Duhovit razgovor gospara Tonija i Nikše ponad Orsule
Dubrovački časopis “Prikla” izašao na ultime od karnevala 1938. donosi vrlo aktualan i duhovit razgovor (diskoras) gospara Tonija i Nikše ponad klisure Orsule, od Grada prema Župi, lijepome mjestu za šetnju. Prenosimo u cijelosti.
TONI : Paralo (činilo) mi se da si to ti, kad san te vidio odizdo kako marćaš. (marširaš)
NIKŠA: Adio! Jes, evo me, dovuko san se. Lijepa je đornata (dnevnica), pa te uhiti vo(l)ja mrcu (malčice) izaći na ariju.(zrak)
TONI: Arije nam najviše i treba.(može se misliti i na operne arije i arijevce, op., T.T.) Grad smo na rivijeri, a smrdimo od umidečine (vlaga velika) ko stari repi (prnje) ispod kupjerte (potkrovlja).
NIKŠA: To je tradicija. Dubrovnik brez umidečine bio bi malo interesenat, i mi par (čini mi se) da foresti (turisti) ne bi došli k nama da nije tega. Rdai toga neće ni da sagradu mjesto Lazareta (istočmno od zidina karanten iz 17. stoljeća) hotel i banju.(kupalište)
TONI: Ima i tega. Nego reci ti meni što je na stvar sa našom komunom? (općinom)
NIKŠA: A što? To nitko alavija (zauprav) ne zna. Najprije su rifjutali (odbili) mjesto, pa su se onda dogovarali.
TONI : Kako dogovarali?
NIKŠA: Lijepo, dogovorili se kako će potegnut nase (nazad) ostavke.
Onda su urtali (navalili) neki od onega partita (stranke) s pretezom (zahtijevom) da dobiju timun (kormilo) od komune (općine) u svoje šake. Ko da ga nijesu i dosada imali.
TONI: Kako to može bit? Ko su na ultimatu (naposljetku) građani ovoga grada i koliko ima tezijeh (tih) što potežu na onu bandu (stranu, ali i “bandu”)?
NIKŠA: Ko da se to pita i k(a)o da komu prema (znači, predstavlja) koliko nas ima i što mislimo. Caro mio (dragi moj), glavno je imat dobru vezu koja fruta.(rađa plodom) Kad njemu treba učiniš ti pjaćer (ugodnost, uslugu) njemu, a kad tebi treba on pjaćer tebi, a sve to a konto del povero asino terzo.(na račun jadnog trećeg magarca) Ti (taj) tovar (magarac), to smo mi što blejimo na ariju, a odika (ovdje) predemo ko mački na suncu i čekamo manu s neba.
TONI: Kako to može bit, to mi nije kjaro (jasno) u ovezijem (tj. v) bremenima libertati i demokracije.
NIKŠA: E, moj dragi, pasala(prošla) su bremena kad se pitalo ljude što im se para (čini) od t.z.(v) javnih posala. Pokojni Pero Čingrija (načelnik uoči I svjetskoga rata, op.,T.T) prije svake velike dećizioni (odluke) zv(a)o bi u komunu prave gospare i oito hi (ih) za parer o temu i temu poslu i apena (upravo) bi se onda dećido (odlučio) učinit. A danas? Ne pitaju se Dubrovčani ni gospari po faci (licu) i po srcu, nego svi oni koji imaju vezu.
TONI: Vezali ih da Bog da mahnite.
NIKŠA: Va(l)ja ti puno ti tvoj uzdah. Poviri samo mrcu (malo) u kafetariju ispod komune pa ćeš imati okazioni (prilike) viđet kako se dogovaraju. Sve dva i dva, paraju amanti. (izgledaju kao ljubavnici) Arivo (došao) je opet oni škicanoga nosa i on ti vodi velike diskorse. Rekli su mi da se trata (tiče) tu o nekakvom eksportu i importu priko porta od Gruža. (ne vjerujem da se radi o Lucijanu Marčiću, op., T.T.)
TONI: Pa što ga ulazi tu eksport i import?
NIKŠA: Kako što ulazi? Ulazi, ulazi, dragi moj i kako. To je baš oni poso, đe njima ulazi, a nama izlazi – iz špaga.(džepa) To je poso od špaga i to je barem kjaro.
TONI: Ja sam onda imbećiliško (poimbecilio) i ne komprendim (razumijem) ništa.
NIKŠA: Ne, nijesi samo če(l)jade od posla. Nijesi per ezempio (npr) rotarijanac.(niža vrsta masona, op., T.T.) Da si to, zn(a)o bi. Nije danas poso radit pa imat. Danas je poso ne radit pa imat, a ako radiš – nemaš.
