Domovina na ćirilici

Velikosrpski agitatori posrbljuju hrvatske riječi

Baš me je beogradska Politika iznenadila za Badnjak. Pročitah tamo naslov: „Puška kneza Milana ponovo u domovini.“ (To je ona puška koju je Vladimir Putin poklonio Aleksandru Vučiću za nedavnog boravka u Rusiji.) Iznenadila me je „domovina“ u Politici – i još na ćirilici! Ma lijepo „domovina“ izgleda i na ćirilici. Nego gdje su Srbijanci pogubili „otadžbinu“, zašto se puška u nju nije vratila?

Rasvijetli mi se kao da je puška pukla, pa potonula u rodnoj ideologiji. Dobro mogli su umjesto u „otadžbinu“ vratiti pušku ženskim rodom – u „majčinu“. Ne bi bilo zgodno naročito ne u svjetlu činjenice da Srbija trenutačno jedina u Europi ima premijerku specifične seksualne orijentacije kojoj srbijanski šaljivci tepaju još i „ćale“. Zato im je eto naša domovina poslužila da vrate njihovu pušku. Sad kad je domovina ugledala ćirilično izdanje znači li to kako će se ovdje, opuštenije barem na ćirilici, smjeti vikati napisati ZDS? Čekam još, na ćirilici, naslov u Politici iz „stožera domovinske srbijanske vojske“. I napade na Politiku od strane srbijanskih fundamentalista kao što su napali Milu Đukanovića („Milo, ustaša“!) zbog sintagme o „crnogorskom domovinskim identitetu“.

Mato Dretvić Filakov