Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Loša administracija i ne baš Hrvatskoj naklonjen geopolitički položaj

Komu odgovara kaos uprava? Možda baš onima koje je trebalo lustrirati i koji su uvijek bili loši sluge gorih gospodara!

 

Očito je da Hrvatska nastavlja s negativnim prirastom, uz još veću nevolju iseljavanja cijelih obitelji, te mladih i obrazovanih koji pripadaju srednjem i bolje stojećem sloju. Pametna državna politika bi nastojala taj proces na više načina ublažiti, ukoliko želi opstanak hrvatske države i naroda.

Nije dobra metropolizacija gdje četvrtina stanovništva i polovica mladih te većina visokoobrazovanih živi u gradu Zagrebu. Stanje bi bilo još gore da nije turizam vezao veliki broj ljudi uz jadransku obalu, ali i to je tzv. proces litalizacije koji uključuje opasnost gospodarskoga sloma ukoliko turizam i građevinski i uslužni sektor uđu u dugoročnu krizu, bilo to uzročeno epidemijom, ratom, terorizmom, elementarnim pogodama i dr. Nemoguće je vjerovati da bi uz stimulativne mjere ljudi napuštali zgrade i loše plaćena mjesta u Zagrebu, Splitu, Rijeci te naseljavali imanja u Slavoniji, Lici. Zagori, na otocima. Nemoguće je vjerovati da je država spremna za redukciju fakulteta koji proizvode nezaposlene i forsiranje prirodnih znanosti, obrtništva i tehnike, te poljoprivrede. Bez domaćega nataliteta bit ćemo prisiljeni uvoziti stanovništvo. U tom slučaju važe neka jednostavna pravila.

  1. uvesti stanovništvo koje će se brzo asimilirati i prihvatiti lokalne norme ponašanja (to bi bili Poljaci, Ukrajinci, Mađari, Albanci);
  1. uvesti stanovništvo iz različitih država, da se ne dogodi getoizacija i monokultura kao u Belgiji (Marokanci) ili Francuskoj;
  2. ne naseljavati novo stanovništvo uz državnu granicu, osobito ako je istorodno susjednoj državi;
  3. uskratiti državljanstvo ljudima koji nisu lojalni državi ili su kriminalci;
  4. mogućnost je korištenja sezonske radne snage iz BiH, što uz pametnu državnu politiku može biti plus u odnosima sa susjedima. Uz povećani natalitet domaćega stanovništva moglo bi se bez bojazni vršiti ograničeni prihvat stanovništva iz BiH.
  5. uvesti porez na neženje kojega bi bili lišeni ljudi sa značajni psihofizičkim manama i  teškoćama. Iz toga poreza stimulirati natalitet.

I Crkva bi mogla pomoći posredujući po selima, manjim gradovima i otocima u susretu potencijalnih bračnih partnera. Oslobađanje poljoprivrednika i obrtnika poreza, te ljudi koji žive u regijama koje su slabo naseljene može dati ploda, ali odlučujuća je ispravna kadrovska politika i postupna debirokratizacija.

Hrvatska ima 21 županiju, nekako bi bilo logično da ih ima manje.

Postupno treba smanjiti njihov broj, odnosi se to u velikoj mjeri na općine kojih je čak 428. Ipak općine koje su na područjima slabo naseljenim jesu (makar i pogrješan) činitelj ostanka ljudi. Zamjenski poslovi lovočuvara šumara, nadzornika granice(migranti), cestara i drugih mogu biti od pomoći.

Strateški Hrvati su u BiH izgubili kontrolu kralježnice prostora, tj. kontinuiranoga naseljavanja prostorne vertikale Neretva – Bosna.

Očuvanje naseljenosti Hrvata kao konstitutivnoga naroda u BiH u pojasu Livno – Popovo Polje, te Jajce – Rama je strateški imperativ za hrvatski opstanak i sigurnost. U znatno manjoj mjeri to se odnosi i na Boku i Suboticu, gdje hrvatska manjina može makar malo utjecati na pozitivne  političke procese. 

Industrija je mogla biti sačuvana tako da u Rijeci, Splitu i Slavonskom Brodu razvijamo stratešku vojnu industriju, od podmornica, manjih ophodnih brodova, dijelova za tenkove, pješačko oružje i slično. Takve tvornice bi imale sigurne domaće narudžbe, a mogle bi na tržište uskakati s manjim brodovima, jahtama, traktorima, automobilskim dijelovima. Klasična brodogradilišta ne mogu konkurirati Aziji, niti njemačkoj tehnologiji.

Nije mi bilo jasno zašto smo u socijalizmu imali ranojutarnje radno vrijeme za tvornice i činovnike, tek sam kasnije shvatio da na Zapadu oni koji rade od 10 do 18 h nemaju vremena za bavljenje djecom, kuhanje, druženje, odlazak u prirodu. Sve veći broj starih ljudi značit će veća socijalna davanja, ali i zdravstvena za njegovateljice i domove. Možda bi starački domovi trebali biti jeftiniji uz subvenciju države i time bi mogli biti u nekoj zoni 20 – 30 km od velikih gradova uz zapošljavanje domaćega stanovništva i nabavu hrane s domaćih seljačkih gospodarstava. Možda bi trebalo omogućiti i domove za strane umirovljenike koji bi bili u prirodi ili manjim gradovima.

Suradnja s našim domoljubnim i ogromnim iseljeništvom vrlo rijetko je gospodarska, a najmanje se ozbiljno pokušava nagovoriti ljude na povratak uz olakšice u ulaganju kapitala. Ako se ovomu problemu ne pristupi ozbiljno, očekuje nas bankrot države, naseljavanje elemenata koji ne će s vremenom biti asimilirani, odumiranje manjih gradova i nastavak iseljavanja mladih i perspektivnih. Nikakva utjeha nije što isti proces doživljava BiH, Srbija, pa i Albanija koji ima veliki prirast stanovništva, te ih može bez straha i slati u svijet. Ali kada se strateška poduzeća uništavaju ili slabo vode [HEP, INA, Agrokor (poklanja Rusima), Hrvatske vode, Hrvatske ceste, Pliva, Imunološki zavod, INGRA, Đuro Đaković, banke, hoteli itd.], kada Vlada ne poduzima ništa tada to više nije slučajnost već sustav. Komu odgovara kaos uprava? Možda baš onima koje je trebalo lustrirati i koji su uvijek bili loši sluge gorih gospodara!

Teo Trostmann

Povezani članci

Ne će biti lako s MOL-om

HF

Ovo nije vrijeme za inat. Izbori su prošli…

HF

Proljetno čišćenje bisti na Farmi Pantovčak

HF

Amsterdamska koalicija – velika podvala i obmana

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...