Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Biografija tajanstvenog i okrutnog vođe Sjeverne Koreje

Sjajan je putopis portugalskog književnika Joséa Luísa Peixota

 

ANNA FIFIELD: KIM  JONG  UN – Veliki nasljednik

Biografija tajanstvenog i okrutnog vođe Sjeverne Koreje

Profil Knjiga, Zagreb, 2020.

ZLIKOVAC KOJI MOŽE ŠTO HOĆE

DIKTATURA I TIRANIJA – SEDAM DESETLJEĆA ZLOČINAČKE OBITELJI

Koncem prošle godine objavljene su dvije vrijedne knjige s tematikom Sjeverne Koreje i generacijski trećega, aktualnog diktatora i tiranina iz obitelji Kim – Kim Jong Una. Prvu knjigu, kojoj ćemo posvetiti glavnu pozornost u ovom članku, napisala je Anna Fifield: Kim Jong UnVeliki nasljednik a druga je putopis, djelo portugalskog književnika José Luísa Peixota: Unutar tajne – Put u Sjevernu Koreju, na koju ćemo se samo osvrnuti.

Anna Fifield voditeljica je dopisništva Washington Posta u Pekingu. Osam godina izvještavala je o Sjevernoj Koreji, prvo za Financial Times, potom za Post. Sjevernu Koreju posjetila je više od deset puta. Pohađala je prestižni Niemanov tečaj novinstva na Sveučilištu Harvard, proučavajući promjene u zatvorenim društvima. Za izvanredno izvještavanje iz Azije dobila je novinarsku nagradu Shorenstein koju dodjeljuje Sveučilište Stanford. O autorici i njenoj knjizi veleposlanica Wendy R. Sherman, nekadašnja zamjenica ministra vanjskih poslova SAD-a, napisala je: Novinarski posvećena pojedinostima, nadarena pripovjedačica Anna Fifield napisala je sveobuhvatan prikaz Kim Jong Una. Tko god poželi riješiti zagonetke Sjeverne Koreje, ne smije ostaviti tu knjigu da leži na polici; ona se mora pročitati. Umirovljeni general američke vojske David Petraeus, direktor CIA-e u vremenu kada Kim Jong Un postaje vođa, zapisao je: Inteligentna, pronicljiva, ponekad komična, ali i zabrinjavajuća knjiga: Anna Fifield napisala je živ, neodoljiv i iznad svega poučan portret obitelji zlikovaca koji vladaju najpovučenijom državom na svijetu.

Autorica je knjigu podijelila u tri dijela: I. Pripravništvo, II. Konsolidacija, III. Samopouzdanje, odnosno put pripremanja za ulogu diktatora i tiranina. Na kraju, uz Epilog, preko bilješki u tekstu, daje nam iscrpnu i poticajnu literaturu.

Ni reforme ni brzi slom vlasti 

Međunarodnu javnost suočenu s desetljećima  tragedija, pogroma, diktatura, izgladnjivanja, smrti od gladi, neimaštine i terora, kulta ličnosti i obijesti velikih vođa i njihovih elita, sve više zanima zemlja u kojoj se takve monstruozne stvari događaju. Kako to na i na početku 21. stoljeća? Zašto? Može li se nešto učiniti da se spriječi nastavak zločina u sadašnjosti i budućnosti? O bespomoćnom narodu u bodljikavoj žici, prepuštenom ubojicama duha i tijela, nezainteresiranoj političkoj javnosti i ključnim akterima svjetske politike, autorica je odlučila progovoriti svojom knjigom, kao svojevrsnim vapajem. Vjerovala je, kao i dio stručnjaka, da će dolaskom na vlast Kim Jong Una, doći masovne reforme ili pak brzi slom režima. Danas priznaje da je u potpunosti bila u krivu. U jednom i drugom. Da bi mogli bolje razumjeti zašto priznaje da je bila u krivu, trebamo odškrinuti vrata dolaska na vlast te zločinačke obitelji i njihovih despota.

