Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Posebnosti regije Istre kao i posebnosti regije Baranje

Baranja ima sličnosti sa Istrom, tako da mi je inzistiranje na nekoj istarskoj posebnosti pomalo smiješno

 

Za usporedbu posebnosti regija u Hrvatskoj uzimam Baranju. Mogla sam uzeti Zagorje ili bilo koju drugu regiju, ali Baranja je dobar primjer zbog zemljopisnog položaja, dvojezičnosti i suživota, bolji od Istre. Dobar primjer je i stoga, jer je bila županija i kroz povijest,  izložena kao i Istra različitim vlastodršcima i velikim migracijama.

Baranja ima sličnosti sa Istrom, tako da mi je inzistiranje na nekoj istarskoj posebnosti pomalo smiješno, jer ukazuje na neznanje IDS-ovaca i nepoznavanje ni povijesti Istre, ni Hrvatske. Posjećujući Baranju naišla sam na mnoge poveznice, kojima dokazujem da nema samo Istra svoje posebnosti, već imaju i druge regije u Hrvatskoj, pa IDS nema pokriće za tolikim isticanjem posebnosti Istre.

Baranja kao regija je prostorno omeđena dvjema velikim rijekama. Kroz prošlost do danas prepoznatljiva je po karakterističnim i kompleksnim društveno i fizičko-zemljopisnim značajkama. Velike rijeke, Dunav i Drava, u prošlosti su predstavljale svojevrsni granični i izolacijski element navedenog prostora, kao što je Učka za Istru.

Baranja, zemlja kruha, paprike, ribe i vina Uz bogatstvo običaja, konfiguracija terena, lesne padine, ravnica, te poplavni prostor kroz povijest ju potvrđuju kao prikladnu za različite vrste agrarne proizvodnje, ribarstva, ribnjačarstva i turizma. U Baranji se uređuju tri etno sela Karanac, Kopačevo i Zmajevac, isticanje njihovih prepoznatljivih obilježja, tipične arhitekture prilagođene krajobrazu, te tradicijskih umijeća gradnje panonske kuće, vinskih podruma (gatora) proizvodnje vina i hrane, ribolova, te povezanih običaja. Istra zemlja maslina, ribe i vina, uz bogatstvo raznolikosti od mora, brdovite unutrašnjosti i razvoju seoskog turizma. U Istri se razvija vinarstvo, vinske ceste, u Baranji isto tako, poznata su baranjska vina i vinske ceste. Čak postoje i slične manifestacije; u Istri Vinistra, Dani otvorenih podruma, a u Baranji Vinski maraton u Zmajevcu.

U Baranji su se izmjenjivale vlasti od vladavine starog Rima, preko kršćanstva, Osmanlijskog carstva od 1526. do 1680-ih kao kopnenog puta uz Dunav i na plovni put Dunavom, za transport ljudstva i materijala u okviru strateškog prodora Osmanskog na zapad. Poslije  Osmanskog carstva, u 17. stoljeću vladaju obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji. Poznato je da je obitelj Zrinski do kraja 17. stoljeća imala značajna imanja na hrvatskom primorju, u Slavoniji te u Međimurju koje je u to vrijeme pripadalo Ugarskoj, a nepoznato je da su imali značajna imanja i sjeverno od Drave, posebno u Baranjskoj županiji, gdje su posjedovali najmanje 128 naselja i pustara. Po ovome oni su bili najveći zemljoposjednici u županiji ispred Draškovića, ali im je moralo plaćati porez i nekoliko slavonskih naselja južno od Drave. Baranjska naselja su uplaćivala svoje poreze u Čakovcu.

Baranja je bila pod austrougarskom vlasti, kao i Istra, samo što u Baranji žive Mađari, dok u Istri Talijani. Tijekom 20. stoljeća Baranja je jedina hrvatska regija koju su zadesila tri rata i dvije okupacije kao i (barem) četiri seobe stanovništva što je rezultiralo velikim demografskim promjenama, kao i istarski egzodusi!

Nakon 1920. godine, Baranja je podijeljena između Mađarske i Jugoslavije. Baranja je po Trianonskom mirovnom ugovoru po etničkom principu bila podijeljena između Mađarske i Jugoslavije, ali je značajan broj pripadnika hrvatske i srpske nacionalnosti ostao u Mađarskoj, isto tako, veliki dio stanovništva mađarske nacionalnosti ostao je u Jugoslaviji, odnosno hrvatskom dijelu Baranje. Zbog toga dolazi do 11 preseljenja stanovništva u oba smjera (Bognar, 1972). Popis stanovništva proveden u sklopu Kraljevine Jugoslavije pokazao je i veliku brojnost Nijemaca. Godine 1931. zabilježeno je 52.846 stanovnika, od kojih je 29,81 % pripadalo njemačkoj nacionalnoj manjini.

Kao što su Istru zahvatila dva velika egzodusa stanovništva, tako su i Baranju, još i više, jer Istra nije bila zahvaćena srpskom agresijom 1991.-1995. godine a Baranja je! Nakon 1945. godine Istru su napuštali Talijani, a iz Baranje je od komunističkih vlasti protjerano  njemačko autohtono stanovništvo. U prazne kuće i imanja koloniziraju se Hrvati „vlakom bez voznog reda“ iz Hercegovine, Dalmatinske zagore, pa čak i iz Hrvatskog Zagorja.

Srpska agresija 1990-ih uzrokovala su drastične promjene etničkog sastava Baranje. U periodu od 1991. do 1995. godine iz Baranje je izbjeglo oko 26.000 osoba, uglavnom Hrvata i Mađara. Na njihovo mjesto srpske vlasti su naselile do 10.000 osoba, uglavnom Srba iz drugih dijelova Hrvatske. Time je došlo do promjene etničkog sastava stanovništva Baranje. Srpske vlasti su 1992. i 1994. godine provele popise iz kojih je vidljiv taj proces. Po okončanju rata, a tijekom procesa mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1995. – 1998. godine događa se obrnut proces – srpsko stanovništvo, naseljeno u cijelosti a domicilno dijelom, iseljava iz Baranje, a osobe izbjegle tijekom rata se vraćaju. To je izazvalo novu promjenu etničkog sastava stanovništva Baranje koja je potvrđena popisom 2001. godine.

Popis 2001. godine

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u hrvatskom dijelu Baranje živjelo je 42.633 stanovnika, a sastav stanovništva bio ovakav:

Hrvati = 23.693 (55,57%)

Srbi = 8.592 (20,15%)

Mađari = 7.114 (16,69%)

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u mađarskom dijelu Baranje živjelo je 407.448 stanovnika, a sastav stanovništva bio ovakav:

Mađari = 375.611 (92,19%)

Nijemci = 22.720 (5,58%)

Romi = 10.623 (2,61%)

Hrvati = 7.294 (1,79%)

Lili Benčik

Povezani članci

Hasanbegovića reketare Tullockovim paradoksom

HF

Tko je masone izbacio iz udžbenika?

HF

U selu kod propalog apotekara

HF

Ivo Josipović ne ide na utakmice “vatrenih” jer ih ne voli

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...