Moje knjige – živa djeca moja Podrijetlo: Trajno zavičajno Ime: Raznoliko, ali čovjekoliko Govor: Od rođenja trajan, zavičajan, jezik: hrvatski! Glavne teme: O povijesti dileme, tuđina i Domovina! Svako moje dijete (sa očima sjete) – knjiga Bogom dana, materinskim jezikom govori i diše. Ne klanja se nikom. Latinicom piše. Imam djece već dvadeset sedam. Niti jedno uvrijediti ne dam. Sva su redom školovana revno kroz kob zlobnu, tugu svakodnevno. I kroz radost, i kroz kratku mladost, kroz poplave, suše, zemljotrese što mi život a i sanje rese. Djeca moja govoriti znaju već od prvoga koraka kad na noge staju. Sve od zore- do mrkloga mraka zborit ne prestaju. Govor im je stih po stih, nekad vrlo tih, a ponekad buna i oluja. Svaki od njih kroz srce prohuja. Vjetar stigne i gdje nade nema, pa se požar od ljubavi sprema. Tad i njega preko brda, vode vjetar nosi do slobode. Moje dijete-moja mila knjiga, umotana u nadu i sanju, svakom pruži ručicu malenu da ga tješi, bore s čela riješi, da mrak mijenja u svjetiljku danju, dan ozbilji krajem u čekanju. Moje knjige – živa djeca moja, nemaju pokoja sve dok osamljene na polici jesu. Svjetlost žude, iz osame bijeg u vedrinu, dragu Domovinu, gdje vihori hrvatski se stijeg. Kad sa sebe sve prašine tajne na tlo stresu zemlje zavičajne, bit će ono, što rođenjem jesu: RIJEČ HRVATSKA U DOMAJE KRIJESU! Malkica Dugeč, 26. 10. 2019.