Kim Il Sung – sunce čovječanstva

Obitelj Kim počela je preuzimati vlast u Koreji tridesetih godina XX. st., kada Kim Il Sung postaje poznat kao gerilski borac protiv Japanaca u Mandžuriji – području na sjeveru Kine. Kim Il Sung rođen je 1912. u Pyongyangu a dvije godine prije njegova rođenja, 1910. godine carski Japan pripojio je Koreju koja je tada bila jedna država u kontinuitetu četrnaest stoljeća. Bježeći od japanske kolonizacije obitelj Kim 1920.  bježi u Mandžuriju. Nakon rata na Pacifiku Koreja se oslobodila japanske okupacije. No, pobjednici nad Japanom, SAD i SSSR, odlučili su među sobom podijeliti to područje. Nakon krvavog Korejskog rata  1950. – 1953. područje je cementirano demilitariziranom zonom, poznatom 38 paralelom, koja je već  gotovo sedam  desetljeća na snazi.  Podjelom je Sjeverna dobila industriju a Južna Koreja poljoprivredu – hranu. Dok se na Jugu odvijao zadivljujući proces industrijalizacije koji je stvorio Samsunge i Hundaije, Sjever je preko oslonca i uz pomoć SSSR-a i Kine stvarao komunističku plansko zatvorenu privredu s centralnim planiranjem. Naravno, pogibeljnu, kao i u vlastitim zemljama. Na vlast u sjevernom dijelu dolazi Kim Il Sung koji od početka počinje razvijati kult ličnosti. Mnogo strašniji od onog Staljinova. Nije prošlo ni godinu dana već su ga zvali Veliki Vođa. Na kraju rata gotovo tri milijuna korejaca je stradalo, od kojih u sjevernoj oko dva milijuna, ali i oko 37 000 američkih vojnika. Kada je Staljin umro 1953. g. dok SSSR napušta  kult ličnosti svojih vođa, Kim Il Sung nastavlja kultom ličnosti i vlašću koju zadržava isključivo u okviru obitelji. Rađa se dinastija. Svuda portreti, zaklinjanja, spomenici, rituali, fotografije – stvoren je mit koji će promovirati i nametati ulogu i moć obitelji. U vremenu Velikog Vođe došlo je do nezapamćene gladi, pojava kanibalizma. Kim Il Sung bio je ovjenčan kao: veliki vođa, vođa otac, vječni vođa, otac domovine, sunce čovječanstva, general koji uvijek pobjeđuje…

Kim Jong Il – hedonist i okrutni vladar

Nakon njegove smrti (1994.) vlast ostaje u obitelji. Nasljeđuje ga sin Kim Jong Il koji nastavlja diktatorskim načinom vladavine i razvijanjem vojnih programa. Dok je narod gladovao obroke za Kim Jon Ila, i njegovu kamarilu, pripremali su brojni kuhari. Na stolovima su bili pečeni fazani, juhe od peraja morskog psa, jastozi, kozletina s roštilja, kornjače kuhane na pari, pečena piletina i svinjetina, švicarski sirevi, jela od jegulje, kavijar, najbolje vrste riba i umaka, najbolja pića npr. konjak Hennessy Paradis, najbolja vina … Glavna preokupacija bila mu  je opstanak na vlasti pod svaku cijenu i sve vrste hedonizma, napose njegov privatni harem. Kim Jong Il rođen je 1941. i do smrti u 65. godini života bio je okrutni vladar poput svoga otca. Nikada se nije obratio korejskoj javnosti. U sedamnaest godina vlasti (1994.-2011.) Kim Joing Il govorio je u javnosti samo jednom, izrekavši jednu jedinu rečenicu: Slava herojskim vojnicima armije Sjeverne Koreje, na vojnoj paradi 1992. godine.

Kim Jong Un – Veliki nasljednik

Svoga sina Kim Jong Una (1994.) poslao je pod lažnim identitetom  na školovanje u Bern u Švicarsku. Kako kaže autorica: I doista, Švicarska poznata po svojoj diskreciji u svemu, od bankovnih računa do odgajanja djece diktatora, bila je savršena za tajnosti sklone Sjevernokorejce. Mali Kim Jong Un bio je opsjednut košarkom, zrakoplovima i strojevima, akcijskim glumcem Jeanom Claudeom Van Dammom. Svijet mu se okrenuo 1998. godine kada je njegovoj majci otkriven uznapredovali rak dojke i kada je poslana na intenzivnu njegu u Francusku. Majka je živjela još šest godina i umrla u bolnici u Parizu 2004. g. a otac, usprkos moždanog udara i drugih bolesti 2011. godine. Kolege iz švicarske škole sjećaju ga se kao nasilnog i arogantnog učenika s poteškoćama u komunikaciji. Često je znao i verbalno provocirati, psovati, rijetko je govorio i rijetko se smijao. Jedna od učenica u njegovu razredu rekla je: Udarao nas je nogom u cjepanice, čak i pljuvao, kada nešto nije mogao razumjeti. Nosio je najmodernije tenisice, jakne i odjeću. Napose je bio agresivan kada nije sve što je naumio uspio ostvariti, napose u košarkaškoj igri. Bio je usamljen i izbjegavao je kontakte s djevojkama. Imao je veoma mali broj prijatelja.

