U Solinu održan simpozij „Duša jedne povijesti“ posvećen don Lovri Katiću
Otkrivanjem spomen-poprsja istaknutoga hrvatskog arheologa, zaslužnoga istraživača salonitanske arheološke baštine, akademika Duje Rendića-Miočevića, autora ak. kipara Duje Matetića te potpisivanjem ugovora o darovanju osobne biblioteke Ante Rendića-Miočevića Javnoj ustanovi u kulturi „Zvonimir“ Solin, simbolički je započelo novo razdoblje u znanstvenomu obliku života solinske kulture. Svečanost je održana kao uvod u prvi znanstveni simpozij „Duša jedne povijesti“ posvećen svećeniku, povjesničaru i humanistu don Lovri Katiću.
Simpozij posvećen Lovri Katiću treća je manifestacija ove vrste u organizaciji JUK „Zvonimir“ i partnerskih ustanova te na tragu znanstvenoga skupa posvećenoga Duji Rendiću-Miočeviću kao i kolokvija u povodu 120 godina od otkrića nadgrobnoga natpisa i crkve kraljice Jelene ova manifestacija znatno doprinosi sustavnosti istraživanja solinske prošlosti.
Područje znanstvenoga i stvaralačkoga interesa Lovre Katića daleko je šire od tema zastupljenih na ovomu jednodnevnom simpoziju, a koje pak obuhvaćaju radove vezane uz njegovo obrazovanje, kolege i suradnike, znanstvene uzore, svećenički poziv i teološku spisateljsku djelatnost kao i arheološke i historiografske doprinose, doprinos u očuvanju crkvenih kulturnih dobara te utjecaj na (crkvenu) umjetnost.
„Skicirajući portret don Lovre Katića prošlogodišnjom izložbom povodom 60 godina od njegova preminuća, a prvom izložbom posvećenom njegovu liku i djelu, napravili smo novi korak u proučavanju životnih tragova ovoga solinskog velikana. Zanos dobiven otkrivanjem novih podataka i detalja u skicama o don Lovri nadahnuo nas je i potaknuo da već ove godine organiziramo jednodnevni znanstveni simpozij kojim vjerujemo, čineći nove korake, nastavljamo povijesni hod u istraživanju životnoga djela ovoga Solinjanina“, rekao je inicijator simpozija Mario Matijević dodavši kako je unatoč činjenici da je o don Lovri Katiću u domaćoj historiografiji mnogo toga rečeno i napisano, uvid u dostupnu dokumentaciju i arhivsku građu u ustanovama širom Hrvatske dodatno uvjerio i potaknuo na rad na boljoj sistematizaciji postojećega materijala kao i nužnosti obrade dostupnih, a neobrađenih materijala.
„Znanstveno – istraživački zanos obogaćen iskustvima s ovoga simpozija povest će nas dalje u budućnost istraživanja života i djela Lovre Katića do periodičnoga usustavljivanja prikladne manifestacije koja bi prema ideji prof. Ivana Basića vlastiti odjek mogla naći u solinskim „Danima Lovre Katića“. Time će se u potpunosti otvoriti vrata ovoj vrsti i metodi proučavanja drugih znamenitih osoba, povijesnih događaja i društvenih pojavnosti našega grada“, zaključio je Matijević.
Pokrenuta biblioteka po stručnoj obradi i sistematizaciji kao jedinstveni bibliotekarski korpus bit će pridružena postojećoj „Zvonimirovoj“ biblioteci nastaloj kako iz vlastite nakladničke djelatnosti tako i procesom razmjene publikacija iz niza časopisa „Tusculum“, kao i bogatom tridesetogodišnjem arhivu mjesečnika „Solinska kronika“. Objedinjena građa, kako je najavio Matijević nukleus je „Zvonimirova“ istraživačkoga centra, a koji će u partnerskoj suradnji s istovjetnim jedinicama s nekoliko fakulteta splitskoga Sveučilišta kao i drugih institucija biti istinski zamašnjak u proučavanju i očuvanju solinskoga kulturno-društvenoga naslijeđa. Štoviše svojom otvorenošću prema odgojno obrazovnim jedinicama bit će referentna točka u formiranju novoga stručnoga kadra na području grada Solina.
