Svagdje znao reći da je ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo
Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve. (Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.)
Među najbolje košarkaše u Americi i svijetu ubraja se i nekoliko Hrvata. Svima su dobro poznata imena Dražena Petrovića, Krešimira Ćosića, Rudija Tomjanovicha, Tonija Kukoča, Dina Rađe i drugih mlađih košarkaša. Ali jedan od prvih Hrvata koji je postigao velik uspjeh i slavu u košarci bio je George Mikan, Amerikanac hrvatskog podrijetla.
Mikan je rođen 18. lipnja 1924. u gradiću Jolietu, blizu Chicaga, a njegovi roditelji su bili iz sela Vivodine, nedaleko od Ozlja. Završio je katoličku osnovnu i srednju školu u rodnom mjestu, a zatim je pohađao poznato katoličko DePaul sveučilište u Chicagu, gdje je svojom visinom i dobrom igrom nadmašio sve i postao već kao student prava športska zvijezda. Mikan je bio visok 208 centimetara te su ga zvali „dobroćudnim gigantom“.
On je bio prvi tako visok igrač u košarci. Nekad se mislilo da visoki ljudi nisu baš okretni i spretni u košarci, a on je svojom igrom te priče lako opovrgnuo. Ubacivao je koševe bolje od ikoga u svoje vrijeme.
Mikan je igrao devet godina kao profesionalac i prosječno imao 22,6 bodova po utakmici, a kroz te godine postigao je 11 764 bodova. Igrao je tako dobro da su ga proglasili najboljim košarkašem prve polovice 20. stoljeća, jednim od 50 najboljih igrača u povijesti košarke i počašćen je primanjem u „Basketball Hall of Fame“, počasno mjesto za najbolje i najslavnije igrače. Ako itko to zaslužuje, to je George Mikan!
Ali naš sunarodnjak George ili Jure nije nadmašio svoje kolege samo igrom. Mikana su svi cijenili kao dobra i časna igrača i čovjeka. Bio je to, što bi se po domaću reklo, prava ljudina! Dobar i pošten, dobar pravnik i poslovan čovjek, dobar muž, dobar otac velike obitelji, dobar vjernik, dobar domoljub, dobar prijatelj, čovjek „starog kova,“ a takve ljude svatko cijeni i voli. Nije on bio bogat novcem, jer u to vrijeme igrači nisu bili plaćeni ni blizu kao danas, ali bio je bogat srcem i duhom!
Poznat po velikom osmijehu i veselu licu. Nažalost, u zrelijim godinama naš George imao je ozbiljnijih zdravstvenih problema, ponajviše šećernih, te je i on, premda slavan, prošao kroz oveće patnje posljednjih godina svog života. Sve je on strpljivo podnosio dok ga nije Bog pozvao u svoju slavu 1. lipnja 2005. godine.
Mikan je svagdje znao reći da je ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo, a i Hrvati širom svijeta, posebice u Americi, ponosni su na svoga Georgea Mikana, jednu od najvećih zvijezda u povijesti košarke.
