Padanje pozlate hrvatskih proljećara

Neki su se proljećari dobro namirili

Puno se komunista uključilo u Hrvatsko proljeće kako bi imali bolju startnu poziciju za bolji život i bogatstvo. Sada im pravi proljećari gule maske, ali ih Zidić i Budiša aboliraju i još kažu da treba učiti od ljudi koji ne misle kao mi. Tko smo to „MI“. Prvo je bilo ubijanja, pa robijanja od 1945., i još ranije a bome i kasnije. Zanimljivo je da smo 1991. godine počeli učiti od njih. Kojih njih? Pa od onih koji su bili komunisti, u Partiji, u UDBI, u KOS-u, u OZNI, ali poslije i u bankama, sveučilištima, fakultetima, poduzećima, školama, bolnicama, kulturi i diplomaciji.

Odjednom, nije se moglo kupovati oružje bez provjerenih, pa poslije pušaka i topova i opreme. Krenuli su pljačke na poduzeća, banke, industriju, lokacije, vile, gradilišta, klubove i proslave, investicije, kredite i dugove. I narod postade blokiran i zarobljen i otvorena vrata prvo u staru prijateljicu našu Deutschland Über alles, pa sada Ireland. Što se tu sada Budiša gura i ističe padanje pozlata, a gurao se do Pantovčaka i nitko ga ne htjede. Zidić se na Božu Novaka oslanja kao na spomenik jer moramo se pomiriti. S kime, sa cinkarošima, agentima, labradorima, s petom kolonom, Z-4, i autoritetima medijskih piskarala?

Prvo su Ivicu Račana smjestili na Mirogoj preko puta Tripala, kojem se po grobnici vidi bogatstvo još od sinjskih hajduka i gusara. Ivica je bio sirotinja kao i Leko, samo vile u Kamanju, vila na Braču, stančina na Zrinjevcu, Badalićevoj… Čovjek bi rekao ne zna se kruha najesti, ali je znao oružje Teritorijalne obrane Hrvatske dati JNA. I pametni Budiša njega izabere za partnera, uspon na Pantovčak, a oni, SKH-SDP i sl. kajla Budiši u leđa i niže. To mu je i trebalo, neka se uči od njih kako kaže Igor Zidić dugo godina u hladovini platana na Zrinjevcu.

Pa zašto sam ljutit i ogorčen? Budiša na promociji velevažne  monografije o „Hrvatskom proljeću“, u kojoj govore i udbaši i robijaši – fale četnici, fali i lustracija o kojoj šuti čak i MH o političarima da i ne govorim, i prepoznaje jednoga robijaša iz tih vremena – Marohnića sa 2,5 godina zatvora, sjeća se Hrvoja Požara akademika. Kakve on ima veze sa Hrvatskim proljećem? Kaže bilo je ljudi koji se nisu bojali. Ali zato i vrlo znakovito ne sjećaju se njih dvojica niti itko iz MH ili iz politike iz godine 1965., čak niti Šeks i njegov privatni biograf golemoga sudskog procesa na Zrinjevcu, poznati strogi sudac Milko Gajski i stotinjak studenata uglavnom sa Građevine 'pohapšenih' nakon akcije bacanja letaka s Nebodera na Ilicu i kod Savskoga nadvožnjaka, i jer su osnovali tajnu grupu HOP – Hrvatski oslobodilački pokret, koji se zalaže za samostalnu i slobodnu Hrvatsku i odcjepljenje od tamnice naroda SFR Jugoslavije i zločinca druga Tita za kojom i danas u Hrvatskoj mnogi – plaču jer, bilo nam je bolje, nekima naročito.

Studente redom odvedoše u KPD Stara Gradiška na teške robije od 9 godina (Branimir Petener) pa manje (Zvonko Marić zvani Mara i dr.). Ne mogu ih sve nabrojiti. Napisao samo o tome tekst koji je jedino objavio Glasa Koncila. Vijenac MH niti slučajno. Zanimljivo za Ivicu Miškulina profesora na Katoličkom sveučilištu, tu su robijali Šeks i Mesić po pola godine i to kao šefovi daljinskog upravljača TV u dnevnom boravku, ali su tu bili i „ratni robijaši“ od 1945. godine koje su držali ponekad i mjesecima u „mračnjačama“ pod zemljom i onda zatukli na mrtvo ili bi ih ubijali nakon puštanja sa 20-godišnje robije. Evo to su hrvatski mučenici o kojima treba pisati monografije i neka ih Blaženka stavi pod obvezatan novi školski program. Znam da bi se i Jokić i Budak složili jer oni i branitelji iz Domovinskoga pobjedničkoga rata su TEMELJ današnje Hrvatske.

Eto zato je to proljeće i dijelom FARSA jer su ga ugrabili komunjare i  i prisvojile Hrvatsku sebi za pljačkanje. A ovi studenti su odslužili kazne, neki sudjelovali u Domovinskom ratu – Petener, Vukić i drugi. Neki su se proljećari dobro namirili. Nije slučajno da je Hrvatska takva kakva je jer su je krivi ljudi oteli i ogulili, narod ostavili nezaštićen, resursi pokradeni i izručeni svjetskim hohštaplerima, a naš Francek da vidi što rade okrenuo bi se u grobu. Amen!

Stjepan Nikolić, dipl. ing., Zagreb