TONI: Kako?
NIKŠA: Lijepo. Otvori mr(vi)cu oči pa pogledaj okolo. Ko najbolje živi? Oni što ništa ne fatigaju.(rade). Ima ti u ovemu gradu če(l)jadi, što se po intjeri dan skiću po gradu, imbrojavaju (varaju), lažu, laju svega i svašta, a najbolje živu. Žene su im u pelićama (krznu), oni su elegantno obučeni, imadu solada (novaca) ečetera. (itd.) A ako pogledaš druge, što cijeli dan radu ko crvi, muču se od zore do mraka, nema hi u kafi (u kavani) ni niđe vanka, vazda u perikulu (brizi) da se ne profundaju (uruše) i ne finu u Domus Christi.(i ne završe u ubožnici, u Dubrovniku je od 1347. na istoj lokaciji)
TONI: Jes bogami imaš pravo, ma….
NIKŠA: Nema tu ma, nego ti je to tako i još sedan puta gore.
TONI: Jest to, ma mi nijesi reko što će finut (završit) od komune?
NIKŠA: Finut će sve po starome. Ako se promjeni koja faca to ti je sve. Ras Guksa (tako ga zovu najbolji prijatelji) (zapovjednik etiopske armije, Gugsa Welle (1875. – 1930.), Ras Gugsa Olie, op. T.T.) potego je nase ostavku.
TONI: A sad?
NIKŠA: Ništa. Ni luka jeo ni luka vonjo (mirisao)
TONI: A što je od Lazareta, banje i Ećelsiora ? (hotel Excelsior)
NIKŠA: Ništa. U Lazarete ne dadu kretat Konservatur Kosta (Strajnić) i profesur Vinko (Foretić). Del resto (uostalom) bi najbolje bilo di nova (ponovo) u Lazaretima otvorit ošpedo (bolnicu) za kužne bolesti i tamo stavit iz grada ono što smrdi.
TONI: Pa to bi tri kvarta (četvrtine) od grada tokalo (trebalo) tamo dislokat:(premjestit)
NIKŠA: Lucida intervalla. Meritaš (zaslužuješ) dekoracijon. (orden)
TONI: A što je od banje (kupališta)? Ispod Buića) (plaža Banje)
NIKŠA: Ništa? Ništa od velikijeh planova Stijepa Velikoga (Stijepo Bjelovučić, bio dragovoljac u srpskoj vojsci, kasnije gospodarstvenik i pokretač “Dubrovačkog lista”), finulo je kome solito (kao uobičajeno) ništa.
TONI: Ećelsior. Tamo vazda nešto gradi?
NIKŠA: Ne, tamo se vazda nešto va(l)ja. A najnovija ti je ona što su iznijeli foji (novine) od onoga ambašadura inglezoga.(engleskoga)
TONI: E, lego (čitao) san. Pa što će finut? (završit)
NIKŠA: Ništa. Nać će se a(d)vokati koji imadu veze i to će se sve fino posaližati (izgraditi) Što je tu kome u ovome gradu stalo, ako je ko kome per ezempio (npr.) traverso nogu odizala (premjestio nogu otraga), kad se tako i tako cijela situacijon drži od samoga traversanja.(premještanja)
TONI: Si, ma se govorilo vazda o INTERESIMA NAŠEGA TURIZMA?
NIKŠA: Interesi našega turizma, to je fraza koju niko ne razumije, a ako ima onezijeh koji je razumiju nemaju force (snage) da dođu do riječi. A tako ti je del resto u svemu.
TONI: Čuo sam da se Lapad (zapadni poluotok, do 1950. tih ladanje) manjifiko (veličanstveno) gradi?
NIKŠA: Jes, gradi se, ma ne znamo što će sve finut. Natalin (Boža Banca zovu Natalin jer je Natale Božić, op., T.T.) je kupio Babin kuk (zabiti dio Lapada), Sr(p)ska banka posesala (prisvojila) intjeru kostu od pijeska (cijelu pješčanu obalu, tj. plažu Sumratin) i ko hoće da se okupa toka da plati masno, a ko neće neka se ide kupati na Grebene. (stijene sa svjetionikom)
TONI: Tri metra od mora do kraja je svačije, ko mi može zabranit…
NIKŠA: Falio si. Ne razumiješ ti to. Kad ti dođe momenat moć ćeš imat metar zemlje na ćimitoriju (groblju), a na banji (plaži) nikako.
TONI: Imaš li mi almeno pripoviđet nešto lijepoga?
NIKŠA: Nemam.
TONI: Onda zbogom!
