Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Mirko Šarić – nekoć argentinsko-hrvatska nogometna zvijezda

Njegov otac Ante bio je sićušno dijete kad je s majkom Ljubicom Šarić dospio u izbjeglištvo u Italiji i potom u Argentinu

 

Još traje Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. u Katru, Vatreni su nadigrali Brazil i evo ih u polufinalu s Argentinom. Dobra je ovo prigoda sjetiti se jednoga mladoga argentinskoga igrača hrvatskoga podrijetla koji se digao visoko na nogometnom horizontu i s njega naglo nestao.

Njegov uspon bio je brz, budućnost je izgledala blistava, ali mu se ovozemaljski život iznenada ugasio. Ostala su sjećanja koja s vremenom lagano blijede.

Mirko Šarić (1978. – 2000.) rođen je 6. lipnja 1978. u Buenos Airesu, Argentina. Hrvatskih je, pobliže ličkih, korijena. Njegov otac Ante bio je sićušno dijete kad je s majkom Ljubicom Šarić dospio u izbjeglištvo u Italiji i potom u Argentinu. Otac mu Zvonko bio je hrvatski vojnik i u ratu poginuo. Ljubica je ostala mlada udovica, brižno čuvala i izvrsno odgojila svojega Antića (kako ga je od milja zvala). Mirkova majka Ivana iz poznatoga je ličkog plemena Devčić. I njezin je tata u mladim godinama proživio surovu stvarnost izbjeglištva i dospio u daleku Argentinu.

Ante Šarić bio je ljubitelj nogometa i igrao u amaterskim klubovima. Tu ljubav, a i vještine, prenio je i na svoje sinove, Mirka i Martina, koji su već u ranim godinama pohađali inkubator za mlade nogometaše poznatoga kluba San Lorenzo (Club Atlético San Lorenzo de Almagro) u Buenos Airesu. Mirko je brzo napredovao i već 1996. godine zaigrao je prvo za momčad San Lorenza. Mnogi su u njemu vidjeli novu superzvijezdu argentinskoga i svjetskoga nogometa. Za njega se počeo zanimati i Real Madrid. Govorilo se i o Realovoj vjerojatnoj ponuditi od deset milijuna (tadašnjih) dolara. Njegova igra, tjelesna građa, ljepota, ljupkost i, povrh svega, dobrota sve je očaravala. Izgledalo je da mu se otvaraju višestruke mogućnosti za uspješan hod do vrhunaca nogometnoga Olimpa.

Ali život ne teče mirnim tokom. I Mirko se odjedanput našao na nekoliko životnih kaskada. Naime, zbog ozljede ligamenata na lijevom koljenu (1999.) morao je sjediti na klupi, biti strpljiv i čekati ozdravljenje. Nadalje, djevojka s kojom je oko godinu dana hodao zatrudnjela je i rodila. Mirko, pun sreće što je dobio dijete i što će otpočeti stvarati obiteljsko gnijezdo, dozna da, nažalost, on nije otac djeteta. Djevojka je zatrudnjela dok je on bio na nogometnoj turneji u Japanu. Sumnje su bile potvrđene DNK testom. Razočaranja su se redala, a Mirko je sve više upadao u depresiju. Kako je bio jako profinjene naravi i osjetljiva duha, nije imao snage nositi se s prilikama u kojima se našao. Nažalost, nije imao spoznaje da svaki tunel, pa i onaj u koji nas život dovede, ima dva otvora, ulaz i izlaz. U tom mračnom trenutku sam je okončao svoj ovozemaljski život 4. travnja 2000. godine.

Mirkov brat Martin također je bio profesionalni nogometaš do 2011. godine. Igrao je u nekoliko država, uključujući i Hrvatsku. Sada živi u Buenos Airesu i jedan je od trenera u nogometnom klubu San Lorenzo.

Tijekom (i ovoga) Svjetskoga nogometnoga prvenstva na TV zaslonima vidjeli smo slike i od komentatora čuli imena i pohvale slavnim nogometašima. Svi se sjećaju njihovih života i velikih uspjeha na zelenom polju. Ali se rijetko (ili nikad) itko sjeti nogometnih zvijezda koje su završile tragičnom smrću. Upravo ovih dana kad se „živi” od nogometa i za nogomet, naš Mirko Šarić zaslužuje da ga se spomene, da ga ne zaboravimo. Bio je na ponos i svojemu hrvatskomu rodu.

Mirkova tragična smrt može biti životna pouka, posebice mladim športašima. Mogući neuspjesi, bilo u pojedinačnom natjecanju ili na međunarodnom prvenstvu, ozljede, razočaranja u ljudskim odnosima ili druge nedaće, nisu pitanje života i smrti, nego trenutačne krize koju život donosi. Ako imamo zdrav pristup prema životu, krize mogu biti prigode za nove početke, a ne provalije iz kojih nema povratka.

Današnja hrvatska nogometna reprezentacija, naši Vatreni, imaju sreću što im je trener čovjek koji je smiren i stabilan, koji svojim riječima i djelima pokazuje kako doći do pobjede: vjera u Boga, samopouzdanje, ustrajnost, poštenje, skromnost – i pobjede ne će izostati, ni na zelenom polju ni u životu. Kamo sreće da je naš Mirko imao trenera poput Zlatka Dalića. Sve bi bilo drukčije!

Dr. Ante Čuvalo

Povezane objave

Subotička bunjevačka rič

hrvatski-fokus

Sjećanje na Tihomila Rađu

HF

Hrvatska čitaonica iza “mesare Matijević”

hrvatski-fokus

Josip Dušević – uzoran čovjek i liječnik, domoljub i javni radnik

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više