Podjela BiH je jedini izlaz iz krize
Pokazuje se i svakim danom sve više dokazuje da je kršćanofobija, osvajačko okupatorska muslimanska ideologija širenja islama svim sredstvima pa čak i terorizmom kakav se vidi na ulicama i trgovima slobodnog i demokratskog zapadnog svijeta, nezaustavljiva sve do označenih Bakirovih, beha Bin Ladena, granica istrijebljenja “mi ili oni”. Što je veća, bezgranična kršćanska tolerancija u gradnji boljeg, mirnijeg i sigurnijeg svijeta, muslimanski kršćanofobisti su agresivniji, brutalniji, netolerantniji i isključiviji.
Školski primjer najradikalnijeg kršćanofobizma vidljiv je u BiH, zbirnom beha entitetu kršćanstva i islama, a od kojeg je i njegov tvorac Holbruck osjetio strah ne samo za sebe i svoju zemlju nego i za Europu i ostatak slobodnog svijeta nazvavši ga “mali teroristički muslimanski otok”. Znalo se, međutim, i prije Holbruckova straha da će svaka stopa fratarske Bosne, kraljevine hrvatske kraljice Katarine, po kojoj je prošla muslimanska armija biha sa svojim mudžahedinima, vehabijama i silnim brojem džihadiziranih beha Muslimana, biti ne mali nego veliki teroristički muslimanski otok, rasadnik najbrutalnijih islamskih ubojica za Velikog Alaha.
Nije samo Alijina vjerska muslimanska armija sa mudžahedinima i vehabijama zaslužna za izgradnju tog malog, ali veliki opasnosti zločina terorizma, terorističkog muslimanskog otoka, nego velike zasluge u njegovu projektiranju i realiziranju pripadaju Ashdownu, Petritschu, Schwarz-Schillingu, britanskim i iranskim obavještajnim službama, i gotovo najveći doprinos u gradnji kršćanofobične baze na pragu Stare Dame dao je Haaški sud. Ta svjetska institucija (ne)pravde s kojom upravljaju i vladaju naftni dolari iz islamskih zemalja, isti onih koje su izgradile i još uvijek grade džamije kao vojarne po “malom terorističkom muslimanskom otoku”, glavni je suradnik bošnjački kršćanofobista. Haaški sud je izmislio, proizveo i dao u ruke bošnjačkim kršćanofobistima najubojitije oružje etničkog i vjerskog čiščenja kršćana, neprocesuiranje i nekažnjavanje najbrutalnijih ratnih muslimanskih zločinaca. Niti jedan, ili gotovo ni jedan, muslimanski ratni zločinac, čak i onaj koji se sam otkrio a time i priznao stravične zločine nad Hrvatima katolicima, Genjac, Izetbegović, Mlaćo, Lendo, Cikotić, Halilović, Bezdrob, Bešič, Tulek, Mahmuljin, Petković, Dudaković, Hamdija Abdić, Mirsad Sejdić, Nezim ef. Halilović, Delalić, Silajdžić, Ugljanin… nije osuđen i kažnjen za dokazane, slikama potvrđene i riječima hvalisanja priznate ratne zločine, kao ni oni poratni muslimanski zločinci koji su poubijali hrvatske povratnike, ili upadali u crkve tijekom Mise uz urlikanje “Alahu ekber”. Među te zločince i one još ne navedene a hrvatskim žrtvama poznate spada zasigurno i Mustafa Cerić, kao glavni, kako ratni tako i poratni, ideolog kršćanofobije. Nekažnjavanje pred Haaškim sudom, od muslimansko-bošnjačkih sudova se i ne očekuje, tih zločinaca, BiH je osuđena na budućnost nestajanja islamskom metodom rješavanja problema, terorom, za šta se bošnjačka strana priprema i prebrojavanjem krvnih zrnaca, brojem vojnika u džamijama i brojem proizvoda iz namjenske industrije.
