BiH je dokaz neodrživosti svake federacije na bilo kojem dijelu svijeta, napose na ovom našem
Dio zbirnog beha entiteta pod muslimansko-bošnjačkom “građansko”-unitarističko muslimanskom kontrolom postaje sve crnji i sve veći “terorističko-muslimanski otok” na europskoj periferiji s naznakama stalnog širenja na Stari kršćanski kontinent. Dakako i na ostatak slobodnog svijeta. Njegovu opasnost, ne samo za europski mir i sigurnost nego i cijelog slobodnog demokratskog svijeta uvidio je glavni tvorac Daytonskog (ne)mirovnog sporazuma Richard Holbrooke.
Američki strah od islamističkih terorista koje je u prijeratnu beha zajednicu doveo ratni zločinac i veleizdajnik BiH Turskoj u amanet, Alija Izetbegović, bio je razlog Holbrookeovog prisilnog zatvaranja hrvatskog naroda na taj islamistički teroristički otok, kojima je naredio zadaću da budu nezaštićene žrtve islamskog terorizma, i branitelji europskog i svjetskog mira. Tom nametnutom zadaćom, nakon što su ih daytonisti politički, vojno i teritorijalno razoružali hrvatski narod je gurnut u suvremenu arenu najradikalnijih islamskih ubojica, kako onih što ih muslimansko čelništvo dovelo kao iskusne džihadiste i ubojice kršćana, tako i onih bosansko i hercegovačkih radikalista koji se ubrzo pokazaše čak brutalnijim i od svojih učitelja iz islamskih zemalja. Koliko je ta ćelija budućih jedanaestorujanskih terorista bila opasna u namjerama i ciljevima, vidljivo je i u strahu američkog diplomate Holbrookea koji je zatražio da se protjeraju iz BiH, tražeći čak i dozvolu da ih snage NATO-a napadnu. No, to nije bilo dovoljno Aliji Izetbegoviću da ih se odmah riješi i odrekne nego je diljem beha zajednice pod muslimanskom kontrolom uredio vojne i političke kampove okićene slikama najzloglasnijih islamističkih terorista i ubojica, i sa portretima iranskog vjerskog vođe Khomeinija, osnivača najopasnijeg vjerskog pokreta. Tek nakon detaljnih priprema i obuka, za Ameriku, velikim dijelom i za ostatak slobodnog svijeta, crni jedanaesti rujan 2001. i pokazivanja stravične opasnosti razrađene u vehabijsko-mudžahedinskim centrima pod kontrolom dinastije Izetbegović, uz one koji izvode taj povijesno stravičan teroristički čin, Bosnu i Hercegovinu, ipak pod američkom prijetnjom napušta velik broj džihadista i Al-qaidista. No, na europsku, napose hrvatsku žalost i dalje ih u federalnom beha entitetu ostaje velik broj, povećavan al-qaidiziranjem domaćih muslimana iz vremena vjerskog beha sukoba, i povratkom isilovaca iz Sirije, Iraka, Irana, Afganistana, te ne malim brojem “bogath” Arapa kojima Bošnjaci (pro)daju beha zemlju i cijela okupirana hrvatska sela.
Demografska se slika beha zajednice iz temelja mijenja, i zapravo “mali terorističko muslimanski otok” kojeg je Holbrooke prepoznao, ali i svojom pristranošću na muslimanskoj strani sudjelovao u njegovu stvaranju, postaje globalni muslimanski teroristički otok, napunjen u povijesti nezabilježenom vjerskom mržnjom prema nevjernicima, kršćanima, katolicima. Kolikom su mržnjom zadojeni i nahranjeni prema kršćanima katolicima, govore njihovi bošnjački lideri, podjednako i vjerski i politički kada ih uče da im je bliži Iranac, Sirijac, Afganistanac te napose Turčin, negoli prvi susjed Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac. No u takvom ekstremnom vjerskom radikalizmu zasigurno im nije bliži ni susjed Židov, ni “Građanin” Komšić, od tisuće i tisuće kilometara daleki muslimana diljem svijeta.