Godine 2002. po povratku iz Švicarske školovanje nastavlja na vojnom Sveučilištu Kim Il Sung. Na vojnom programu zasnovanom na jucheu ideologiji i doktrini – zamisli da se država može sama braniti. Do tada je stabilnost zemlje ovisila o Kini, nova doktrina promovirala je samodostatni oslonac na vlastite snage. Godine 2006. primio je diplomu kao najbolji student elitne vojne akademije. Nakon otčeva moždanog udara u ljeto 2008., užurbano se počinje raditi na pripremanju novoga nasljednika. Iduće godine 8. siječnja 2009. Kim Jong Il obavještava čelništvo Radničke partije da je za nasljednika izabrao najmlađeg sina. Od tada ubrzano napreduje preuzimajući ključne dužnosti u vojsci i društvu a agitacijski stroj počinje oko njega graditi kult ličnosti: briljantni drug, jutarnja zvijezda, najmlađi general, genijalni genij; prepričavaju se njegovi uspjesi: npr. deset puta pogađa metu u deset sekundi, s tri godine  je pucajući iz pištolja pogodio stotinu metara udaljenu žarulju… Godine 2010. proglašen je generalom Korejske narodne armije s četiri zvjezdice. Došavši na vlast pojačao je teror i represiju, počevši vagati koga će sačuvati a koga će otkloniti od vlasti. No, rezultati njegove vladavine očiti su, od samoga početka.

Bruto društveni proizvod godine 2015. iznosio je oko 550 dolara što je 36 puta manje nego u Južnoj Koreji. Da bi spriječio moguće nemire zbog sve veće neishranjenosti i gladi stanovništva (oko 40 posto) stvara privid poboljšanja stanja, preko osnivanja tržnica zvanih jangmadang. Na njima, u čak 80 posto, zastupljena je  kineska roba ali i proizvodi iz domaćeg asortimana – poljoprivrede i obrta, najviše šverca. Čak 85 posto stanovništva  nabavlja hranu na tržnicama, koje su puno jeftinije nego rijetke državne prodavaonice. Stanje u državi dobro prikazuje prodaja leda – metamfetamina, popularne droge u Kini, koja se masovno primjenjuje zato što smanjuje apetit?! Konzumenti su u svim društvenim slojevima, uključujući i državne dužnosnike. Malo gdje kao u toj zemlji vladaju gesla Nicola Machiavelija, iz njegove knjige Princ: Bolje je da te se plaše nego da te vole, ili Ne brini se zbog siromaštva općenito, samo se potrudi obogatiti malu, elitnu skupinu.

Okrutni sustav vladavine

U državi se ne slave rođendani jedino rođendan Velikog Vođe. Svake subote građani sudjeluju na sastancima samokritike. Građani su podijeljeni u 51 različitu kategoriju kroz tri skupine: Politički najvjerniji sustavu (10 do 15 %); Kolebljivi (otprilike 50%) i neprijateljski raspoloženi (oko 40%). U toj su grupi oni koji su surađivali s Japancima, kršćani, skeptici – uglavnom protjerani u negostoljubive planine na sjeveru, gdje ima malo hrane čak i za korejske prilike. Po kvartovima su određene osobe koje nadgledaju ponašanje stanovništva – odanost vođi i njegovoj državi. Posebno je surov zatvorski sustav za kojega poznavaoci tvrde da je mnogo gori od nacističkih koncentracijskih logora. Nema poštenih suđenja, nema branitelja ni porote. Zatvori su okruženi bodljikavom žicom, jarcima, minskim poljima, zatvorenici nemaju nikakve kontakte s vanjskim svijetom. Sistematski se izgladnjuju. Strah je glavni razlog što se ljudi ne bune.  Kazne su tako stroge da se svi koji se ne slažu s režimom radije odlučuju za bijeg nego na pokušaj promjene iznutra. Čak i ako uspiju, znaju da će članovi njihovih obitelji vjerojatno biti najstrože kažnjeni.