Dok Bakir prijeti oružjem za ne daj Bože, supruga Sebija se kiti lažnim doktorskim, profesorskim i akademskim diplomama, članovi njegove partije SDA na gradonačelničkim funkcijama dilaju drogu, a nekažnjeni ratni zločinci iz reda muslimanske Armije biha dovlače uz dobru plaću prosvjednike pred ured Visokog predstavnika i traže njegovu smjenu i najavljuju rat i Americi. Druge Bakirove stranke, partije i pojedinci, poglavar IZ BiH, i drugi vjerski muslimanski lideri spremaju narod za obranu zemlje od svih onih koji BiH vide, i vode drugim putom od njihova, koji je nastoje izvući iz vlasti narkodilera gradonačelnika člana zločinačke ratne i poratne kršćanofobične muslimansko-bošnjačke SDA-e.
Kakva je muslimansko-bošnjačka vjersko politička partija SDA, i za kakve se ciljeve, za kakvu BiH se bore vidljivo je i kroz taj mali dio njihovih političara koji ostaju bez lažnih diploma, i koje, otkako su ostali bez vlasti, se uhitilo. Stege se stežu oko dinastije Izetbegović, i sve dok ona ne bude izvedena pred lice pravde BiH će tonuti u kaos, beznađe i nesigurnost. Nestajat će, i nestat će u isilovskim krvavim rukama nekažnjenih muslimanski ratnih zločinaca, i SDA-ovskih gradonačelničkih narkodilera kakvi vladaju Afganistanom, čija vlada je uzor sinu pisca Islamske deklaracije.
Iz te, po zadnjim uhićenjima njenih članova, narkodilerske i lažno diplomske, partije SDA dinastije Izetbegović, koju zasigurno ne će moći obraniti ni bivši ni sadašnji reis, niti lažni ratni i poratni generali kao ratni zločinci, niti udruge nekih Majki, niti lažne zajednice ratnih mislimanskih žrtava, juriša se mudžahedinsko vehabijskim brutalnostima na sve, ama baš sve što je hrvatsko, što je katoličko i što je europsko.
Zapjenušeno kršćanofobisti traže smjenu svih hrvatskih predstavnika u federalnoj vlasti, od Predsjednice Vijeća ministara BiH, Borjane Krišto, ministrice Sanje Vlaisavljević, i svih onih koji ukažu na zločinačku ratnu prošlost SDA, i poratnu narkodilersku sadašnjost njenih članova. Sve bi hrvatske predstavnike smijenili, ili čak poubijali kao što su ubijali u ratu, generala Šantića u poraću ministra Leotara, i na njihova mjesta postavili svoje Komšiće, nekažnjene ratnike koji se hvališu da ne znaju ni broj Hrvata, Srba, Židova, Roma, “Građana” i “Ostali” koje su pobili u vjerskom beha ratu, zbog čega su i nagrađeni i okićeni, ukradenim hrvatskim katolički povijesnim simbolom, Zlatnim ljiljanom.
Reis prijeti ratom, Bakir prijeti oružjem za ne daj Bože i vojnicima klanjačima iz džamija, muslimanski generali prijete nemirima, nekažnjeni ratni muslimanski zločinci prijete blokadama i izvođenjem naroda na ulice, zapjenušeni mudžahedinsko vehabijski prosvjednici prijete Visokom predstavniku i Americi, čime su bošnjački narod zaveli u ideologiju mržnje, u kršćanofobiju iz koje se sa uzvicima “Alah u ekber” i opasanim eksplozivom pjevajući ide u muslimanski terorizam a iz terorizma u vjerski rat.
Jedini mirni način zaustavljanja džihad kršćanofobista u krvavom ratnom pohodu je novo teritorijaliziranje, nacionalno entitetiziranje Zbirnog beha entiteta, sada već „velikog terorističkog muslimanskog otoka“ što je jedino jamstvo mira i sigurnosti ne samo tih perifernih europskih prostora, nego i Europe, ali i svijeta u cjelini.