I kako onda drugačije nazvati taj otok negoli ga je imenovao Amerikanac Holbrooke, muslimansko.terorističkim otokom u centru Starog kontinenta.
Dok se slobodni svijet ujedinio u borbi protiv Putinovog terorističkog otoka što ga stvorio oko sebe, i širi agresijom na susjedne narode, muslimanski teroristički otok u BiH ostavljen je da se širi i puni teroristima, a hrvatski narod u čijem je zatvaranju u taj teroristički muslimanski zatvor sudjelovao i Holbrooke koji se smrtno bojao tih zlikovaca, predat im je kao topovsko meso izbrojenih haubica, dronova, vojnika, sa spremljenim vagonima da ih se i žive odvuče, kao što su Srbi morali svoje mrtve odvući iz Sarajeva. U takvom terorističkom muslimanskom otoku ne može postojati i egzistirati multietničnost, ni multikonfesionalnost, ni “građanstvo”, ni “ostalo” ni u slikama grobalja u kojima bi mrtvi počivali u miru jedni pokraj drugih. A kad ne mogu groblja kršćana i muslimana biti jedni uz ili pokraj drugih, a muslimani u čistom vjerskom muslimanskom Sarajevu su rekli da ne može, na koji način da živi žive u nekom zajedništvu na tom terorističkom muslimanskom otoku, nuklearne razorne opasnosti. Očito da je nemoguće i da je zbog toga potrebna zaštita preostalog katoličkog naroda na tom otoku, kojeg gotovo svaki dan splavljuje i u nestanak potapaju vjerski muslimanski teroristi, kako oni koje Amerikanci nisu uspjeli istjerati s tih područja tako i oni domaći koji se pokazuju većim isilovcima od samih isilovaca. A tako će biti sve dotle dok slobodni zapadni svijet šuti i dok traje bošnjačko prebrojavanje, kao znak da je vijek trajanja daytonskog primirja istekao i da slijedi totalni rat, kako to Bakir već desetljećima najavljuje, “mi ili oni”. I tako taj “mali terorističko-muslimanski otok” koji je prestrašio i velikog Amerikanca Holbrookea, raznim oružjima, haubicama, tenkovima, dronovima i proizvodima iz namjenske industrije sakrivene u beha političkim bespućima, pod slikama iranskog vjerskog lidera Islamske revolucije, izraste u veliki teroristički muslimanski otok, na kojem se u ratu “mi ili oni” proglašavaju pobjednicima mi muslimani uz snažno obespravljivanje onih Hrvata, kojima je dio svjetske zajednice zabranio i da se brani.
Pokazao se, i dokazao sada već “veliki terorističko-muslimanski otok” kojeg su osmislili vehabije, mudžahedini, isilovci i talibani, a usavršavali i usavršili “Građani”, “Ostali” i ostatci ratnih Mlaća, Genjaca, Džaferovića, Halilovića, Delića, Tigrova, Izetbegovića…, daleko pogubnijim i brutalnijim za hrvatski narod i od komunističkog Titinog Golog otoka. Dok je jugoslavenski Goli otok bio sam od sebe gol, “veliki teroristički muslimanski otok” Jugoslavije u malom ogolio je zločinima svih vrsta i kategorija cijelu osvojeno okupiranu federalnu površinu, i nezaustavljivo se širi pod Beč. Toliku opasnost nije mu predviđao ni Holbrooke, što je dokaz neodrživosti svake federacije na bilo kojem dijelu svijeta, napose ne na onom balkanskom. Američki strah od islamskog terorizma u zbirnom daytonskom beha entitetu, i hrvatske žrtve istog, obveza je međunarodne zajednice da tu europsku periferiju nanovo uredi na konfederalnim temeljima po uzoru svjetski funkcionalne i uređene švicarske konfederacije.