Komu odgovara kaos uprava? Možda baš onima koje je trebalo lustrirati i koji su uvijek bili loši sluge gorih gospodara!
Očito je da Hrvatska nastavlja s negativnim prirastom, uz još veću nevolju iseljavanja cijelih obitelji, te mladih i obrazovanih koji pripadaju srednjem i bolje stojećem sloju. Pametna državna politika bi nastojala taj proces na više načina ublažiti, ukoliko želi opstanak hrvatske države i naroda.
Nije dobra metropolizacija gdje četvrtina stanovništva i polovica mladih te većina visokoobrazovanih živi u gradu Zagrebu. Stanje bi bilo još gore da nije turizam vezao veliki broj ljudi uz jadransku obalu, ali i to je tzv. proces litalizacije koji uključuje opasnost gospodarskoga sloma ukoliko turizam i građevinski i uslužni sektor uđu u dugoročnu krizu, bilo to uzročeno epidemijom, ratom, terorizmom, elementarnim pogodama i dr. Nemoguće je vjerovati da bi uz stimulativne mjere ljudi napuštali zgrade i loše plaćena mjesta u Zagrebu, Splitu, Rijeci te naseljavali imanja u Slavoniji, Lici. Zagori, na otocima. Nemoguće je vjerovati da je država spremna za redukciju fakulteta koji proizvode nezaposlene i forsiranje prirodnih znanosti, obrtništva i tehnike, te poljoprivrede. Bez domaćega nataliteta bit ćemo prisiljeni uvoziti stanovništvo. U tom slučaju važe neka jednostavna pravila.
- uvesti stanovništvo koje će se brzo asimilirati i prihvatiti lokalne norme ponašanja (to bi bili Poljaci, Ukrajinci, Mađari, Albanci);
- uvesti stanovništvo iz različitih država, da se ne dogodi getoizacija i monokultura kao u Belgiji (Marokanci) ili Francuskoj;
- ne naseljavati novo stanovništvo uz državnu granicu, osobito ako je istorodno susjednoj državi;
- uskratiti državljanstvo ljudima koji nisu lojalni državi ili su kriminalci;
- mogućnost je korištenja sezonske radne snage iz BiH, što uz pametnu državnu politiku može biti plus u odnosima sa susjedima. Uz povećani natalitet domaćega stanovništva moglo bi se bez bojazni vršiti ograničeni prihvat stanovništva iz BiH.
- uvesti porez na neženje kojega bi bili lišeni ljudi sa značajni psihofizičkim manama i teškoćama. Iz toga poreza stimulirati natalitet.
I Crkva bi mogla pomoći posredujući po selima, manjim gradovima i otocima u susretu potencijalnih bračnih partnera. Oslobađanje poljoprivrednika i obrtnika poreza, te ljudi koji žive u regijama koje su slabo naseljene može dati ploda, ali odlučujuća je ispravna kadrovska politika i postupna debirokratizacija.
Hrvatska ima 21 županiju, nekako bi bilo logično da ih ima manje.
Postupno treba smanjiti njihov broj, odnosi se to u velikoj mjeri na općine kojih je čak 428. Ipak općine koje su na područjima slabo naseljenim jesu (makar i pogrješan) činitelj ostanka ljudi. Zamjenski poslovi lovočuvara šumara, nadzornika granice(migranti), cestara i drugih mogu biti od pomoći.
Strateški Hrvati su u BiH izgubili kontrolu kralježnice prostora, tj. kontinuiranoga naseljavanja prostorne vertikale Neretva – Bosna.
Očuvanje naseljenosti Hrvata kao konstitutivnoga naroda u BiH u pojasu Livno – Popovo Polje, te Jajce – Rama je strateški imperativ za hrvatski opstanak i sigurnost. U znatno manjoj mjeri to se odnosi i na Boku i Suboticu, gdje hrvatska manjina može makar malo utjecati na pozitivne političke procese.
Industrija je mogla biti sačuvana tako da u Rijeci, Splitu i Slavonskom Brodu razvijamo stratešku vojnu industriju, od podmornica, manjih ophodnih brodova, dijelova za tenkove, pješačko oružje i slično. Takve tvornice bi imale sigurne domaće narudžbe, a mogle bi na tržište uskakati s manjim brodovima, jahtama, traktorima, automobilskim dijelovima. Klasična brodogradilišta ne mogu konkurirati Aziji, niti njemačkoj tehnologiji.
Nije mi bilo jasno zašto smo u socijalizmu imali ranojutarnje radno vrijeme za tvornice i činovnike, tek sam kasnije shvatio da na Zapadu oni koji rade od 10 do 18 h nemaju vremena za bavljenje djecom, kuhanje, druženje, odlazak u prirodu. Sve veći broj starih ljudi značit će veća socijalna davanja, ali i zdravstvena za njegovateljice i domove. Možda bi starački domovi trebali biti jeftiniji uz subvenciju države i time bi mogli biti u nekoj zoni 20 – 30 km od velikih gradova uz zapošljavanje domaćega stanovništva i nabavu hrane s domaćih seljačkih gospodarstava. Možda bi trebalo omogućiti i domove za strane umirovljenike koji bi bili u prirodi ili manjim gradovima.
Suradnja s našim domoljubnim i ogromnim iseljeništvom vrlo rijetko je gospodarska, a najmanje se ozbiljno pokušava nagovoriti ljude na povratak uz olakšice u ulaganju kapitala. Ako se ovomu problemu ne pristupi ozbiljno, očekuje nas bankrot države, naseljavanje elemenata koji ne će s vremenom biti asimilirani, odumiranje manjih gradova i nastavak iseljavanja mladih i perspektivnih. Nikakva utjeha nije što isti proces doživljava BiH, Srbija, pa i Albanija koji ima veliki prirast stanovništva, te ih može bez straha i slati u svijet. Ali kada se strateška poduzeća uništavaju ili slabo vode [HEP, INA, Agrokor (poklanja Rusima), Hrvatske vode, Hrvatske ceste, Pliva, Imunološki zavod, INGRA, Đuro Đaković, banke, hoteli itd.], kada Vlada ne poduzima ništa tada to više nije slučajnost već sustav. Komu odgovara kaos uprava? Možda baš onima koje je trebalo lustrirati i koji su uvijek bili loši sluge gorih gospodara!
