, još nismo čuli da ga je netko osumnjičio po sličnim pitanjima, mada je i on, kao dječak, u dalekoj Argentini, vjerujemo, na zemljopisnim kartama radosno gledao proširene granice svoje matične domovine sve do Rame (Prozora), dokle je dopirala treća okupacijska talijanska zona, kako smo čuli ovih dana na predstavljanju knjige Pavla Crnjca „Izgubljeno djetinjstvo“, kada je, poslije četničkih i partizanskih klanja i pustošenja 1942./1943. godine sedamsto gladne ramske djece odvedeno u Zagreb na prehranu, što je rezultiralo sa svim posljedicama, o kojima govori ova knjiga i film.

Mussolini i četnička škola,

Lijepu našu htjeli pola pola.

Stih se odnosi na spomenuto vrijeme, no, i dan danas veliko srpsko četničke glave tu ne vide nikakvu Hrvatsku niti Hrvate, a bradati predstavnici SPC-a te dvije riječi nikako ne mogu progutati, nego oni posjećuju svoje vjernike u Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji… koje su za njih, vjerovali ili ne, zapadne srpske zemlje. I s takvom braćom po Kristu, papa Franjo želi graditi ekumenizam i tražiti suglasnost po pitanju svetosti blaženog Alojzija Stepinca. Dobit će je o Svetom nikada. Ako i dalje bude povlačio poteze koji među Hrvatima izazivaju nezadovoljstvo, imajući u vidu gore navedeno, slobodno mu možemo reći da je njegov rad na kršćanskom ekumenizmu u funkciji sklapanja ideoloških kumstava.

Kao zračak svjetlosti u mračnom tunelu, na godišnjoj skupštini HŽD-a i HNES-a u Mimari, gdje su se predstavljale i knjige: ETIČKA OSUDA TITA I NJEGOVIH SLJEDBENIKA te VRIJEME ŽRTVE – ZBORNIK RADOVA ŠESTOG HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG KONGRESA, za govornicom se pojavio i biskup-arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve. Neka nam cvijeta Hrvatska pravoslavna crkva. Uskliknuo je voditelj i prvi čovjek HŽD-a i HNES-a prof. dr. Zvonimir Šeparović. S velikom pažnjom i zadovoljstvom odslušali smo njegov 20-minutni veleumni govor o povijesti Pravoslavne crkve. „Nekada je naziv bio po gradovima. Npr. Trnavska pravoslavna crkva… 1833. godine je osnovana Grčka pravoslavna crkva, a ostale kasnije. I ugovorom s Mađarskom u Hrvatskoj je postojao HPC. Zadnja Hrvatska pravoslavna crkva je uništena i ubijena 1945. godine s puno svećenika i vjernika. Saznao sam za veliko krivotvorenje povijesti. Pravoslavna arhiepiskopija u Srijemskim Karlovcima je bila Hrvatska pravoslavna crkva Po zadnjem popisu imamo 16.647 izjašnjenih Hrvata pravoslavaca…“

Najavljeni Nenad Vlahović predsjednik srpske pravedne stranke, koji je na pretposljednjoj sjednici HNES-a pročitao presudu Miloradu  Pupovcu zbog veleizdaje, ovoga se puta nije pojavio, jer su mu u međuvremenu, na vrata pokucale četiri (4) kaznene prijave, duboko vjerujemo politički obojene. Ispred zloglasne Hude jame u Sloveniji 5. 12. 2015. je, uz trojicu biskupa, više svećenika, visokih predstavnika iz Austrije, Slovenije i Hrvatske, te mnoštva vjernika hodočasnika, služena sveta misa. Članovi časne udruge „Huda jama“ donijeli su odluku da se iduće godine izvađeni kosturi iz jame, ljudski pokopaju u već postojeću Mariborsku grobnicu.

S obzirom na tužnu činjenicu, da su izvađeni kosturi još uvijek, za mnoge, nepoželjni zemni ostatci, kako je napomenula izaslanica predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Bruna Esih, i mi trebamo biti zadovoljni s izborenim rješenjem. A jednoga dana, na većem stupnju narodne slobode, kada se steknu političke, znanstvene i materijalne pretpostavke, kosti se uvijek mogu dislocirati, bilo na Krbavsko polje, bilo u novosagrađenu grobnicu od Hude jame, bilo u mjesna groblja…

Uz ostale tužne pjesme, koje su 1945. godine izlazile iz dna narodne duše:

Kažite nam brda Maribora

gdje su naša braća iz logora.

Maribore do Zidanog Mosta,

na tisuću samo jedan osta.

Kažu Tito ne bije Hrvate,

a di su nam što nam se ne vrate.

Morat ćemo Sloveniju gazit,

naše braće grobove oblazit…

Ta tužna pjesma bila je vodilja hodočasnicima iz Hrvatske.

Istoga dana 5. 12. 2015. i u Zagrebu je održana komemoracija, sjećanje na petoprosinačke žrtve iz 1918. godine, koja krvava proslava stvaranja nenarodne, okupatorske i zločinačke kraljevine SHS je bila početak Bleiburškog genocida nad Hrvatima. Zapovjednik strjeljačkog stroja, koga je osiguravala(?), u Zagreb pristigla srpska vojska, bio je zloglasni orjunaš Grga Anđelinović, biološki i ideološki predak današnjih orjunaša i petokolonaša Pusićâ. Borba za nacionalnu i socijalnu slobodu je vječita. Borba se nastavlja. Za dom spremni! Ovaj nacionalni i međunarodni pozdrav ili usklik, na njihovim jezicima, lebdi po nebu svih država: od Izraela, Turske, do Francuske te od Sjeverne Koreje do Kube.

Žarko Marić