Simpozij je otvorio je prof. dr. sc. don Josip Dukić s KBF Split predavanjem „Ljudi svetoga kamenja“ – don Frane Bulić i don Lovre Katić. Uslijedila su predavanja ravnatelja Državnoga arhiva u Zadru dr. sc. Ante Gverić i ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru dr. sc. don Ante Sorić o temi „Pitomac Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru (1906. – 1911.)“; Ivana Andabaka, mag. hist. i mag. ethnol. et anthrop. „Političke crtice društvenoga okvira don Lovre Katića“; predavanje „Neka teološka polazišta pisanih radova don Lovre Katića“ održala je dr. sc. Silvana Burilović Crnov, voditeljica Informativnoga odjela Tiskovnoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije; teolog Mario Matijević iz JUK „Zvonimir“ Solin održao je predavanje „Obrana Jereja Glagoljaša – sukobljeno prijateljstvo don Vinka Brajevića i don Lovre Katića“; Mirko Jankov s Umjetničke akademija Sveučilišta u Splitu prilog naslovljen „Don Frane Bulić i don Lovre Katić u kontekstu očuvanja hrvatske glazbenokulturne baštine“; ravnatelj JUK „Zvonimir“ Solin Tonći Ćićerić predavanje „Slava v višnjih Bogu… Don Lovre Katić i solinsko pučko pjevanje“; umjetničku priču o don Lovri Katiću predstavila je viša kustosica Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu dr. sc. Petra Vugrinec kroz predavanje „Vjekoslav Parać – nove akvizicije i postojeći fundus JUK Zvonimir u Solinu“; prof. dr. sc. Marko Rimac s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu održao je predavanje „Kliška okolica u defterima iz osmanskog razdoblja“; dr. sc. Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskoga odjela u Imotskome prilog naslovljen „Don Lovrini stećci – 90 godina poslije“; zaključna predavanja „Don Lovrini mali čuvari baštine – projekti i aktivnosti učenika OŠ don Lovre Katića“ iznijele su ravnateljica dr. sc. Anđelka Slavić i učiteljica Maja Mamut iz Osnovne škole don Lovre Katića u Solinu te predavanje „Što u slapu znači mala kap? – početak i provođenje programa Čuvari baštine“ ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije Ivica Zelić.
Dok don Lovrina misao još jednom ispisuje stranice naše povijesti počivajući skromno i nezamjetno, jednostavnošću iz Liseuxa, na grudi svete zemlje uz svoju kraljicu Jelenu i brojne druge kraljeve, postao je jedno sa svetim tlom Gospina Otoka… duša jedne, solinske povijesti.
U Galeriji Zvonimir istog dana otvorena je i izložba povodom znanstvenoga simpozija o don Lovri Katiću „Vjekoslav Parać – Nove akvizicije Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin“. Izložbu je otvorila i o novim akvizicijama u solinskomu „Zvonimiru“ govorila priređivačica izložbe dr. sc. Petra Vugrinec, viša kustosica galerije Klovićevi dvori.
„Povod tekstu koji prati izložbu Novih akvizicija Javne ustanove u kulturi „Zvonimir“ u Solinu uvrštavanje je čak devet novih djela Vjekoslava Paraća u postojeći fundus koji broji deset radova ovoga, uz Jozu Kljakovića, najznačajnijega umjetnika Solinskoga zaljeva gdje susreću se Mediteran i dinarsko zabrđe, more i tekućica Jadro, a zvukovi zavičaja odjekuju tragovima tisućljetne helenske, rimske, starokršćanske i hrvatske prošlosti. Tri su ključne teme novih slika: eshatološke teme, kršćanska prošlost udružena sa starohrvatskom povijesti i zavičajne nostalgije. Povezane su dakako čitavim znanstveno-umjetničkim kontekstom kraja te objedinjuju Herkule hrvatske povijesti i arheologije, kao i crkve jer radi se o don Frani Buliću – arheologu, don Lovri Katiću – književniku i povjesniku te klasičaru Duji Rendiću Miočeviću…“, rekla je Petra Vugrinec.
Stvaralački opus slikara Vjekoslava Paraća (Solin, 1904. – Zagreb, 1986.) usko je povezan sa zavičajem, a prepoznatljivi motivi težaka, ribara, seljanki s košarama, koza, magaraca ili ruševina amfiteatra svjedoče svojevrsnu autorovu ovisnost o ruralnom svijetu vlastita iskona. Istodobno, Parać je i pripadnik generacije hrvatskih umjetnika koja je u razdoblju međuraća internacionalizirala domaće slikarstvo, te je baštineći avangardne tekovine sa svojih europskih putovanja, ponajprije Pariza, modernizirala naš likovni vokabular cézanneizmom, ekspresionizmom, kubokonstrukti-vizmom ili neotradicijskim stilskim repertoarom. Međutim, povezanost s rodnim Solinom, njegovim ljudima, običajima i krajobrazom presudila je u opredjeljenju slikara za slikanje autohtone zbilje i amblematskih motiva zavičaja, čime je svojevrsni slikarski pandan književnome obolu don Lovre Katića. Dvije su biografije višestruko isprepletene, a uporišta susreta svakako su ljubav prema bremenitoj povijesti Solina, antičke Salone i hrvatskoga srednjovjekovlja. U vrijeme kada nastaju Paraćeve ilustracije za povijesni roman don Lovre Katića Kraljica Jelena, godine 1935., upravo zalaganjem književnika, slikar će dobiti mjesto honorarnog profesora na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Međusobno prijateljstvo bit će ovjekovječeno na zidu crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Klisu godine 1939. gdje će umjetnik uz vlastiti autoportret naslikati i portret čuvenoga Solinjanina don Lovre Katića.
„Dva prijatelja koja su nas zadužila svojom umjetnošću, don Lovre Katić perom, a Vjekoslav Parać kistom odavno počivaju na Gospinu Otoku. Preko ovih djela od kojih je veći dio istinski plod njihova prijateljstva, oni nastavljaju živjeti, a čitajući umjetnost i mi im se pridružujemo u vječnoj šetnji preko staroga mosta na Jadru u zajedničku solinsku budućnost“ (Mario Matijević u katalogu izložbe)
