Sluge nekada, njihova prava i obveze

»Služinska knjiga – valjana za ladanje u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji« iz godine 1901.

 

 

»Služinska knjiga – valjana za ladanje u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji«, izdana u Krapini 22. 4. 1901. dobar je izvor. Usput podsjećam da u Dubrovniku u papirima obitelji Bassegli Gozze imamo vrlo zanimljiv ugovor supruge Tome Basseglija, Austrijanke M. von Born sa njenom više družbenicom nego službenicom. Knjiga započinje općim podacima o sluzi (posjedniku služinske knjige i detaljnim osobnim opisom (nema fotografije, to je još skupo, op. T.T.). Knjižica valja i kao putna isprava unutar države (Austro-Ugarska); još je Napoleon uveo radničke knjižice radi kontrole siromašnih klasa.

Privremeni služinski red za ladanje u Hrvatskoj i Slavoniji od 11. 7. 1853. još je na snazi. (str. 8.)

(čl. 1.) Kapara po kojoj je pogodba za službu pravovaljana ne smije prelaziti 1/20 godišnje plaće.

(čl. 2.) uvjeti koji se ne slažu sa dobrim kućevnim redom, ili koji su proti stanovitim propovjednim propisima, ništetni su i imaju se kazniti i na gospodaru i na služinčetu. (ružan izraz, zašto ne piše slugi, op. T.T.)

Zanimljivo je u članku 4. (prijevara kod kapare) da gospodar koji je uzeo već zakaparenog slugu gubi pravo na povrat kapare, koja se daje  općinskoj blagajni.

U članku 5. gore opisani gospodar snosi troškove štete nanesene onome koji je prvi zakapario slugu, te i primjerenu kaznu.

Čl. 7. ako ne primi slugu gospodar gubi kaparu i mora platiti slugi hranu, te ako je dogovoren rad na 1 godinu dati plaću za tri mjeseca! Postoji i varijacija ovog članka ako je gospodar materijalno propao.

 

Čl. 8. je kompliciran, uglavnom sluga koji ne stupi u službu koju je ugovorio može se i prisilno dovesti, ali može i vratiti kaparu i snositi kaznu.

Čl. 10. Sluga mora biti vjeran, poslušan marljiv, pun poštovanja, pažljiv i iskren. Osim pristojnosti prema gospodaru mora se kloniti svađe sa služinčadi, klevetanju, ogovaranju gospodara i obitelji.

Zapovjedi, opomene i ukore mora primati čedno i smjerno. (nešto između kmeta i psa, op. T.T.).

Čl. 11. Služinče najamljeno samo za stanovite poslove mora, ako uzhtije gospodar, preuzeti i druge poslove… Mora se raditi i praznikom, ali mora se otići na misu!

Čl. 12. (naravno) slugi gospodar može uskratiti posjete, i ne smije primati nekoga da prenoći.

Čl. 13. Služinče ima se kloniti svakoga troška neprimjerena njegovu stališu na haljine, zabave… gospodar je vrstan zabraniti takav trošak.

Čl. 14. …uklanjati od gospodara gubitak i štetu. Oprezno sa vatrom i svjetlom, ne pušiti na mjestima opasnim radi požara (štagalj, štale, tavan…). Ako opazi da tko od služinčadi vara, da nije vjeran ili da krade ima to prijaviti gospodaru.

Čl. 15. Bez znanja i dopusta gospodareva ne smije izvan kuće držati odjeću, rublje i dr. imovinu (imaština!). Mora trpjeti da mu gospodar u nazočnosti njegovoj ili svjedoka pregleda škrinju, sanduk i dr.

 

Čl. 17. Gospodar radi kućnog reda i mira je vlastan da ukoliko opomene ostanu bez uspjeha upotrebiti i „strožija“ sredstva kućevnoga „zapta“ umjerenim i zdravlju služinčeta neškodljivim načinom.

Gospodar je dužan nadgledati da sluga redovno polazi službu Božju svake nedjelje i praznika.

Čl. 18. Gospodar ne smije služinčetu nalagati da radi više i teže nego što može raditi polag svojih silah.

Čl. 19. plaća se ima davati na vrijeme; darovi i pokloni na vino koje gospodar daje iz dobre volje ne obvezuju ga.

Čl. 20. Hrana mora biti zdrava i dovoljna. Osobiti uvjeti o kakvoći i količini hrane zabranjeni su. (!, op. T.T.).

Odjeća treba biti pristojna.

Čl. 21. Ako oboli služinče gospodar ga ima liječiti, troškovi padaju na slugu samo ako je oboljelo po svojoj krivnji.

Ako bolest traje duže od 4 tjedna može ga otpustiti i tada se to prijavi načelniku općine; postupa se tada sa slugom ako sa svakim nezaposlenim siromahom.