Kad je došao na vlast dobro je znao da pred sobom ima dvije godine za konsolidaciju režima. U te dvije godine riješio se brutalno svih za koje je pretpostavljao da mu mogu biti konkurenti ili otvoreni neistomišljenici. U tu su grupu spadali članovi obitelji, generali vojske… Stariji polubrat Kin Jong Nam javno je smaknut kemijskim oružjem u zračnoj luci u Kuala Lumpuru. Jedan je general tako nestao početkom 2016. da bi se utvrdilo da je ubijen mitraljezima za protuzračnu obranu. Razlog: neposluh i izdaja. Pravi razlog: zaspao je dok je K. J. Un govorio. Neki su ubijeni zbog toga što nisu odlučno i revno pljeskali na govor Velikog Vođe. U tu grupu spadao je utjecajni tetak  Jang Song Thaek, koji se zalagao za blaži kineski model. Kao dokaz te izdaje, tribunal je naveo činjenicu da Jang nije zdušno pljeskao kada je Kim Jong Un izabran na novi položaj u Središnjem vojnom odboru. Dok su svi drugi klicali s toliko entuzijazma (otvorenih usta) da se kongresna dvorana tresla, Jang je ostao arogantan i drzak, rekli su sudci. Dugo mu je trebalo da ustane, a i kada je to učinio pljeskao je bez mnogo žara. O tom aspektu ubuduće bi trebali voditi računa naše gore listovi –  Plenkovićeve štoperice: Kapulica i Kuščević. Savjet: nije čak dovoljna dužina pljeska, nego i pokazani žar, entuzijazam, zdušnost. Za to je osim štoperice potrebno i nešto drugo. Možda oštrije kažnjavanje! No, Veliki Vođa mora imati i odane sluge. Od kada je koncem 2011. došao na vlast tisućama ljudi u Koreji u financijskom je  interesu stalo da on nastavi biti vođa. Uglavnom su to pojedinci iz srednje klase i ušančene elite. Privatno vlasništvo je tehnički još nezakonito ali to nije zaustavilo pojavu živog tržišta nekretnina. To je, osim računa u inozemstvu – što je vrlo teško ostvariti (osim najpouzdanijoj eliti) jedini način ulaganja sve većega broja poduzetnih ali i korumpiranih ljudi. Prosječna mjesečna plaća iznosi četiri dolara, no za usporedbu jedna vožnja taksijem iznosi dolar, tj. četvrtinu plaće.

Istinski diktator – mogu što god hoću – i micati i smicati

Istinski je diktator i Veliki Vođa  postao 2016. godine, do kada je u pet proteklih godina, uspostavio punu kontrolu. Pokazao je da je sposoban micati i smicati protivnike. Među inim, njegov režim  aktivno stvara elitne hakere koje smješta u istaknuti dio tajnih službi. Imaju samo jedan cilj: zarađivati novac za njegov režim,  kako je god moguće – izradom virusa, ucjenjivanjem, krađom identiteta, upadanjem u online kasina i igraonice – važno je samo da ispunjavaju zadatak. Rujna 2017. skoro šest godina nakon što je preuzeo vlast, Koreja je objavila vijest da je zadala nemilosrdan udarac američkim imperijalistima uspješnim testiranjem hidrogenske bombe, čime je ušla u klub nekoliko država posjednica: SAD, V. Britanija, Rusija, Kina, Francuska. Vođa je na čelu države s 24 milijuna stanovnika, vojske od 1,2 milijuna vojnika – četvrte u svijetu te osam milijuna rezervista. Vođa ulaže ogroman  novac u razvoj raketa i nuklearnog naoružanja dok narod gladuje. Udio sredstava za obranu u državnom proračunu od 4,3 godine 1956. danas je skočio na preko 30 posto. Od kraja sedamdesetih godina Koreja je sagradila više od stotinu nuklearnih postrojenja. U devedesetim godinama prošloga stoljeća, dok je narod umirao od gladi, vlast je radila na obogaćivanju urana. Danas producira sve sofisticiranije balističke projektile.