Čl. 27. Ako se 14 dana od isteka ugovora ne dade sluzi otkaz računa se to šutke pogodbom za produženje posla

Čl. 28. propisuje da gospodar može otpustiti slugu kad je:

A). sluga nesposoban za dalji rad B) ako sluga grubo krši svoje dužnosti C) nazvao bih slugin „verbalni delikt“ (T.T.) D) ako sluga vara, krade, rovari, ne prijavi krađu E) ako nanese štetu imovini bilo iz pakosti obijesti, nemara F) ako uzajmi robe ili dobara na račun gospodara G) ako dospije u zatvor duže od 8 dana H) ako se poda pijanstvu, igri, razuzdanosti ili nećudorednosti, posebno ako na to nagovara djecu ili rodbinu gospodarevu I) bez znanja gospodara dati prenoćište J) ako svojom krivnom dobije neku zaraznu ili ogavnu bolest (valjda sifilis i sl., op. T.T.) K) ako bez gospodareve krivnje boluje preko 4 tjedna

 

Čl. 29. sluga može otići prije vremena ako: a) ne može nastaviti službu bez oštećenja zdravlja, u to ne spada trudnoća (!!!) b) ako gospodar život i zdravlje sluge dovede u pitanje c) ako gospodar zavodi služinče, ili ga ne brani od zavođenja d) ako gospodar želi na put koji traje duže nego vrijeme službe, ili preseli u mjesto udaljeno više od 45,5 km.

Čl. 30. Sluga može otići prije vremena ako:1) sluškinja za udaju a sluga za stečenje vlastita gospodarstva ili obrta dobije priliku 2) nasljedstvo ili važan posao 3) ako ga hitno trebaju roditelji.

Čl. 31. Gospodar koji bez osobita povoda otpusti služinče ima mu isplatiti ugovorenu službu.

Čl. 32. Sluga koji napusti gospodara može se primorati na povratak ili mu naplatiti odštetu.

Čl. 33. Tko primi odbjegloga slugu skupa s njime treba platiti odštetu.

Čl. 34. i 35. – Sluge moraju imati Služinske knjige, gospodar ih bez nje ne smije primiti.

Čl. 36. Općinski načelnik po prestanku službe unosi to u Služinsku knjigu. Svjedočanstvo o vjernosti, vještini, marljivosti i ćudorednosti ima se samo na toliko upisati na koliko glasi na korist služinčetu. (inače se samo potegne kosa crta, op. T.T.).

Gospodar koji daje služinčetu neistinito svjedočanstvo ima se  primjereno kazniti. Istragu vodi načelnik i rezultat unosi u knjižicu.

Čl. 37. Služinske knjige su javne isprave. Tko ih „potvori“ ili krivotvori, ili uzme ili da drugome spada pod kazneni zakonik.

Čl. 38. U slučaju gubitka Služinske knjige javiti vlastima, u novu obvezno unijeti da je „dvogubka“.

Čl. 40. Dovođenje služinčadi (burza sluganska, op. T.T.) je kažnjivo djelo, zakon propisuje u sjedištu općinskoga načelnika kazalo. (oglas kojim sluga traži posao, ili gospodar slugu, op. T.T.).

Čl. 42. Globe ne smiju za sluge biti veće od 5 forinti, za druge osobe 25 forinti. Zatvor do 14 dana, po potrebi pooštren postom.

Čl. 43. Globe se imaju čuvati u općinskoj pjeneznici (blagajni, op. T.T.). One su isključivo određene za potporu služinčadi bolesne i siromašne, koja nije za posao.

U knjižice se nalaze ime, zanimanje i prebivalište službodavca, dan stupanja, vrsta službe, dan istupa, svjedodžba o vjernosti, sposobnosti, marljivosti i ćudorednosti.

 

Dosta se i o gospodarima da očitati, kao iz njihova rukopisa tako i iz primjedaba i ocjena. Evo nekih:

Antonija Kralj, 1901. supruga brijačkoga obrtnika „Služila me kroz IV mjesecih, te sam u to doba mogla kod nje spaziti da je vrlo mirna, šutljiva i vjerna djevojčica bila, te je na zahtjev otca odpuštena bila.“ (obitelji Kralj je čuvala dijete).

Anka Regul (1902.) supruga stolara napisala je o sluškinji kod „diece“ – vjerna, dobra, marljiva, pohvalna.

Lijep i ispisan rukopis ima Marija Horvatić, primalja.

Andro Juričan staračkim rukopisom piše poštena i marljiva.

Danica Medić 1904., supruga profesora piše u sve stupce dobra.

Mirko Puk, županijski šumarski nadzornik vrlo sigurnim rukopisom bilježi – vrlo vjerna, dovoljno sposobna, marljiva, ćudoredna.

Završava sa 1907., Kristina Harek (nečitko), supruga ravnatelja zagrebačke Gimnazije daje vrlo lijepe karakteristike sluškinjici.

 

Teo Trostmann