Kad se Veliki Vođa riješio svojih mogućih, izmišljenih ili potencijalnih konkurenata i suparnika na red je došao projekt popravljanja imidža u svijetu, kako zemlje tako napose njega osobno. Tu ulogu namijenio je svojoj sestri Kim Yo Jong. Među inim na čelu je odjela za propagandu i agitaciju Radničke partije, odjela koji odlučuje što se može prikazati na televiziji i slušati na radiju (na samo jednom programu) koji će se članci moći objaviti u novinama, koje su knjige podobne za tisak. Drugim riječima zaduženoj za čuvanje, održavanje i jačanje kulta ličnosti. Istovremeno dobiva važnu ulogu i u diplomaciji. Sve mora ostati u obitelji. Kako režim vodi računa o Velikom Vođi i njegovoj eliti rječito govori i jedan pomalo bizaran primjer. Nakon objeda u inozemstvu na kojima sudjeluje Veliki Vođa, posebni odjel državne sigurnosti pokupi svo posuđe kojima su se služili kako bi ih detaljno dezinficirali i precizno forenzički očistili. Za Velikog vođu na takva putovanja nosi se poseban prenosivi zahod kako se, kao u prvom slučaju, ne bi otkrilo, primjerice od čega boluje, kakve zdravstvene probleme ima, DNK. Ponekad se prenosi i hrana zračnim putem.

Velikog Vođu jedino brine kako opstati na vlasti. Djed mu je doživio 82 godine, otac 70, a on bi mogao biti na vlasti još 30 ili 40 godina. Pregovori sa SAD-om u funkciji su poboljšanja kakve takve pozitivnije slike Velikog Vođe i njegove zemlje i udaljavanja od sankcija i svjetske izolacije, a da se makar, naizgled, malo smanji nuklearni program. Autorica smatra da on ne bi mogao postati sjevernokorejski Deng Xiaoping i voditi strategiju promjena i otvaranja, koje je Kinu pretvorilo u drugo najveće gospodarstvo svijeta. Ne bi mogao ništa slično provesti analogno ni reformama Doi Moi u Vijetnamu. Postoji ključna razlika između tih zemalja: komunističke partije u Kini i Vijetnamu nisu obiteljske dinastije. Današnja Koreja ne može se tek tako otvoriti i dopustiti slobodniji protok informacija, novca i ljudi bez ugrožavanja kontrole koju nad svime drži obitelj Kim. Uz tisuće spomenika trojici diktatora razasutim diljem zemlje, Velikom Vođi, ljubitelju glazbe, idolopoklonstvo se razvija i preko glazbenih djela i naslova: General je naš otac, Slijedit ćemo te zauvijek, Hvala oče generale, Stisnimo čvršće naše bajunete..

Druga knjiga, koju spominjemo na početku ovoga članka, sjajan je putopis portugalskog književnika Joséa Luísa Peixota. Unutar tajne – Put u Sjevernu Koreju, Edicije Božičević, Zagreb, 2020. Autor je jedan od najcjenjenijih, najprevođenijih i najprodavanijih suvremenih autora na portugalskom jeziku. Na hrvatskom jeziku objavljeni su mu romani Nijedan pogled (VBZ, 2004.) i Galveias (Edicije Božićević, 2016.). Unutar tajne prvi mu je objavljeni putopis. Autor je u travnju 2012. godine posjetio Sjevernu Koreju u vrijeme obilježavanja stote obljetnice rođenja Kim Il Sunga. U dva tjedna putovanja sakupio je pregršt dojmova, zapažanja i činjenica da napiše opširan i fascinantan pregled svakodnevnog života naroda u najzatvorenijoj zemlji svijeta. Zemlji, kako kaže, u koju ne možete ući s mobitelom niti primati e-mail poruke. Ne smijete ući s bilo kakvom vrstom tiskovnog materijala. Sjeverna Koreja je najizoliranija, najsiromašnija, najnedemokratskija zemlja na svijetu, koju zovu Pustinjskim kraljevstvom. U zemlji u kojoj od stranih valuta možete koristiti jedini euro i kineski yuan… I ovaj putopis valja pročitati. Zapravo, s prethodnom knjigom čini neraskidivo poučnu cjelinu. Za postojeće kao i potencijalno nove diktature i tiranije. I nove zločince koji mogu sve što hoće!

Mijo Ivurek

Povezane objave

“Mi Cigani meraklije, ne možemo bez Srbije”

HF

Zašto je eurozona osuđena na propast?

HF

Genocid nad Armencima

HF

Ne bojimo se Rusije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više